Piše Sara Strinavić
Ravnopravnost žena i muškaraca u svijetu rada jedno je od važnih mjerila demokratskog i gospodarskog razvoja društva. Mogućnost zapošljavanja, profesionalnog napredovanja, ostvarivanja primjerene plaće i pokretanja vlastitog poslovanja trebala bi ovisiti o znanju, sposobnostima i rezultatima rada, a ne o spolu. Iako hrvatski pravni sustav jamči jednakost, statistički pokazatelji potvrđuju da između žena i muškaraca još postoje razlike u primanjima, zastupljenosti na rukovodećim položajima i vlasničkoj strukturi poduzeća.
Ustav Republike Hrvatske ravnopravnost spolova ubraja među najviše vrednote ustavnog poretka. Ta se ustavna odredba dodatno razrađuje Zakonom o ravnopravnosti spolova i Zakonom o radu, koji propisuje obvezu jednake plaće za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Međutim, ostvarivanje ravnopravnosti ne završava donošenjem zakona. Ono podrazumijeva njihovu dosljednu primjenu u svakodnevnim odnosima između poslodavaca i zaposlenika.
Koliko su razlike još prisutne, pokazuju podaci Eurostata. Prema istraživanju za 2024. godinu, prosječna bruto satnica žena u Hrvatskoj bila je 6,6 posto niža od satnice muškaraca, dok je prosjek Europske unije iznosio 11,1 posto. Riječ je o neprilagođenom pokazatelju koji ne uspoređuje nužno zaposlenike na istim radnim mjestima, nego obuhvaća razlike povezane sa strukturom zaposlenosti, zanimanjima i drugim okolnostima. Ipak, on upozorava na postojanje gospodarskih nejednakosti koje zahtijevaju dodatnu analizu.
Razlike su vidljive i u pojedinim djelatnostima. Državni zavod za statistiku zabilježio je da su u trećem tromjesečju 2025. godine muškarci ostvarivali višu prosječnu bruto plaću po satu od žena u petnaest od devetnaest promatranih područja djelatnosti. Najveća razlika, od 21,5 posto, zabilježena je u financijskim djelatnostima i osiguranju. U preostala četiri područja žene su u prosjeku ostvarivale višu bruto satnicu.
Jedan od čimbenika koji utječu na profesionalni razvoj jest raspodjela obiteljskih obveza. Briga o djeci, starijim članovima obitelji i kućanstvu može ograničiti mogućnost dodatnog obrazovanja, prihvaćanja zahtjevnijih poslovnih obveza ili napredovanja. Zato ravnopravnost na tržištu rada uključuje i stvaranje uvjeta u kojima oba roditelja mogu ravnopravno sudjelovati u obiteljskom životu, bez nepovoljnog utjecaja na profesionalni položaj.
Posebno područje predstavlja žensko poduzetništvo. Pokretanje vlastitog poslovanja omogućuje gospodarsku samostalnost, otvaranje radnih mjesta i razvoj novih proizvoda i usluga. Ipak, žene su u Hrvatskoj još uvijek znatno manje zastupljene među vlasnicima trgovačkih društava.
Prema analizi Financijske agencije za 2023. godinu, od ukupnog broja promatranih trgovačkih društava njih 31.689, odnosno 21,4 posto, bilo je isključivo u vlasništvu žena. U dodatnih 13.588 društava žene su sudjelovale kao suvlasnice, pa je ukupni udio društava sa ženskim vlasničkim sudjelovanjem iznosio 30,5 posto.
Ti podaci ne govore o poduzetničkim sposobnostima žena, nego o njihovoj zastupljenosti u vlasničkoj strukturi gospodarstva. Na odluku o pokretanju poslovanja mogu utjecati dostupnost početnog kapitala, poslovnih kontakata, stručne podrške i mogućnost usklađivanja privatnih i poslovnih obveza.
Važnu ulogu pritom imaju obrazovne ustanove, gospodarske institucije i lokalne zajednice. Programi poduzetničkog obrazovanja, mentorstva i potpore početnicima mogu olakšati ulazak u poslovni svijet. Takve mjere trebaju počivati na transparentnim kriterijima, jednakim mogućnostima pristupa i stvarnim potrebama poduzetnika.
Ravnopravnost spolova ne podrazumijeva da žene i muškarci moraju donositi jednake životne ili profesionalne odluke niti da moraju biti jednako zastupljeni u svakom zanimanju. Njezina je bit u tome da pojedinac može slobodno razvijati vlastite sposobnosti, bez diskriminacije i ograničenja koja proizlaze iz društvenih predrasuda.
Za ostvarivanje toga cilja odgovornost ne snose samo državne institucije. Poslodavci mogu pridonijeti objektivnim postupcima zapošljavanja, jasnim kriterijima napredovanja i transparentnim sustavima nagrađivanja. Zaposlenici, sindikati i stručne organizacije također imaju važnu ulogu u prepoznavanju nepravednog postupanja i zaštiti radnih prava.
Društvo koje ženama i muškarcima omogućuje ravnopravno sudjelovanje u gospodarskom životu istodobno bolje koristi znanje, iskustvo i stvaralački potencijal svojih građana. Upravo se u tome prepoznaje praktična vrijednost ustavnog načela ravnopravnosti spolova: u mogućnosti da se rad, odgovornost i poduzetnička inicijativa vrednuju prema stvarnom doprinosu pojedinca, a ne prema unaprijed oblikovanim očekivanjima o njegovoj društvenoj ulozi.
Projekt financiran sredstvima fonda za poticanje pluralizma u el. medijima Agencije za medije
