Iako za brojne ljude dan nakon Božića predstavlja samo još jednu priliku za odmaranje u krugu obitelji i uživanje u blagdanskoj trpezi, za vjernike je itekako važan jer tog dana slave sv. Stjepana.
U Katoličkoj crkvi blagdan sv. Stjepana Prvomučenika obilježava se 26. prosinca, odnosno dan nakon Božića. Toga dana slavi se novi početak, a običaj je da se odlazi čestitati Božić rodbini, prijateljima i susjedima.
Ovaj dan neradni je u Republici Hrvatskoj i brojnim drugim državama te se tada klanjamo i slavimo ‘malog’ čovjeka koji je umro za velike ideale i istinu Isusa Krista, a službeno se slavi od 26. prosinca 380. godine, prenosi tportal.hr.
Njegovim se slavljenjem ističe i Isusova žrtva koju će kasnije podnijeti na Kalvariji za spas čovječanstva.
Zapravo se jako malo zna o životu sv. Stjepana Prvomučenika, a on je zbog svog otvorenog propovijedanja Isusova nauka i pripadništva zajednici kršćanskih učenika oko 36. godine nakon Krista bio osuđen za bogohuljenje, zbog čega je kamenovan do smrti.
Prije svoje smrti sv. Stjepan je pred Velikim vijećem održao govor koji je još više uznemirio jeruzalemske starješine, pa su ga odveli izvan gradskih zidina i kamenovali. Njegove posljednje riječi zapisane su u Svetom pismu, a one glase: ‘Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh.’
Sv. Stjepan najčešće je prikazan kao mladić odjeven u đakonsku dalmatiku, s mučeničkom palmom u jednoj i kamenom u drugoj ruci, a danas je simbol oprosta i borbe protiv nepravde.
Budući da je sveti Stjepan prvi kršćanski mučenik, njegov je blagdan iznimno važan u kršćanskom svijetu. Bio je jedan od prvih đakona, pomoćnika apostola i naviještao je evanđelje gdje god i kad god je mogao. Upravo se zbog toga štuje i kao zaštitnik đakona, zidara, klesara, izrađivača lijesova i onih koji boluju od glavobolje. U pravoslavnim crkvama slavi se 27. prosinca.
U našim je krajevima ovaj blagdan poznat pod nazivom Štefanje, a ujedno je imendan svima koji se zovu Stjepan, Štef, Stipe, Štefica, Štefanija…