Puno je toga napisano o razini svijesti i važnosti podizanja iste. Pišu se knjige, daju se imena razinama kao što je to u svojoj knjizi Moć naspram sile napisao David. E. Hawkins. No, ne mora čovjek nužno proučavati stanje budnosti i reaktivnosti na događanja u okolini, dovoljno je promatrati i vidjeti promjene. Pogledajte samo što ste prije par godina napisali na nekoj društvenoj mreži ili u vlastitoj bilježnici pa povucite paralelu s onim čemu sada svjedočite, kako razmišljate i djelujete, kako ljudi oko vas to čine, koliko ste zapravo odbacili stara uvjerenja i pojednostavljeno rečeno instalirali nova, koliko ste bili uspavani i dopustili da se život događa i prolazi mimo vas, provodili život u pravilnim ritmičkim intervalima ponavljajućeg ciklusa.
Još nedugo mogli ste bez problema napisati- Živimo u vremenu jezive melodije koja dolazi sa svih strana. U vremenu u kojem su svi protiv svih. U vremenu jadnih, skučenih života gdje zaboravljamo jedni na druge. U vremenu gdje postoje trijumfi trenutaka, a ne trajanja. Gdje ne postoji izgradnja koja je toliko čvrsta kao da je bila nužna U vremenu gdje nedostatak rizika ubija svaku strast. Pogledajte malo i vidjet ćete da napisano više ne možete ponoviti ili možete, ali u manjem opsegu. Potres u Petrinji, Glini, ostalim mjestima, hrvatski narod, ljudi iz svijeta s kontigentima pomoći upravo pokazuju navedeno. Promjena svijesti se događa. Promjena koja ide upravo ka Dobrom i zajedništvu koje je individualizam sveden na egoizam odbacivao. Pokazane su razine svijesti kroz humanost, hrabrost u kojoj se uviđa da je život pun kušnji, kroz spremnost, kroz prihvaćanje u kojoj se počinje preuzimati odgovornost za svoju ulogu u svijetu. Kroz ljubav u kojoj jasnije vidite sliku, i u kojoj su naši motivi čisti i nerazmaženi strastima ega. Ako se osvrnemo na sve dosad prešućeno u nama, vidjet ćemo promjenu i u borbi čovjeka sa autocenzurom, s vlastitim dvojnikom rođenim iz vlastitog mozga koji se smije tvom kukavičluku i skrši u tebi ono što i cenzura nije mogla.
Upravo promjene koje se događaju na razini svijesti i koje su neminovne dovest će čovječanstvo do Dobra. Običan život koji čovjeka drži u zabludi i uvjerenju kako mora ostati pasivan, ništa ne poduzimati, a posebno ne na planu osvješćivanja, jer osvješćivanje znači suočavanje s istinom polako će se mijenjati. Nagonsko djelovanje, nepovjerenje prema vlastitoj inteligenciji koja je neovisna od osjetila doživljavat će promjene. Uzdizanje na višu razinu prosuđivanja, jasnija vizija života, probuđenost će se događati. Sav taj naš trud, naša vjera u ljude, u idealizam koji govori kako čovjek uvijek može bolje više neće biti naša frustracija, a mi poput neuspjelog Prometeja i Fausta.
„Novo normalno“ koje još nije definirano, definirat će se na kraju upravo tako- Dobrim.
Svatko od nas kretanja u svijetu doživljava drugačije, ali svest ćemo ih na krajnost, koja ionako dominira našim životima. Jedni ih vide kao svjetovno, poput realnosti sličnoj labirintu u kojem je lako zalutati, gdje nedostaju orijentiri i putovi koji vode u središte, a drugi kao sveto koje vraća vrijeme kad su Bog ili bogovi gradili svijet na ovoj zemlji i svojim životom potvrđivali mogućnost spasenja, koje prekida uobičajeni tijek povijesti i dopušta izlazak iz njenih granica. Ovo sveto osobno vidim kao jedino rješenje u kojem se svijet u svim svojim previranjima i lošim stvarima okreće Dobrom kao najvišoj moralnoj vrijednosti i vrhovnoj ideji kojoj svi teže. Trajat će taj put dugo, jer katarza, čišćenje mentalnog prostora od loših nakupina je dug i težak proces kada metaforički rečeno iz mraka prelazite u vlastito oslobađanje i preporod, sve do one Biblijske –I оtrt ćе Воg ѕvаku ѕuzu ѕ оčіјu nјіhоvіh, і ѕmrtі vіšе nеćе bіtі; nі tugе, nі јаukа, nі bоlі vіšе nеćе bіtі — јеr рrіјаšnје рrоđе. І rеčе Оnај kојі ѕјеdі nа рrіјеѕtоlјu: Еvо, ѕvе čіnіm nоvо! І rеčе mі: ‘Nаріšі: Оvе ѕu rіјеčі іѕtіnіtе і vјеrnе.“
Piše: Snježana Nemec/demosmedia