Piše Sara Strinavić
Sloboda i jednakost dva su temeljna načela svakog demokratskog društva. Na prvi pogled mogu djelovati kao vrijednosti koje se međusobno suprotstavljaju. Sloboda pojedincu omogućuje da samostalno odlučuje o svojem životu, dok jednakost zahtijeva da svi ljudi, bez obzira na spol, podrijetlo, društveni položaj ili materijalne mogućnosti, imaju jednaka prava i prilike. Međutim, stvarna demokracija ne može postojati bez njihove međusobne povezanosti. Sloboda bez jednakosti lako postaje privilegij onih koji imaju više moći, dok jednakost bez slobode može završiti ograničavanjem individualnih prava.
Upravo zato Ustav Republike Hrvatske u članku 3. slobodu, jednakost, nacionalnu ravnopravnost i ravnopravnost spolova svrstava među najviše vrednote ustavnog poretka. Članak 14. dodatno jamči jednakost svih pred zakonom i zabranjuje diskriminaciju. Te odredbe nisu tek deklaracije zapisane u najvišem pravnom aktu države. One predstavljaju obvezu javnih institucija i temelj na kojem bi se trebali razvijati odnosi u društvu.
Jednaka prava ne znače uvijek jednake mogućnosti
Zamislimo dvoje mladih ljudi jednakih sposobnosti koji se natječu za isto radno mjesto. Jedna osoba dolazi iz dobrostojeće obitelji, ima pristup kvalitetnom obrazovanju i razvijenoj mreži poznanstava. Druga dolazi iz siromašnijeg okruženja, školovala se uz rad i nije imala jednake početne mogućnosti.
Oboje formalno imaju pravo prijaviti se na natječaj. Međutim, njihove životne okolnosti nisu jednake. Društvo koje želi osigurati stvarnu jednakost mora prepoznati takve razlike, a istodobno očuvati slobodu izbora i načelo vrednovanja sposobnosti.
Jednakost, dakle, ne znači da svi moraju ostvariti isti rezultat. Ona podrazumijeva da nitko ne smije biti neopravdano zakinut zbog osobnih obilježja ili društvenih okolnosti koje nisu povezane s njegovim znanjem i radom.
To je posebno važno u odnosima između muškaraca i žena.
Ravnopravnost spolova kao pitanje osobne slobode
Žena koja želi razvijati profesionalnu karijeru mora imati jednake mogućnosti napredovanja kao muškarac. Jednako tako, muškarac koji želi preuzeti veći dio roditeljskih obveza ne bi smio biti izložen društvenom podsmijehu ili nepovoljnom postupanju na radnom mjestu.
Ravnopravnost spolova ne znači nametanje jednakih životnih izbora, nego uklanjanje prepreka koje ljude ograničavaju zbog njihova spola.
Primjerice, uvjerenje da je briga o djeci prvenstveno ženska obveza može ograničiti profesionalne mogućnosti žena, ali i slobodu muškaraca da aktivnije sudjeluju u obiteljskom životu. S druge strane, pretpostavka da muškarac mora biti glavni hranitelj obitelji stvara pritisak koji također ograničava individualne odluke.
Sloboda i jednakost u takvim se situacijama ne isključuju, nego međusobno nadopunjuju.
Hrvatska praksa pokazuje da zakoni nisu dovoljni
U Hrvatskoj je ravnopravnost spolova uređena Ustavom, Zakonom o ravnopravnosti spolova i Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Ipak, postojanje zakonske zaštite ne znači da su svi problemi uklonjeni.
Prema Izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2025. godinu, institucija je zaprimila 622 pritužbe građana, što predstavlja povećanje od 13,3 posto u odnosu na prethodnu godinu.
Među područjima u kojima građani prijavljuju diskriminaciju posebno se ističu rad i zapošljavanje te socijalna sigurnost, uključujući zdravstveno i mirovinsko osiguranje.
Pravobraniteljica je upozoravala i na diskriminacijske postupke tijekom zapošljavanja, osobito kada se kandidatkinjama postavljaju pitanja povezana s trudnoćom, majčinstvom i obiteljskim planovima.
Takva pitanja nisu samo pitanje neprimjerenog ponašanja poslodavca. Ona mogu dovesti do stvarnog ograničavanja prava na rad i slobodnog odlučivanja o obiteljskom životu.
Jednako je važno spriječiti diskriminaciju muškaraca kada koriste roditeljska prava ili se odluče za zanimanja koja se tradicionalno smatraju ženskima.
Europska unija: Jednaka plaća za jednak rad
Europska praksa pruža konkretne primjere kako se načelo jednakosti pretvara u pravnu zaštitu građana.
Jedan od najpoznatijih slučajeva dogodio se u Belgiji, gdje je stjuardesa Gabrielle Defrenne pokrenula sudski postupak protiv zrakoplovne kompanije Sabena zbog razlika u plaći između žena i muškaraca koji su obavljali jednak posao.
Sud Europskih zajednica 1976. godine donio je važnu presudu kojom je potvrdio mogućnost izravnog pozivanja na europsko načelo jednake plaće za jednak rad.
Ta odluka postala je jedan od temelja razvoja europskog prava ravnopravnosti spolova.
Gotovo pola stoljeća poslije Europska unija nastavlja razvijati mehanizme zaštite jednakosti. Direktivom o transparentnosti plaća iz 2023. godine uvedena su pravila kojima se radnicima omogućuje lakši pristup informacijama o kriterijima određivanja plaća i razlikama u primanjima žena i muškaraca.
Države članice dobile su rok do 7. lipnja 2026. godine da odredbe Direktive prenesu u nacionalno zakonodavstvo.
Svrha takvih pravila nije propisivanje jednakih plaća svima, nego omogućavanje provjere primjenjuje li se načelo jednake plaće za jednak rad ili rad jednake vrijednosti.
Sloboda govora i poštovanje dostojanstva
Odnos slobode i jednakosti posebno je vidljiv i u javnom prostoru.
Demokratsko društvo mora jamčiti pravo na izražavanje mišljenja, uključujući kritiku vlasti, institucija i društvenih pojava. Međutim, sloboda izražavanja ne znači da su dopuštene prijetnje, poticanje na nasilje ili diskriminacija.
Istodobno, zaštita dostojanstva pojedinca ne smije postati izgovor za gušenje legitimne javne rasprave.
Upravo je pronalaženje ravnoteže između različitih prava jedan od najvažnijih zadataka demokratskih institucija.
Demokracija počinje svakodnevnim postupcima
Sloboda i jednakost ne ostvaruju se isključivo donošenjem zakona ili sudskim odlukama. Njihova stvarna vrijednost vidljiva je u svakodnevnom životu.
Kada roditelji djevojčicama i dječacima pružaju jednaku podršku u obrazovanju, kada poslodavac vrednuje rad prema sposobnostima, kada institucije jednako postupaju prema svim građanima i kada javna rasprava poštuje dostojanstvo sugovornika, ustavne vrijednosti dobivaju konkretan smisao.
Zato ravnopravnost nije borba jedne društvene skupine protiv druge, nego zajednički interes svih građana.
Sloboda nam omogućuje da budemo ono što jesmo i biramo vlastiti životni put. Jednakost osigurava da na tom putu ne budemo neopravdano ograničeni zbog spola, podrijetla ili društvenog položaja.
Demokratsko društvo ne mora svim svojim građanima obećati jednake životne rezultate. Ali mora nastojati osigurati da svatko ima jednako dostojanstvo, pravnu zaštitu i stvarnu mogućnost razvijati vlastite sposobnosti.
Jer sloboda koja pripada samo povlaštenima nije potpuna sloboda, a jednakost koja ne poštuje individualni izbor ne ostvaruje svoju svrhu.
Tek kada djeluju zajedno, sloboda i jednakost postaju ono što bi prema hrvatskom Ustavu i trebale biti – temelj dostojanstvenog života svakog čovjeka.
Projekt financiran sredstvima za poticanje pluralizma u el.medijima Agencije za medije


