Iako joj majka uporno nudi voće i zdravu hranu, djevojčica samo želi nešto kalorično te ima višak kilograma. No taj slučaj nije usamljen, mnoga su djeca u toj situaciji, premalo se kreću

Kada četverogodišnja Lily dođe kući iz škole, prva stvar koju želi je hrana. Majka, 27-godišnja Britanka Claire, nudi joj voće, no mala želi samo čokoladu, čips i sir. Ako može, jede bez prestanka do večere, dodaje očajna majka.

– A za večeru će pojesti veliku porciju riblje pite ili tjestenine i kobasica – veli majka. Lily ima 18 kilograma, što je 4 kilograma više od prosjeka za njezinu dob, piše ‘The Sun’.

Prema ‘The National Health Service’, tehnički je pretila. No njezin slučaj nije usamljen. Naime, novo izvješće Akademije medicinskih znanosti tvrdi da petina djece mlađe od pet godina u Britaniji ima prekomjernu težinu ili je pretila.

A do 6. razreda škole, 22.7% djece je pretilo. Claire, frizerka i samohrana majka jednog djeteta, kaže da je Lily rođena kao veća beba, imala je 4 i pol kilograma te je čitavo vrijeme zapravo s viškom kilograma.

– Nije sve što ona jede smeće. Ima zdravi doručak, kao što je kaša s voćem, ali onda želi tost nakon toga. Kod kuće će ručati sendviče i juhu, ali to je nikad ne zasiti – priča mama.

– Školske večere ne pomažu, često su to pizza, hamburgeri i čips ili kobasice, uvijek s pudingom. Dala bih joj ručak-paket, ali njezine su večere u školi besplatne, a kao i svi, mučim se s plaćanjem računa – navodi.

– Lily je aktivna i provodi puno vremena skakućući na trampolinu u našem vrtu. Mislim da se brže umara nego njezine prijateljice zbog svoje veličine, ali tjeram je da se kreće koliko god mogu – priča mama.

Lily je krenula u školu u rujnu prošle godine, a nekoliko tjedana kasnije izvagana je u sklopu Nacionalnog programa mjerenja djece. Claire je dobila pismo u kojem joj javljaju da njezina kći ima prekomjernu težinu.

– Osjećala sam se krivom, kao da sam je ‘šopala’. Brinem se da me ljudi zbog toga osuđuju, ali jako je teško reći ‘ne’ djetetu koje se žali da je gladno i osjeća da ga uskraćujete – žali se.

– Vidim da druga djeca stalno jedu grickalice i kolače, tako da Lilyna prehrana nije neuobičajena, ali ona je primjetno najveće dijete u svom razredu – kaže Claire.

– Osjećam da bi potpuno oduzimanje poslastica samo pogoršalo situaciju, pa se trudim ne imati previše loše hrane u kući i kupujem stvari koje imaju manje kalorija, poput mini peciva, a ne čokoladica. Ponekad kažem ne, iako to može uzrokovati probleme. Tako je teško pronaći pravu ravnotežu – ističe.

Sama Claire nosi veličinu 16 (kod nas 44), što je u Velikoj Britaniji prosjek te je kao dijete uvijek imala višak kilograma.

– Mislim da na Lilyin apetit i težinu definitivno utječu geni – ona je kao ja kad sam bila dijete. Nadam se da će kako odraste prirodno malo smršavjeti, kao što sam ja. Čitav sam život na nekoj dijeti, ne želim da se to dogodi i njoj – navodi.

– Još uvijek nije svjesna svoje veličine, ali znam da će se to promijeniti, a srce mi slama pomisao da će razviti poremećaj prehrane – govori mama.

Dr. Aishah Iqbal stručnjakinja je za mršavljenje i kaže da tome pridonosi činjenica da su mnoga djeca manje aktivna nego što su bila prije.

– To nije samo zato što smo vidjeli porast aktivnosti u zatvorenom prostoru kao što je igranje igara, djelomično izazvan pandemijom, već je došlo i do značajnog pada u broju vanjskih parkova za igru posljednjih godina. Potrošnja na ove objekte u Velikoj Britaniji pala je za 44% od 2017./18. do 2020./21. – objasnila je.

Svjetska zdravstvena organizacija javlja da djeca koja žive u najsiromašnijim područjima imaju dvostruko veću vjerojatnost da će imati prekomjernu težinu, nego ona u najmanje siromašnim. To je nešto što je dr. Iqbal vidjela iz prve ruke.

– Nepovoljna financijska situacija u svemu igra važnu ulogu, s dostupnom hranom loše kvalitete i manje dostupnim sportovima i klubovima. Uz krizu troškova života, oni koji najviše pate zbog povećanja cijena hrane upravo su ljudi s povećanim rizikom od pretilosti u djetinjstvu – ističe.

I ne utječe ta prekomjerna debljina samo na samopouzdanje.

– Pretilost u djetinjstvu povezana je s nizom stanja, uključujući visoki krvni tlak, dijabetes tipa 2, apneju za vrijeme spavanja i astmu. Postoji i veliki psihološki element, kao što su anksioznost, depresija i veći rizik od maltretiranja. I to je povezano s kroničnim zdravstvenim problemima kako djeca prelaze u odraslu dob, uključujući kardiovaskularne bolesti – tumači liječnica.

I majka Sally ima slične probleme, njezinu šestogodišnju kći Marthu vrijeđaju zbog njezine težine. Malena nosi odjeću za djecu od 8 do 9 godina.

– Nikad je ne pozivaju na zabave i mnoga je djeca zovu ‘gigantskom’. Često dođe kući uplakana – kaže Sally, domaćica iz Manchestera.

– Još kad je bila dijete, Martha je bila izbirljiva oko hrane. Bilo ju je teško natjerati da nešto pojede. No pokušavala sam biti opuštena te sam joj davala hranu koju želi. Voli bijeli kruh i za doručak će jesti samo kukuruzne pahuljice. Ne mogu je poslati u školu praznog želuca, pa joj dajem što želi. Za ručak ima sendvič od bijelog kruha i čips. Pojest će malo voća, ali povrće će ostaviti –  govori Sally koja ima i dvoje djece od devet i 12 godina, koja se hrane zdravo i nemaju višak kilograma.

– Pokušavam Marthi stalno davati novu hranu, ali ona završi u smeću, pa joj moram dati ono što želi, a to je često pizza i čips ili tjestenina i to dvije porcije. Ponekad odbijem, što može izazvati svađu. Ide na ples i plivanje te često šećemo. Brine me kako to riješiti, ima samo 6 godina. Sramim se ove situacije – veli mama Sally koja nosi veličinu medium.

Klinička dječja psihologinja dr. Melanie Smart kaže da djeca koja odrastu s prekomjernom težinom mogu imati problema s mentalnim zdravljem u odrasloj dobi.

– Kao djecu, vjerojatnije je da će ih vršnjaci izopćiti. To često znači da dijete ne cijeni sebe i odrasta s niskim samopoštovanjem, što može dovesti do emocionalnih problema poput ljutnje, tjeskobe i lošeg raspoloženja, povlačenja ili rizičnog ponašanja. Djeca s prekomjernom tjelesnom težinom često više borave kod kuće, ne druže se niti posjećuju aktivnosti ili klubove i općenito su neaktivna. Njihov akademski uspjeh također može biti slabiji – veli liječnica.

Čak i ako izgube na težini, to često ne rješava psihološke probleme.

– Ljudi to nose zauvijek, čak i ako smanje na kilaži. Izvana djeluju u redu, no iznutra se bore s mnogim poteškoćama koje su naučili u djetinjstvu – kaže liječnica.

To se desilo Mel Ciavucco (41), koja je imala samo osam godina kada je prvi put probala ‘SlimFast’.

– Medicinska sestra me izvagala i rekla da je moj indeks tjelesne mase previsok. Sramila sam se svog tijela, no mnoge su žene u mom okruženju konstantno bile na nekoj dijeti, pa sam mislila da je to normalno – kaže Britanka Mel, koja je odrasla u talijanskoj obitelji.

Zvali su je ‘debelo štene’, uvijek je bila najsporija na tjelesnom, nitko je nije želio pozvati u tim. Do 12. godine Mel je bila tjeskobna radi hrane, analizirala je sadržaj masti u svemu i osjećala se krivom za sve što je pojela.

– Bacila bih hranu iz svog paketa za ručak u školi. Mama bi me, nesvjesna, pohvalila što sam odabrala zdraviji izbor, poput jabuke, što me samo dodatno potaknulo. Nekoliko sam puta pokušala uopće ne jesti, ali sam se nakon toga osjećala tako loše da nisam mogla nastaviti. Umjesto toga pokušala sam povraćati, no nisam mogla nastaviti s time. Poremećaj hrane za mene se vrtio oko krivnje i srama koje bih osjetila nakon velikog obroka. Mrzila sam sebe ako bih pojela i samo keks – navela je.

Između 19. i 25. godine Mel je većinu dana išla u teretanu gdje je opsesivno vježbala.

– Radila sam čitave dane, a poslije posla sam vježbala. Stvarno sam pretjerala – istaknula je.

Otišla je na putovanje 2012., provela četiri mjeseca u Indiji, gdje je ostavila alkohol i pušenje te počela meditirati.

– Naime, razboljela sam se od trovanja hranom i konačno sam shvatila da nikada neću biti mršava. Odlučila sam prestati pokušavati izgubiti težinu i usredotočiti se na to da budem ljubaznija prema sebi. To je bio početak mog oporavka – veli.

Nakon povratka u Ujedinjeno Kraljevstvo, Mel je bila na terapiji i sada radi kao savjetnica pomažući drugima s tjelesnim problemima.

– Ne poričem da sam još uvijek u prevelikom tijelu, ali nosim što želim, vježbam, jedem raznoliku hranu, idem na plivanje u hladnoj vodi. I ne važem se – ističe.

Trebale su joj godine da riješi sve svoje probleme.

– Želim reći djeci, dobri ste kakvi jeste, veličina vašeg tijela vas ne bi vas trebala sputavati – ističe.

Liječnica Melanie Smart ističe da moramo naučiti djecu poput Lily i Marthe da cijene sebe više, bez obzira na težinu.

– Naravno, roditelji bi trebali poticati mršavljenje promičući zdravu prehranu i pokušavajući više izlaziti van. No radi se i o poticanju djece da razmišljaju o svom tijelu, na način koji se ne odnosi na to izgledaju li dobro ili ne. Moramo ih naučiti da je njihovo tijelo ‘vozilo’ za život i kako ga održati zdravim – zaključuje.

Također bismo se trebali usredotočiti na akademski uspjeh, postignuća u drugim područjima i osobnost, što sve može pomoći u jačanju djetetova samopoštovanja, piše The Sun., prenosi

Trebale su joj godine da riješi sve svoje probleme.

– Želim reći djeci, dobri ste kakvi jeste, veličina vašeg tijela vas ne bi vas trebala sputavati – ističe.

Liječnica Melanie Smart ističe da moramo naučiti djecu poput Lily i Marthe da cijene sebe više, bez obzira na težinu.

– Naravno, roditelji bi trebali poticati mršavljenje promičući zdravu prehranu i pokušavajući više izlaziti van. No radi se i o poticanju djece da razmišljaju o svom tijelu, na način koji se ne odnosi na to izgledaju li dobro ili ne. Moramo ih naučiti da je njihovo tijelo ‘vozilo’ za život i kako ga održati zdravim – zaključuje.

Također bismo se trebali usredotočiti na akademski uspjeh, postignuća u drugim područjima i osobnost, što sve može pomoći u jačanju djetetova samopoštovanja, piše The Sun., prenosi

Trebale su joj godine da riješi sve svoje probleme.

– Želim reći djeci, dobri ste kakvi jeste, veličina vašeg tijela vas ne bi vas trebala sputavati – ističe.

Liječnica Melanie Smart ističe da moramo naučiti djecu poput Lily i Marthe da cijene sebe više, bez obzira na težinu.

– Naravno, roditelji bi trebali poticati mršavljenje promičući zdravu prehranu i pokušavajući više izlaziti van. No radi se i o poticanju djece da razmišljaju o svom tijelu, na način koji se ne odnosi na to izgledaju li dobro ili ne. Moramo ih naučiti da je njihovo tijelo ‘vozilo’ za život i kako ga održati zdravim – zaključuje.

Također bismo se trebali usredotočiti na akademski uspjeh, postignuća u drugim područjima i osobnost, što sve može pomoći u jačanju djetetova samopoštovanja, piše The Sun., prenosi 24sata.