Piše: Sara Strinavić
Položaj žena u javnom i političkom životu jedno je od ključnih pitanja razvoja svakog demokratskog društva. Ravnopravnost spolova nije samo politički slogan ili programsko opredjeljenje pojedinih stranaka, nego ustavna vrednota Republike Hrvatske. Ustav Republike Hrvatske među najvišim vrednotama ustavnog poretka navodi jednakost, poštivanje ljudskih prava, socijalnu pravdu i vladavinu prava, dok Zakon o ravnopravnosti spolova jasno propisuje obvezu stvaranja jednakih mogućnosti za žene i muškarce u svim područjima društvenog života. Upravo zato pitanje zastupljenosti žena u politici nije pitanje privilegija, nego kvalitete demokracije.
Hrvatska je tijekom posljednjih tridesetak godina napravila vidljiv napredak. Sve veći broj žena obnaša odgovorne dužnosti u državnim institucijama, lokalnoj samoupravi, pravosuđu, znanosti, gospodarstvu i medijima. U hrvatskoj Vladi žene vode neka od najvažnijih ministarstava, a Hrvatski sabor danas ima znatno veći broj zastupnica nego početkom devedesetih godina. Na čelu brojnih gradova i općina nalaze se gradonačelnice i načelnice, dok žene sve češće preuzimaju vodeće uloge u državnim tvrtkama, javnim ustanovama i akademskoj zajednici.
Unatoč tome, brojke pokazuju da stvarna ravnopravnost još nije ostvarena. Žene su i dalje podzastupljene na najvišim političkim funkcijama, osobito na lokalnoj razini, gdje među županima, gradonačelnicima i načelnicima i dalje dominiraju muškarci. Iako zakonske odredbe potiču uravnoteženu zastupljenost na izbornim listama, praksa pokazuje da se žene nerijetko nalaze na pozicijama koje im ne omogućuju stvarni izbor u predstavnička tijela.
Još veći izazov predstavlja način na koji se žene u politici često percipiraju u javnosti. Dok se kod muškaraca naglasak uglavnom stavlja na političke programe, sposobnosti i rezultate, žene su znatno češće izložene komentarima o fizičkom izgledu, odjeći, privatnom životu ili obiteljskim okolnostima. Takav pristup nije karakterističan samo za društvene mreže nego se povremeno pojavljuje i u javnom prostoru, čime se pažnja odvlači s tema koje su građanima doista važne.
Politička komunikacija posljednjih godina dodatno je pokazala koliko su žene izložene govoru mržnje i osobnim uvredama. Brojna istraživanja europskih institucija upozoravaju da su političarke na društvenim mrežama češće mete seksističkih komentara, prijetnji i vrijeđanja nego njihovi muški kolege. Takva atmosfera može obeshrabriti mlade žene da se uključe u politički život, iako upravo njihovo sudjelovanje doprinosi raznolikosti ideja i kvalitetnijem donošenju odluka.
Važno je naglasiti da ravnopravnost spolova ne znači davanje prednosti jednom spolu na štetu drugoga. Cilj je osigurati jednake mogućnosti svim građanima, bez obzira na spol, kako bi o uspjehu odlučivali znanje, sposobnost, odgovornost i rezultati rada. Demokratsko društvo ne dobiva na kvaliteti zato što će određeni broj funkcija pripasti ženama ili muškarcima, nego zato što će svaka osoba imati jednaku priliku sudjelovati u javnom životu.
Posebnu ulogu u tom procesu imaju obrazovni sustav, mediji i političke stranke. Škole mogu razvijati kulturu međusobnog poštovanja i jednakih mogućnosti od najranije dobi. Mediji imaju odgovornost izvještavati uravnoteženo i profesionalno, bez senzacionalizma i stereotipa, dok političke stranke moraju prepoznati i poticati kvalitetne kandidatkinje, a ne ih promatrati isključivo kroz ispunjavanje zakonskih kvota.
Istodobno, žene koje ulaze u politiku sve češće dolaze iz različitih profesija – prava, ekonomije, medicine, obrazovanja, poduzetništva ili civilnog društva. Takva raznolikost iskustava može obogatiti javne politike jer različite životne perspektive pridonose kvalitetnijem sagledavanju problema i pronalaženju učinkovitijih rješenja.
Hrvatska posljednjih godina bilježi određene pozitivne pomake, ali put prema punoj ravnopravnosti još nije završen. Važno je stvarati društvenu klimu u kojoj će se žene i muškarci vrednovati prema svojim sposobnostima, radu i odgovornosti, a ne prema spolu ili predrasudama. Samo društvo koje uvažava jednakost, poštuje ljudsko dostojanstvo, njeguje toleranciju i promiče socijalnu pravdu može u potpunosti ostvariti vrijednosti na kojima počiva hrvatski ustavni poredak.
Ravnopravno sudjelovanje žena u javnom i političkom životu stoga nije pitanje pojedinačnih interesa ili političkih preferencija. Ono predstavlja mjerilo demokratske zrelosti države i ulaganje u kvalitetnije institucije, odgovornije donošenje odluka i pravednije društvo za sve građane Republike Hrvatske.
Projekt financiran srestvima za poticanje pluralizma Agencije za el. medije
