Budi moralan, budi razuman budi duhovan, budi dobar, govori istinu, ne povređuj druge, pokaži razumijevanje, slušaj sugovornika, empatičnost pokaži, bližnjeg voli …Tako je, ako želiš biti knez Miškin, naivac i idiot koji danas još vjeruje u bilo kakve vrijednosti. Budi učitelj i odgojitelj svojoj djeci. Čemu da ih učiš? Tko da ih odgaja kad su i sami zapeli u izvrnutim vrijednostima, ne razumijevajući. Koga da odgajaju kad i djeca imaju svoju slobodu i svoje zamisli, opiru se i ne slušaju osim ono što vide oko sebe.
Tako je i u jednoj od priča, gdje zapravo prave priče i nema jedna influencerica tražila besplatnu večeru u jednom restoranu, i za kompenzaciju htjela je objaviti fotografiju na Instagramu označivši ih na svom profilu. Odgovor koji je dobila od djelatnika restorana je na tragu napisanog, i preneseno govori kako ne zna gdje joj je mjesto, kako si pridaje važnost koja ne postoji i kako zapravo nije svjesna svega toga.
No, to je današnji svijet i način fukkcioniranja u kojem mlada djevojka ne prepoznaje razliku između individualizma i egoizma i narcisoidnosti. U kojem poput mase njih misli kako nema granica, iako granice nikada nisu bile veće, i u kojem, u konačnici očekuje da bude primjećena. A onda u nekom trenutku poput Goljatkina, golača ostane posramljena, tjeskobna i frustrirana, shvativši da nitko ne vidi taj njen imaginarni značaj i da nikoga zapravo nije briga. Odgovor koji je dobila zapravo ju je stavio na mjesto gdje i treba. Ako bude razumijevala, tada će im biti i zahvalna.
Sav taj današnji svijet filtriran kroz optička vlakna, kultura koja postaje realnost našeg vremena i stila života, prijetnja koja, kako sam već par puta napisala brutalizira naše osjećaje, u kojoj sve više mladih postaje žrtva korporativnog kapitala, onog s vrha piramide koji financira, grabi, oblikuje kriterije vrijednosti.
Svidjelo se to nama ili ne, ljudski odnosi sve više postaju klopka i grozomorna hijerarhija, u kojoj kao da svakome valja naći svoje mjesto. Netko mora biti ispod, netko iznad tebe i taj ‘društveni strukturalizam’ sve više guši, odvodeći u posve krivom smjeru. Čovjeku se oduzima volja, jedna od ljudskih moći koja za sebe traži čast da bude rasadište svakog djelovanja i da ima kontrolu, ne samo nad onim što se ne smije činiti nego i nad onim što valja činiti. Oduzima mu se odgovornost i dužnost koju ima prema drugima i prema samom sebi.
U ovako postavljenim stvarima sve manje se prepoznaje i važnost odgovornosti kao opće ljudske, etičke vrijednosti koju pojedinac usvaja još od malih nogu i koju treba ne samo njegovati već i očuvati. A ne prepoznaje se, jer se iskorjenjujemo iz tradicionanih odnosa i guramo u nove u kojima se ne snalazimo. Odgovornost za izgovorenu riječ, za svoje ponašanje, za život drugoga…A, odgovornost nije riječ koja ima negativnu konotaciju. Ona nije teret, nije ni dužnost. To je odgovor koji utječe na promjenu situacije i na promjenu sebe samih. Biti odgovoran znači i kritički i samokritički prosuđivati, odlučivati i biti spreman odgovarati za svaki svoj čin. Odbacivanjem odgovornosti nerijetko teret prebacujemo na druge, na sudbinu, na lošu sreću, na neznanu silu što vuče svoje korijene još od ranjivosti istočnim grijehom – Žena koju si stavio uza me-ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.
U osnovi više nema mjesta ni čuđenju pa ni u reakciji mlade influencerice, ni osuđivanju jer oni su uglavnom žrtve današnjih globalnih strujanja. Nesvjesni da im se oduzima i sam misao o nepokorenosti. Uplašeni moći, veličine svega zaboravljaju reći – Ne. Misle i rade ono što im se servira kao u serviraju kao razumno čak ako to „ubija“ njih, njihovu djecu.
Ruku na srce i to vrijeme je čudna stvar. I ono ima svoju čudljivost koja se premja govorniku svakih sto godina drugačije odnosi.
Piše: Snježana Nemec/demosmedia