Piše: Sara Strinavić
Ravnopravnost spolova, jednakost građana, poštivanje ljudskog dostojanstva i socijalna pravda vrijednosti su na kojima počiva demokratsko društvo. Iako su ta načela jasno utvrđena Ustavom Republike Hrvatske, njihova stvarna vrijednost ne očituje se samo u zakonima i političkim deklaracijama, nego prije svega u svakodnevnom životu građana. Upravo su gradovi, općine i županije mjesta na kojima se najbolje može vidjeti koliko je neko društvo doista ravnopravno i koliko su njegovi građani jednaki u ostvarivanju svojih prava i mogućnosti.
Lokalna zajednica predstavlja prostor u kojem se susreću različite generacije, društvene skupine, životna iskustva i potrebe. Tu se odlučuje o dostupnosti dječjih vrtića, javnog prijevoza, socijalnih usluga, obrazovnih programa, sportskih sadržaja i pomoći najranjivijim građanima. Svaka od tih odluka može pridonijeti ravnopravnosti, ali može i produbiti postojeće društvene nejednakosti.
Zato je izgradnja ravnopravnog društva nezamisliva bez aktivne uloge lokalne samouprave, obrazovnih ustanova, organizacija civilnog društva i samih građana.
Ravnopravnost počinje ondje gdje ljudi žive
Članak 3. Ustava Republike Hrvatske među najviše vrednote ustavnog poretka ubraja slobodu, jednakost, nacionalnu ravnopravnost, ravnopravnost spolova, socijalnu pravdu, poštivanje prava čovjeka i vladavinu prava.
Međutim, između načela zapisanih u Ustavu i njihove svakodnevne primjene može postojati značajna razlika.
Primjerice, žena i muškarac mogu formalno imati jednako pravo na zaposlenje, ali ako u određenoj lokalnoj zajednici nema dovoljno mjesta u dječjim vrtićima, jedan od roditelja možda će morati odustati od zaposlenja ili profesionalnog napredovanja. U praksi takvu odgovornost i dalje često preuzimaju žene.
Slična situacija postoji i kod skrbi za starije i nemoćne članove obitelji. Ako lokalna zajednica nema razvijenu mrežu socijalnih usluga, teret skrbi uglavnom ostaje na članovima obitelji, što može utjecati na njihove mogućnosti zapošljavanja, obrazovanja i sudjelovanja u javnom životu.
Takvi primjeri pokazuju da ravnopravnost nije isključivo pitanje odnosa muškaraca i žena, nego i dostupnosti javnih usluga, gospodarskih mogućnosti te pravednog raspoređivanja društvenih odgovornosti.
Upravo zato kvalitetna lokalna politika mora uzeti u obzir stvarne potrebe različitih skupina stanovništva.
Hrvatski zakon obvezuje lokalnu samoupravu na promicanje ravnopravnosti
Zakon o ravnopravnosti spolova ne ograničava odgovornost za ostvarivanje ravnopravnosti samo na državna tijela.
Njegove odredbe odnose se i na jedinice lokalne i područne samouprave, koje su dužne prilikom planiranja, donošenja i provedbe odluka procjenjivati njihov utjecaj na položaj žena i muškaraca.
To u praksi znači da bi gradovi i općine trebali voditi računa o ravnopravnosti prilikom oblikovanja razvojnih programa, zapošljavanja, financiranja javnih potreba i pružanja usluga građanima.
Zakon također predviđa djelovanje povjerenstava za ravnopravnost spolova na lokalnoj i regionalnoj razini.
Njihova bi uloga trebala biti znatno šira od formalnog održavanja sjednica i donošenja zaključaka. Ona bi trebala uključivati prepoznavanje problema, predlaganje konkretnih mjera, suradnju s obrazovnim ustanovama i organizacijama civilnog društva te praćenje ostvarivanja postavljenih ciljeva.
Ravnopravnost ne bi smjela ostati samo tema povremenih konferencija ili obilježavanja međunarodnih dana, nego mora postati sastavni dio redovitog rada lokalnih institucija.
Primjer Rijeke: Građanski odgoj kao ulaganje u buduće generacije
Jedan od konkretnih hrvatskih primjera promicanja demokratskih vrijednosti na lokalnoj razini dolazi iz Rijeke.
Grad Rijeka u školskoj je godini 2016./2017. u svoje osnovne škole uveo Građanski odgoj i obrazovanje kao izvannastavnu aktivnost.
Program je osmišljen kako bi učenici razvijali razumijevanje demokratskih procesa, ljudskih prava, tolerancije, solidarnosti, nenasilja i odgovornosti prema zajednici.
Grad je izradio i posebne obrazovne priručnike namijenjene učenicima osnovnih škola te ih besplatno stavio na raspolaganje drugim gradovima, općinama, županijama i školama zainteresiranima za provedbu sličnih programa.
Ovaj primjer pokazuje da lokalna samouprava ne mora čekati isključivo nacionalne obrazovne reforme kako bi poticala razvoj građanske svijesti.
Obrazovanje o ravnopravnosti posebno je važno u razdoblju odrastanja, kada se oblikuju stavovi o društvenim ulogama žena i muškaraca, prihvaćanju različitosti i poštivanju tuđih prava.
Dijete koje od najranije dobi razumije da se sposobnosti, dostojanstvo i vrijednost pojedinca ne određuju spolom ili društvenim položajem ima bolje pretpostavke za razvijanje odnosa utemeljenih na međusobnom poštovanju.
Zagreb: Od načelne ravnopravnosti do konkretnih gradskih politika
Drugi primjer nalazi se u Zagrebu, koji je 2018. godine pristupio Europskoj povelji o ravnopravnosti žena i muškaraca na lokalnoj razini.
Gradska skupština 2021. godine jednoglasno je usvojila Akcijski plan za provedbu te povelje za razdoblje od 2021. do 2025. godine, a njegova je provedba naknadno produljena do kraja 2026.
Tim dokumentom ravnopravnost spolova uključena je u različite aspekte rada gradske uprave, od zapošljavanja i pružanja javnih usluga do socijalne politike i suradnje s organizacijama civilnog društva.
Posebno je zanimljivo istraživanje provedeno među zaposlenicima zagrebačke gradske uprave o mogućnostima uvođenja fleksibilnih oblika rada radi lakšeg usklađivanja profesionalnog i privatnog života.
Rezultati istraživanja predstavljeni su 2024. godine, a u njemu je sudjelovalo 1300 zaposlenika.
Takav pristup pokazuje da se ravnopravnost može promatrati i kroz organizaciju rada, odnosno kroz mogućnost da zaposleni roditelji i osobe koje skrbe za članove obitelji lakše usklađuju različite životne obveze.
U ožujku 2026. godine Grad Zagreb predstavio je i publikaciju posvećenu gradskim politikama ravnopravnosti spolova, s pregledom aktivnosti i pokazatelja provedbe akcijskog plana.
Iako samo postojanje strategija i programa ne jamči njihovu uspješnost, takvi dokumenti omogućuju praćenje mjera i javno propitivanje ostvarenih rezultata.
Građani moraju sudjelovati u odlučivanju
Izgradnja ravnopravnog društva nije moguća ako su građani samo pasivni promatrači političkih odluka.
Jedan od načina uključivanja stanovništva u lokalno odlučivanje jest participativno budžetiranje, odnosno mogućnost da građani predlažu i biraju projekte koji će se financirati javnim novcem.
Konkretan primjer takvog pristupa jest zagrebački projekt „Daj prijedlog za bolji kvart!”.
Prema službenim podacima Grada Zagreba, tijekom 2025. godine građani su predložili više od 370 projekata, a u glasovanju je sudjelovalo 2770 građana.
Odabrano je 13 projekata u devet gradskih četvrti, uglavnom povezanih s uređenjem dječjih i sportskih igrališta, zelenih površina i prostora za rekreaciju.
Za njihovu realizaciju u 2026. godini osigurano je 775.000 eura.
Ovaj primjer nije posebno osmišljen kao program ravnopravnosti spolova, ali pokazuje kako se građanima može omogućiti neposredno sudjelovanje u odlučivanju o vlastitoj životnoj sredini.
Takve mogućnosti posebno su značajne kada uključuju skupine koje inače rjeđe sudjeluju u političkom i društvenom životu.
Ravnopravnost žena i muškaraca u lokalnoj politici
Jedno od važnih pitanja ostaje zastupljenost žena u lokalnom političkom odlučivanju.
Iako žene čine približno polovicu stanovništva, njihova prisutnost na čelnim političkim položajima nije uvijek razmjerna njihovu udjelu u društvu.
Uzrok tome nije nužno samo izravna diskriminacija. Važnu ulogu mogu imati društveni stereotipi, obiteljske obveze, političke mreže, način sastavljanja kandidacijskih lista i dostupnost vremena za politički angažman.
Lokalna politika pritom često predstavlja prvi korak prema širem javnom djelovanju.
Sudjelovanje u mjesnim odborima, gradskim vijećima, školskim odborima i građanskim inicijativama omogućuje ženama i muškarcima da zajednički utječu na razvoj svoje zajednice.
Važno je, međutim, da se ravnopravnost ne svede isključivo na brojanje žena i muškaraca na pojedinim funkcijama.
Jednako je važno imaju li svi izabrani predstavnici stvarnu mogućnost sudjelovanja u odlučivanju, predlaganja inicijativa i preuzimanja odgovornosti.
Male sredine imaju posebne izazove
Ravnopravnost se ne ostvaruje jednako u velikim gradovima i malim općinama.
Stanovnici ruralnih područja često se suočavaju s manjom dostupnošću javnog prijevoza, zdravstvenih ustanova, obrazovnih sadržaja i socijalnih usluga.
Takvi nedostaci mogu posebno pogoditi starije osobe, osobe s invaliditetom, samohrane roditelje i obitelji slabijeg imovinskog stanja.
Primjerice, žena koja živi u malom naselju i nema vlastiti automobil može imati znatno manje mogućnosti zapošljavanja ako javni prijevoz ne omogućuje redovit odlazak na posao.
S druge strane, stariji muškarac koji živi sam u udaljenom selu može biti izložen socijalnoj izolaciji i otežanom pristupu zdravstvenoj skrbi.
Zato lokalne politike ravnopravnosti moraju obuhvatiti potrebe svih stanovnika, neovisno o spolu, dobi, zdravstvenom stanju ili materijalnim mogućnostima.
Ravnopravnost ne znači da svi građani imaju jednake životne okolnosti, nego da institucije nastoje ukloniti prepreke koje pojedincima neopravdano ograničavaju pristup pravima i mogućnostima.
Uloga medija i civilnog društva
Lokalni mediji imaju posebno važnu ulogu u prepoznavanju problema koji često ostaju izvan interesa nacionalne javnosti.
Priče o diskriminaciji pri zapošljavanju, nejednakoj dostupnosti javnih usluga, nasilju u obitelji ili nepristupačnosti ustanova mogu potaknuti javnu raspravu i reakciju nadležnih institucija.
Međutim, odgovorno novinarstvo ne bi smjelo dodatno širiti stereotipe ili koristiti pojedinačne slučajeve za stigmatizaciju cijelih društvenih skupina.
Važno je razlikovati činjenice od predrasuda, omogućiti različitim stranama da iznesu svoje stavove i štititi dostojanstvo osoba o kojima se izvještava.
Organizacije civilnog društva pritom često predstavljaju poveznicu između građana i institucija. One mogu pružati savjetovanje, organizirati edukacije, upozoravati na propuste i predlagati poboljšanja lokalnih politika.
Najbolji rezultati mogu se očekivati ondje gdje suradnja lokalne vlasti i civilnog društva nije samo formalna, nego se temelji na konkretnim programima, transparentnom financiranju i javno dostupnim rezultatima.
Ravnopravnost se mjeri svakodnevnim životom
Pravo pitanje za svaku lokalnu zajednicu nije samo ima li usvojenu strategiju ravnopravnosti, nego kakve rezultate njezini stanovnici osjećaju u svakodnevnom životu.
Može li mlada majka pronaći mjesto u dječjem vrtiću i zadržati zaposlenje? Imaju li djevojčice i dječaci jednake mogućnosti sudjelovanja u sportskim aktivnostima? Mogu li osobe s invaliditetom pristupiti javnim ustanovama? Imaju li stariji građani dostupnu pomoć? Mogu li građani sudjelovati u donošenju odluka koje se izravno odnose na njih?
Odgovori na takva pitanja mnogo govore o stvarnoj razini društvene ravnopravnosti.
Primjeri iz Rijeke i Zagreba pokazuju da hrvatske lokalne zajednice već imaju iskustva u provođenju programa građanskog obrazovanja, ravnopravnosti spolova i neposrednog uključivanja građana u odlučivanje.
No jednako je važno kontinuirano procjenjivati njihovu učinkovitost, prepoznavati nedostatke i prilagođavati mjere stvarnim potrebama stanovništva.
Ustavne vrijednosti ne ostvaruju se automatski njihovim zapisivanjem u zakone. One zahtijevaju odgovorne institucije, informirane građane i spremnost društva da se prema svakom pojedincu odnosi s jednakim poštovanjem.
Zato izgradnja ravnopravnog društva počinje upravo u lokalnoj zajednici: u školi koja razvija kulturu međusobnog uvažavanja, u vrtiću koji omogućuje roditeljima usklađivanje obiteljskih i poslovnih obveza, u gradskoj upravi koja jednako postupa prema svim građanima i u javnom prostoru u kojem svatko ima mogućnost sudjelovanja.
Ravnopravno društvo ne nastaje samo donošenjem zakona. Ono se izgrađuje svakodnevnim odlukama, međusobnim poštovanjem i odgovornošću svih koji sudjeluju u životu zajednice.
Upravo je to jedan od najvažnijih zadataka suvremene lokalne samouprave: pretvoriti ustavna načela u stvarne mogućnosti za dostojanstven, siguran i ravnopravan život svakog građanina.
Projekt financiran sredstvima za poticanje pluralizma u el. medijima Agencije za medije
