Piše: Sara Strinavić
Ravnopravnost spolova u Hrvatskoj nije samo pitanje zakona i institucija. Ona se u velikoj mjeri ostvaruje i kroz djelovanje organizacija civilnog društva, udruga, inicijativa i drugih skupina koje rade s građanima, upozoravaju na diskriminaciju, pružaju pomoć žrtvama i sudjeluju u oblikovanju javnih politika.
Upravo je civilno društvo često prostor u kojem se problemi prvi uočavaju. Dok državne institucije djeluju kroz zakone, propise i službene procedure, udruge su mnogo bliže svakodnevnom iskustvu građana. One rade sa ženama koje su preživjele nasilje, osobama koje su diskriminirane na radnom mjestu, roditeljima, mladima, osobama s invaliditetom, pripadnicima manjina i drugim skupinama koje se mogu naći u neravnopravnom položaju.
Hrvatska pritom ima razvijenu mrežu organizacija civilnog društva. Prema podacima Ureda za udruge, krajem 2024. u Hrvatskoj je bilo registrirano 47.358 udruga. Više od 4.600 djelovalo je u području ljudskih prava, a približno jednak broj u području demokratske političke kulture. Velik broj udruga djeluje i u socijalnoj skrbi, obrazovanju, zdravstvu i drugim područjima koja se neposredno dotiču jednakosti i zaštite ljudskog dostojanstva.
Ravnopravnost nije samo formalno pravo
Zakon o ravnopravnosti spolova jasno propisuje da žene i muškarci trebaju imati jednak status, jednake mogućnosti i jednaka prava u javnom i privatnom životu. Zakon zabranjuje diskriminaciju na temelju spola, bračnog i obiteljskog statusa te trudnoće i materinstva, a posebno uređuje područja rada, obrazovanja, politike i medija.
Ipak, postojanje zakona samo po sebi ne znači da su sve razlike uklonjene.
Podaci Europskog instituta za ravnopravnost spolova pokazuju da je Hrvatska u Indeksu ravnopravnosti spolova za 2025. ostvarila 57,1 bod od mogućih 100 i zauzela 21. mjesto među državama Europske unije. Najveći izazovi ostaju u području društvene i političke moći, dok je bolji rezultat ostvaren u području raspodjele vremena, uključujući skrb i društvene aktivnosti.
To pokazuje da između zakonski zajamčene jednakosti i stvarnog položaja žena i muškaraca još uvijek postoji prostor za napredak.
Udruge često prve prepoznaju problem
Jedna od najvažnijih uloga civilnog društva jest prepoznavanje problema koje službeni sustav možda još nije dovoljno jasno registrirao.
Udruge koje rade na području prava žena godinama upozoravaju na obiteljsko i seksualno nasilje, diskriminaciju pri zapošljavanju, položaj žena na tržištu rada, nejednaku zastupljenost u odlučivanju te probleme povezane s usklađivanjem obiteljskog i poslovnog života.
Takve organizacije često pružaju i vrlo konkretnu pomoć – pravno savjetovanje, psihološku podršku, smještaj u sigurnim kućama, telefonske linije za pomoć ili pratnju kroz institucije.
Njihova je vrijednost upravo u tome što problem ne promatraju samo kroz statistiku nego kroz iskustva stvarnih ljudi.
Civilno društvo zato djeluje kao svojevrsni most između građana i institucija.
Institucije i civilno društvo moraju surađivati
Hrvatska ima institucionalni sustav za promicanje ravnopravnosti spolova koji uključuje Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH, Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova, koordinatore u tijelima državne uprave i lokalna povjerenstva za ravnopravnost spolova.
Međutim, nijedan od tih mehanizama ne može djelovati potpuno odvojeno od civilnog društva.
Nacionalni plan za ravnopravnost spolova do 2027. kao temeljni cilj postavlja stvaranje uvjeta za ravnopravnije društvo i jednake mogućnosti za građanke i građane. Takvi strateški dokumenti u praksi ovise i o suradnji s organizacijama koje djeluju na terenu.
Suradnja se ostvaruje kroz javna savjetovanja, radne skupine, projekte, financiranje programa i sudjelovanje predstavnika civilnog društva u oblikovanju politika.
Važnost takvog rada vidi se i kroz europske programe. U okviru programa Građani, jednakost, prava i vrijednosti – CERV, tijekom 2025. ugovoren je 51 projekt u kojem sudjeluju hrvatske organizacije ili ustanove, a najveći broj projekata provode upravo organizacije civilnog društva. Evidentirana vrijednost sredstava dodijeljenih hrvatskim korisnicima premašila je 4,1 milijun eura.
Građani se sve češće obraćaju institucijama
Podaci Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova pokazuju da problemi diskriminacije nisu nestali.
Tijekom 2025. Pravobraniteljica je radila na 2.264 predmeta, među kojima su bila 622 predmeta pokrenuta na temelju pritužbi građana zbog diskriminacije. Broj pritužbi povećao se 13 posto u odnosu na prethodnu godinu, a žene su činile 74,1 posto osoba koje su se obratile instituciji. Najviše pritužbi odnosilo se upravo na diskriminaciju temeljem spola.
Ti podaci pokazuju dvije stvari. S jedne strane, diskriminacija i dalje postoji. S druge, građani sve više koriste dostupne mehanizme zaštite.
U tom procesu udruge imaju važnu edukativnu ulogu. One građanima objašnjavaju koja prava imaju, kome se mogu obratiti i kako prepoznati diskriminaciju.
Civilno društvo kao korektiv
U demokratskom društvu uloga udruga nije samo podržavati državne politike. Njihova je zadaća i upozoravati kada sustav ne funkcionira dovoljno dobro.
To ponekad znači kritizirati institucije, tražiti izmjene zakona, upozoravati na probleme u njihovoj provedbi ili javno otvarati teme koje su neugodne ili politički osjetljive.
Takva uloga nije suprotstavljena državi. Upravo suprotno – neovisno civilno društvo jedan je od mehanizama kojim demokratski sustav sam sebe provjerava.
Važno je pritom da djelovanje organizacija ostane utemeljeno na činjenicama, transparentnom financiranju i jasnim ciljevima.
Ravnopravnost počinje u svakodnevnom životu
Ravnopravnost spolova ne ostvaruje se samo donošenjem zakona niti kroz rad institucija i udruga. Ona se svakodnevno oblikuje u obitelji, na radnom mjestu, u školi, medijima i javnom prostoru.
Civilno društvo tu može otvoriti raspravu, pružiti informacije i upozoriti na problem, ali promjena u konačnici ovisi i o ponašanju svakog pojedinca.
Poštivanje drugoga, odbacivanje stereotipa i jednaka procjena ljudi prema njihovim sposobnostima, a ne prema spolu, osnovni su koraci prema društvu jednakih mogućnosti.
Upravo zato organizacije civilnog društva imaju važnu ulogu: one mogu pretvoriti ustavna načela iz pravnih formulacija u teme o kojima se razgovara, koje se razumiju i koje građani mogu prepoznati u vlastitom životu.
Ravnopravnost tada prestaje biti apstraktan pojam i postaje ono što bi trebala biti – dio svakodnevne demokratske kulture.
Projekt financiran sredstvima za poticanje pluralizma u el. medijima Agencije za medije
