Desni centar će u oba parlamentarna doma imati solidnu većinu i moći će mirno vladati do 2027.
“Doba je za odgovornost. Vladat ćemo za sve Talijane”, prokomentirala je Giorgia Meloni pobjedu svoje grupacije Desnog centra na nedjeljnim parlamentarnim izborima u Italiji. Njezine riječi ne treba smatrati samo obrednom formulom. Njezino obećanje odgovornosti pokušaj je umirivanja svih koji su se pobojali da će pobjeda postfašistice, saveznice Santiaga Abascala, Marine Le Pen, Petra Fiale i Jarosława Kaczyńskoga, vratiti Italiju u fašizam koji je pobijedio točno 100 godina ranije. Moralo bi pokušati umiriti i one u Hrvatskoj koji su s pravom podsjetili da je Meloni prije osam godina pledirala da “Hrvatska vrati Italiji Istru i Dalmaciju”., PIŠE JUTARNJI LIST
Naravno, još ćemo vidjeti što će moći i što će smjeti. Italija (još) nije predsjednička republika, što bi Meloni htjela, njezina Braća Italije (još) nisu vladajuća, nego vodeća vladina stranka, što znači da će morati tražiti ravnotežu s ostalim svojim partnerima u koaliciji, a to su prvenstveno Liga i Forza Italia.
Pobjeda talijanskoga Desnog centra očituje se ne samo u postotcima, koji su ipak statistika, nego i u parlamentarnim mandatima, koji su realna baza za vladanje. Prema podacima jutros u 5 sati, šest sati nakon zatvaranja biralištâ, Desni centar imat će 113 senatora (od ukupno 200) i 236 zastupnika (od ukupno 400). Sve da se tome definitivnim prebrojavanjem doda ili oduzme poneki mandat, ne mijenja se ono bitno: Desni centar će u oba parlamentarna doma imati solidnu većinu i moći će mirno vladati do 2027.
Prema njihovu kodeksu, vođa koalicije je vođa one stranke koja je među njima dobila najviše glasova, a to su nedvojbeno postfašistička Braća Italije. Kada se, u konsultacijama za sastav vlade nakon konstituiranja parlamentarnih domova popnu na Kvirinal da Sergiu Mattarelli, predsjedniku Talijanske Republike, predlože kandidata za premijera, Meloni (Braća Italije), Matteo Salvini (Liga, ako ga dotad njegova stranka ne smijeni) i Silvio Berlusconi (Forza Italia) – predložit će Giorgiu Meloni.
To neće biti sutra, pa ni figurativno. Novi Parlament će se konstituirati 13 listopada. Uslijedit će natezanje oko izbora predsjednikâ parlamentarnih domova, pa dodjela mandata za sastav vlade, pa novo natezanje oko njezina sastava među samim pobjednicima, tako da odlazak Marija Draghija iz premijerske Palače Chigi i ulazak Giorgie Meloni ne treba očekivati prije završetka sljedećeg mjeseca.
Naravno, u Italiji ništa nije gotovo dok nije gotovo, pa tako nijedan parlamentarni saziv nije na svom završetku imao isti broj stranaka a one isti broj članova Parlamenta kao i u početku saziva. Od ukupno 935 izabranih članova, koliko ih je brojao dosadašnji Parlament, stranačku pripadnost je promijenilo njih gotovo 300, a promjena je bilo više od 400, jer su neki mijenjali stranke i dva ili još više puta. Te su izmjene srušile 2008 vladu i većinu Romana Prodija. Ali zasad nema pokazatelja da bi solidna većina Desnog centra mogla biti ugrožena u sljedećih pet godina, koliko traje ustavni rok trajanja nekoga parlamentarnog saziva.
Upravo je Senat dom gdje je rizik najveći. U nj ulazi 196 senatora izabranih u Italiji plus 4 izabranih među talijanskim državljanima u inozemstvu, ali se u kvorum računaju i doživotni članovi, kojih je sada 6. Po uobičajenoj logici “sigurna” većina u Senatu iznosi 110 članova – a Desni centar će je premašiti.
On će imati 67 senatora iz redova Braće Italije, 28 iz Lige te 18 iz Forze Italije. Od ostalih Demokratska stranka imat će ih 38, PoKret 5 zvjezdica 34, a Treći pol 10.
