Piše Sara Strinavić
Ljudska prava najčešće se spominju u kontekstu zakona, sudova, međunarodnih konvencija ili političkih rasprava. Međutim, za mlade ona mnogo češće imaju vrlo konkretan oblik: pravo da ih se ne diskriminira zbog spola, podrijetla, vjere, invaliditeta ili imovinskog statusa, pravo na dostojanstvo u školi i na fakultetu, pravo na zaštitu od nasilja i govora mržnje, pravo na jednak pristup obrazovanju i zapošljavanju te pravo da sudjeluju u odlukama koje određuju njihovu budućnost.
Upravo zato svijest mladih o ljudskim pravima predstavlja jedno od ključnih pitanja svakog demokratskog društva. Generacija koja danas odrasta u školama, na fakultetima i na tržištu rada sutra će donositi političke odluke, upravljati institucijama, voditi tvrtke, odgajati djecu i oblikovati javni prostor. Ako mladi ljudska prava doživljavaju kao nešto udaljeno i apstraktno, teško je očekivati da će ih dosljedno štititi kada postanu nositelji društvene odgovornosti.
Istraživanja pokazuju da mladi načelno snažno podupiru ljudska prava. Agencija Europske unije za temeljna prava, FRA, navodi da čak 89 posto mladih ispitanika u Europskoj uniji smatra da su ljudska prava važna za stvaranje pravednijeg društva. Međutim, isto istraživanje pokazuje i ozbiljan raskorak između prihvaćanja načela i konkretnog ponašanja. Čak 65 posto mladih ne prijavljuje fizički napad koji su doživjeli, dok njih 80 posto ne prijavljuje uznemiravanje. Agencija EU za temeljna prava
Takvi podaci pokazuju da znati da neko pravo postoji nije isto što i znati kako ga zaštititi.
Ljudska prava počinju u svakodnevnom životu
Za mladu osobu ljudska prava mogu početi već u školskom hodniku. Učenik kojeg se vrijeđa zbog nacionalnosti, djevojka kojoj se govori da neko zanimanje „nije za žene“, mlada osoba s invaliditetom koja ne može pristupiti školskoj zgradi ili student slabijeg imovinskog stanja koji zbog troškova odustaje od školovanja susreću se s pitanjima ljudskih prava mnogo prije nego što možda prvi put pročitaju Ustav Republike Hrvatske.
Hrvatski Ustav među najvišim vrednotama ustavnog poretka navodi slobodu, jednakost, nacionalnu ravnopravnost, ravnopravnost spolova, poštivanje prava čovjeka, socijalnu pravdu i druge vrijednosti koje bi trebale predstavljati temelj društvenih odnosa.
Ravnopravnost spolova dodatno je uređena Zakonom o ravnopravnosti spolova, koji zabranjuje izravnu i neizravnu diskriminaciju te uređuje zaštitu od diskriminacije u područjima poput obrazovanja, rada, zapošljavanja, politike i medija. ravnopravnost.gov.hr
Problem nastaje kada pravni okvir postoji, ali ga građani ne poznaju dovoljno ili ga ne povezuju sa situacijama koje susreću u svakodnevnom životu.
Istraživanje Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i Ureda za ravnopravnost spolova, koje je analiziralo stavove građana između 2013. i 2024. godine, upravo upozorava na razliku između postojanja zakonske zaštite i stvarnog razumijevanja prava. Autori naglašavaju da pravni okvir može imati puni učinak tek kada ga građani prepoznaju, razumiju i smatraju društveno važnim. ravnopravnost.gov.hr
To je posebno važno kod mladih jer se upravo u adolescentskoj i ranoj odrasloj dobi formiraju politički stavovi, odnos prema različitostima i razumijevanje vlastite odgovornosti prema drugim ljudima.
Internet je postao novo mjesto borbe za dostojanstvo
Nekada su se diskriminacija, vršnjačko nasilje ili vrijeđanje uglavnom događali u školi, na ulici ili radnom mjestu. Digitalne platforme promijenile su prirodu problema. Uvreda objavljena na društvenoj mreži može u nekoliko minuta postati dostupna stotinama ili tisućama ljudi, a sadržaj može ostati dostupan godinama.
Istraživanje pučke pravobraniteljice među mladima u Hrvatskoj u dobi od 18 do 30 godina pokazalo je razmjere tog problema. Gotovo svaka druga mlada osoba izjavila je da joj je tijekom prethodnih pet godina netko na internetu osobno uputio mrziteljski komentar ili uvredu. Čak 96 posto ispitanih reklo je da je u prethodna tri mjeseca na internetu vidjelo netrpeljive komentare povezane s nacionalnom ili etničkom pripadnošću, spolom, vjerom, bojom kože, seksualnom orijentacijom, fizičkim izgledom ili financijskim statusom. Pučka pravobraniteljica
Takvi rezultati jasno pokazuju da obrazovanje o ljudskim pravima više ne može biti ograničeno samo na klasično građansko obrazovanje.
Mladi trebaju znati prepoznati govor mržnje, diskriminaciju, seksualno uznemiravanje, internetsko nasilje i manipulaciju. Jednako tako moraju znati kome se mogu obratiti i gdje završava sloboda izražavanja, a počinje ugrožavanje prava druge osobe.
Sloboda govora jedno je od ključnih demokratskih prava, ali nije pravo na ponižavanje, prijetnju ili pozivanje na nasilje prema drugima.
Ravnopravnost spolova počinje prije tržišta rada
Jedno od područja u kojem svijest mladih može imati dugoročan utjecaj jest ravnopravnost žena i muškaraca.
Rodni stereotipi počinju vrlo rano. Djeci se često, svjesno ili nesvjesno, sugerira koja su zanimanja „muška“, a koja „ženska“, kakvo ponašanje odgovara djevojčicama, a kakvo dječacima, tko bi trebao više brinuti o djeci i kućanstvu ili tko bi trebao biti glavni hranitelj obitelji.
Takvi stavovi kasnije se mogu prenijeti na tržište rada, raspodjelu obiteljskih obveza i političko sudjelovanje.
Hrvatsko istraživanje o stavovima prema rodnoj ravnopravnosti između 2013. i 2024. pokazalo je da većina ispitanika ni 2013. ni 2024. nije smatrala da su žene i muškarci u hrvatskom društvu potpuno ravnopravni. Istodobno, istraživanje pokazuje promjene u stavovima i generacijske razlike, zbog čega autori posebno naglašavaju potrebu za ciljanom komunikacijom i obrazovanjem o ravnopravnosti. ravnopravnost.gov.hr
Obrazovanje o ravnopravnosti pritom ne znači uvjeravati mlade što moraju misliti. Upravo suprotno – cilj bi trebao biti osposobiti ih da razlikuju činjenice od stereotipa, razumiju prava drugih i argumentirano raspravljaju o društvenim pitanjima.
Mladi moraju imati pravo glasa – ne samo na izborima
Svijest o ljudskim pravima povezana je i sa sudjelovanjem mladih u odlučivanju.
Mladi često slušaju političke poruke da su „budućnost društva“, ali ih se mnogo rjeđe uključuje u donošenje odluka koje se neposredno odnose na obrazovanje, stanovanje, zapošljavanje, javni prijevoz, kulturu ili lokalni razvoj.
Vijeće Europe upozorava da sudjelovanje mladih ne znači samo omogućiti im da budu prisutni na nekom događaju. Stvarna participacija podrazumijeva da mladi imaju pravo, sredstva, prostor i mogućnost utjecati na odluke. Vijeće Europe posebno upozorava i na pojavu takozvanog simboličnog uključivanja mladih, kada su prisutni u projektu ili instituciji, ali zapravo nemaju nikakav utjecaj na odluke.
U Hrvatskoj se ovo pitanje sve češće pojavljuje i u raspravama o politikama prema mladima. Pučka pravobraniteljica u Izvješću za 2025. posebno obrađuje obrazovanje o demokraciji, ljudskim pravima i vladavini prava, sudjelovanje mladih u odlučivanju, stanovanje, mentalno zdravlje i druge probleme koji izravno utječu na mogućnost mladih da ravnopravno sudjeluju u društvu. Pučka pravobraniteljica
Ako mlada osoba ima osjećaj da je institucije ne slušaju, teško će razviti povjerenje u demokratski sustav. Ako, međutim, već u školi može sudjelovati u donošenju odluka, predlagati promjene u lokalnoj zajednici ili biti uključena u rad vijeća mladih, demokracija prestaje biti teorijski pojam i postaje iskustvo.
Iskustva drugih europskih država
Brojne europske države tijekom posljednjih desetljeća razvijale su modele građanskog odgoja i obrazovanja o ljudskim pravima.
Vijeće Europe svojim programom COMPASS već godinama potiče škole, organizacije mladih i edukatore da ljudska prava ne poučavaju samo kroz definicije i međunarodne dokumente nego kroz rasprave, simulacije, praktične aktivnosti i analizu stvarnih slučajeva. Temeljna je poruka tog pristupa da ljudska prava ne mogu biti zaštićena isključivo zakonima – građani ih moraju poznavati, koristiti i biti spremni zaštititi i prava drugih.
U pojedinim europskim državama mladi sudjeluju u lokalnim vijećima, učeničkim parlamentima, participativnim proračunima i savjetovanjima o politikama koje se odnose na njih.
Takvi modeli imaju dvostruku vrijednost. Mladi dobivaju iskustvo demokratskog odlučivanja, dok institucije dobivaju mogućnost čuti perspektivu generacije koja će posljedice današnjih odluka osjećati najdulje.
Poseban izazov predstavlja diskriminacija
Mladi nisu homogena skupina. Iskustvo mlade osobe iz imućne urbane obitelji može biti potpuno drukčije od iskustva mlade osobe iz siromašne obitelji, pripadnika nacionalne manjine, osobe s invaliditetom ili nekoga tko živi u udaljenoj ruralnoj sredini.
Podaci FRA-e pokazuju koliko te razlike mogu biti velike. Prema podacima te agencije, 37 posto mladih crnaca obuhvaćenih istraživanjima u europskim državama doživjelo je rasističko uznemiravanje, dok ih je 39 posto navelo da su bili diskriminirani u svakodnevnom životu zbog boje kože, etničkog podrijetla ili vjere. Agencija EU za temeljna prava
I druga FRA-ina istraživanja upozoravaju da diskriminacija i dalje snažno utječe na svakodnevni život brojnih manjinskih skupina u Europskoj uniji. Primjerice, istraživanje o iskustvima muslimana pokazalo je da je gotovo polovica ispitanika tijekom prethodnih pet godina doživjela rasnu diskriminaciju. Agencija EU za temeljna prava
Takvi podaci važni su i za Hrvatsku, čak i kada se konkretna istraživanja provode u drugim državama. Migracije, međunarodna mobilnost, društvene mreže i kulturna raznolikost znače da će mlade generacije živjeti u sve raznolikijim društvima.
Tolerancija zato ne znači da se svi moraju međusobno slagati. Ona znači prihvatiti da osoba s kojom se duboko ne slažemo ima jednako dostojanstvo i jednaka prava.
Znanje o pravima mora uključivati i odgovornost
Postoji još jedna važna dimenzija koja se u raspravama o ljudskim pravima ponekad zanemaruje.
Društvo utemeljeno na pravima ne može funkcionirati ako pojedinci istodobno ne razumiju vlastitu odgovornost prema drugima.
Pravo na slobodu govora podrazumijeva odgovornost da se ne poziva na nasilje. Pravo na prosvjed ne znači pravo ugrožavanja tuđe sigurnosti. Pravo na vlastiti identitet podrazumijeva prihvaćanje jednakog prava drugih na njihov identitet.
Upravo mlade treba učiti tom odnosu prava i odgovornosti.
Cilj obrazovanja o ljudskim pravima zato ne bi trebao biti stvaranje generacije koja zna napamet nekoliko članaka Ustava, nego generacije koja zna prepoznati nepravdu, argumentirano reagirati na nju i istodobno poštivati prava ljudi koji razmišljaju drukčije.
Od formalnog prava do stvarne društvene kulture
Hrvatska ima razvijen pravni sustav zaštite ljudskih prava, institucije poput pučke pravobraniteljice i posebnih pravobraniteljskih institucija te brojne organizacije civilnog društva koje se bave diskriminacijom, ravnopravnošću i zaštitom građanskih prava.
Ali institucije mogu reagirati tek kada društvo prepozna problem.
Ako mlada osoba smatra da je vrijeđanje nekoga zbog njegova podrijetla samo šala, zakon sam po sebi neće promijeniti društvenu atmosferu. Ako djevojke i mladići prihvate stereotip da određene profesije pripadaju samo jednom spolu, formalno zajamčena jednakost neće automatski stvoriti jednake mogućnosti.
Zbog toga je svijest mladih o ljudskim pravima možda važnija od bilo kojeg pojedinačnog propisa.
Mladi koji razumiju da dostojanstvo pripada svakom čovjeku lakše će prepoznati diskriminaciju. Mladi koji znaju kome se obratiti kada su njihova prava povrijeđena manje će tolerirati nasilje. Mladi koji imaju iskustvo sudjelovanja u odlučivanju vjerojatnije će kasnije sudjelovati u demokratskim procesima.
A društvo koje mladima omogućuje da slobodno postavljaju pitanja, argumentirano raspravljaju i sudjeluju u zajednici dugoročno stvara snažnije demokratske institucije.
Ljudska prava zato nisu samo tema za pravnike, političare ili aktiviste. Ona počinju u učionici, obitelji, na radnom mjestu, društvenim mrežama, sportskom terenu i ulici.
Upravo tamo mladi svakoga dana uče što znače jednakost, ravnopravnost, tolerancija i ljudsko dostojanstvo.
I upravo će o tome koliko su ih kao društvo naučili razumjeti, a ne samo izgovarati, ovisiti kakvo ćemo društvo imati u budućnosti.
Projekt financiran sredstvima za poticanje pluralizma u el. medijima Agencije za medije
