Piše: Sara Strinavić
Demokratsko društvo ne počiva samo na izborima, institucijama i zakonima. Njegova stvarna snaga vidi se u svakodnevnim odnosima među ljudima – u tome koliko smo spremni prihvatiti različitost, saslušati mišljenje s kojim se ne slažemo i priznati drugome ista prava koja tražimo za sebe. Upravo zato tolerancija pripada temeljnim vrijednostima bez kojih je teško zamisliti moderno demokratsko društvo.
Ustav Republike Hrvatske među najvišim vrednotama ustavnog poretka navodi slobodu, jednakost, nacionalnu ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalnu pravdu, poštivanje prava čovjeka, vladavinu prava i demokratski višestranački sustav. Iako se tolerancija u tom nabrajanju ne pojavljuje kao zaseban pojam, ona je neraskidivo povezana s ostvarivanjem gotovo svih tih vrijednosti. Jednakost teško može postojati ako ne prihvaćamo različitost, kao što ni sloboda nema puno značenje ako je priznajemo samo onima koji misle i žive poput nas.
Tolerancija pritom ne znači da se sa svima moramo slagati. Naprotiv, demokracija podrazumijeva različita mišljenja, interese, svjetonazore i životne izbore. Tolerancija znači prihvatiti činjenicu da druga osoba ima pravo biti drukčija i da zbog te različitosti ne smije biti diskriminirana, ponižavana ili isključena iz društva.
Od obitelji počinje odnos prema različitosti
Prve lekcije o toleranciji najčešće ne učimo iz zakona i udžbenika, nego u obitelji. Dijete promatra kako odrasli razgovaraju jedni s drugima, kako dijele odgovornosti, kako rješavaju nesuglasice i na koji način govore o ljudima koji su po nečemu drukčiji.
Upravo se u obitelji oblikuju i prvi stavovi o ravnopravnosti žena i muškaraca. Ako djeca odrastaju u okruženju u kojem se kućanski poslovi, briga o djeci i donošenje važnih odluka ne smatraju unaprijed „muškim“ ili „ženskim“ poslovima, ravnopravnost za njih prestaje biti apstraktan pojam. Ona postaje normalan način života.
Isto vrijedi i za odnos prema drugim razlikama. Nacionalnost, vjera, dob, invaliditet, socijalni status ili bilo koja druga osobina ne bi trebali određivati koliko nekoga poštujemo kao čovjeka.
Obrazovanje ima posebno važnu ulogu
Škola je jedno od prvih mjesta na kojem djeca intenzivnije susreću ljude različitih obiteljskih, socijalnih i kulturnih iskustava. Zbog toga obrazovni sustav ima posebnu odgovornost u razvijanju kulture dijaloga.
Mladu osobu potrebno je naučiti da neslaganje nije neprijateljstvo. Moguće je odlučno braniti vlastite stavove i istodobno poštovati sugovornika. Moguće je raspravljati, kritizirati i propitivati bez vrijeđanja i omalovažavanja.
Takva sposobnost posebno je važna danas, kada se velik dio javne komunikacije preselio na društvene mreže. Ondje se granica između kritike i osobnog napada često gubi, a anonimnost i brzina komunikacije dodatno olakšavaju širenje uvreda, predrasuda i govora mržnje.
Tolerancija nije odustajanje od vlastitih uvjerenja
Jedna od čestih pogrešnih predodžbi jest da biti tolerantan znači šutjeti ili odreći se vlastitog mišljenja kako se netko drugi ne bi uvrijedio. Takvo shvaćanje promašuje samu bit tolerancije.
Demokratsko društvo treba otvorenu raspravu. Građani imaju pravo kritizirati vlast, institucije, društvene pojave i jedni druge. Međutim, postoji velika razlika između kritike nečijeg stava i osporavanja dostojanstva osobe koja taj stav zastupa.
Tolerancija također ne znači prihvaćanje nasilja, diskriminacije ili kršenja tuđih prava. Društvo koje štiti ljudsko dostojanstvo mora imati jasnu granicu prema ponašanju kojim se ugrožavaju prava drugih ljudi. Drugim riječima, tolerancija ne može biti opravdanje za netoleranciju koja drugima oduzima njihova prava.
Ravnopravnost spolova kao test društvene tolerancije
Odnos prema ravnopravnosti žena i muškaraca jedan je od pokazatelja koliko je društvo spremno vlastite deklarirane vrijednosti pretvoriti u svakodnevnu praksu.
Ravnopravnost ne znači da su žene i muškarci jednaki u svemu niti da njihove međusobne razlike treba zanemarivati. Ona znači da spol ne smije biti razlog zbog kojeg će netko imati manje mogućnosti za obrazovanje, zapošljavanje, napredovanje, političko sudjelovanje ili ostvarivanje drugih prava.
To se može prepoznati u vrlo konkretnim životnim situacijama: od podjele obiteljskih obveza i mogućnosti profesionalnog napredovanja do zastupljenosti žena i muškaraca u procesima donošenja odluka.
Jednako je važno suprotstavljati se stereotipima koji ograničavaju i žene i muškarce. Društvene predodžbe o tome što netko „mora“ biti samo zato što je muškarac ili žena mogu pojedincima suziti prostor za slobodan izbor vlastitog životnog puta.
Od radnog mjesta do javnog prostora
Tolerancija i ravnopravnost posebno se jasno vide u svijetu rada. Radno mjesto na kojem se ljudi vrednuju prema znanju, sposobnostima i rezultatima, a ne prema spolu, dobi, podrijetlu ili drugim osobnim obilježjima, nije samo pravednije nego u pravilu stvara i zdravije međuljudske odnose.
Slična načela vrijede u javnom i političkom prostoru. Demokracija pretpostavlja pluralizam – postojanje različitih političkih opcija i sukob različitih ideja. Međutim, kada politički protivnik postane neprijatelj kojeg treba poniziti ili isključiti, prostor demokratskog dijaloga počinje se sužavati.
Posebnu odgovornost zato imaju političari, javne osobe i mediji. Način na koji govore o društvenim skupinama i neistomišljenicima može pridonijeti kulturi dijaloga, ali jednako tako može produbljivati podjele i predrasude.
Vrijednost koja se živi svakoga dana
Zakoni mogu zabraniti diskriminaciju i institucije mogu štititi prava građana, ali nijedan propis sam po sebi ne može stvoriti tolerantno društvo. Za to je potrebno da ustavne vrijednosti postanu dio svakodnevnog ponašanja.
Tolerancija se pokazuje kada saslušamo osobu s kojom se ne slažemo, kada ne donosimo sud o nekome samo na temelju njegova spola, podrijetla ili životnih okolnosti, kada reagiramo na diskriminaciju i kada drugima omogućujemo slobodu koju očekujemo za sebe.
Upravo se u takvim, naizgled malim situacijama ostvaruju velike ustavne vrijednosti.
Demokracija nije samo pravo većine da odlučuje. Ona podrazumijeva zaštitu prava svakog pojedinca, uključujući pripadnike manjina i one čiji se stavovi razlikuju od stavova većine. Zato tolerancija nije znak slabosti niti puko pristojno ponašanje. Ona je jedan od preduvjeta slobodnog, ravnopravnog i stabilnog društva.
Društvo u kojem se različitosti ne doživljavaju kao prijetnja, nego kao sastavni dio zajednice, ima snažnije temelje za razvoj demokracije, socijalne pravde i međusobnog povjerenja. A upravo je povjerenje među građanima, zajedno s poštivanjem ljudskog dostojanstva, ono što ustavne vrijednosti pretvara iz riječi zapisanih u dokumentima u stvarnost koju živimo svakoga dana.
Ovaj projekt financiran je sredstvima fonda za poticanje pluralizma agencije za el.medije
