Hrvatski znanstvenici dokazima odgovorili na srpsko prisvajanje Ruđera Boškovića i njihov argument bez argumenta “opšte je poznato”, priopćila je Matica hrvatska iz Bruxellesa.
Dana 29. siječnja 2024. na konferenciji o Ruđeru Boškoviću u Bruxellesu, u kojoj su hrvatski znanstvenici, katolički svećenik, stručnjaci i političari govorili o životu i radu tog velikog hrvatskog znanstvenika i isusovačkog redovnika, na kraju predavanja za riječ se javila izvjesna Isidora Mitić predstavljajući se kao službenica iz Misije Republike Srbije pri EU u Bruxellesu.
Iako joj je organizator tribine Karlo Ressler, hrvatski zastupnik u EU Parlamentu dao riječ zamolivši pritom da bude kratka u svom govoru, Isidora Mitić je odmah krenula agresivno i s kritikom kako na konferenciju nije pozvan nijedan srpski znanstvenik iako se, kako je rekla, „zna da je Ruđer Bošković bio srpskog podrijetla jer mu je otac bio Srbin iz Popova Polja”.
Iako je tijekom konferencije mogla čuti sve o Boškovićevu podrijetlu, te životu njegova oca koji dolazi iz katoličkog sela Orahov Do, koje tada, a ni kasnije nikada nije bilo nastanjeno pravoslavnim življem, Mitić je pokušala prodati priču „o miroljubivosti Srba” te predložila „dogovoru o Boškoviću kao zajedničkom znanstveniku”.
Tijekom konferencije u oči je upadalo njezino često izlaženje iz dvorane te telefoniranje (vjerojatno radi uputa) kao i napadna vrtnja na stolcu i stalno zapisivanje iz izlaganja o Ruđeru Boškoviću. Uzurpirajući konferenciju za širenje svojih velikosrpskih teza, koje su bile bez dokaza i u stilu “opšte je poznato”, Isidora Mitić je skup o Boškoviću pokušala prikazati kao predizborno prikupljanje glasova pred izbore u Hrvatskoj i Europskoj uniji, piše Fenix magazin.
Na to su joj kratko odgovorili prof. dr. Ivica Martinović i prof. dr.sc Stipe Kutleša.
Profesor Martinović joj je rekao da je on kao znanstvenik cijeli život bio apolitičan i da nikad nije pripadao nijednoj političkoj stranci te da ono što je iznio su znanstveni dokazi o Boškovićevu hrvatskom podrijetlu te o Dubrovniku koji je uvijek bio i ostao hrvatski grad. A o svome se ne pregovara, rekao je dr. Martinović pozivajući srpske znanstvenika neka podastru ijedan jedan dokaz da je Bošković ikada rekao da je Srbin ili da je ikada govorio o srpstvu ili pravoslavlju premda, rekao je prof. Martinović, biti pravoslavac ne znači istodobno da je netko i Srbin.
Profesor Kutleša joj je također odgovorio s argumentima koje je iznio i tijekom svog izlaganja o Boškovićevu hrvatskom a ne srpskom ili srpsko-talijanskom podrijetlu te upozorio i na srpsko prisvajanje „slovinskog i ilirskog jezika”. Da slovinski i ilirski jezik nije srpski jezik razvidno je i iz trgovačkih ugovora iz Dubrovnika gdje su se dokumenti prepisivali „ex lingua serviana in hanc nostram illyricam” („sa srbskog jezika u naš ilirski”). I iz tog je jasno kako su srpski i ilirski dva različita jezika te da je ilirski sinonim za hrvatski jezik.
U kontekstu agresivnog nastupa srpske predstavnice Isidore Mitić, valja ponoviti riječi Nikole Dobroslavića, župana Dubrovačko-neretvanske županije koji se tijekom svog izlaganja osvrnuo na „bezočna svojatanja Ruđera Boškovića od strane naših istočnih susjeda, koji Boškovića proglašavaju Srbinom. To se posebno pojačalo s novim buđenjem velikosrpskog projekta, ovoga puta pod nazivom Srpski svet”.
“Nakon neuspjeha projekta Velike Srbije provođenog surovom vojnom agresijom 90-tih godina prošlog stoljeća, koji je od hrvatske strane bio poražen, došlo je, očigledno, do samo malog zastoja u provedbi projekta. Sad je, naime, projekt na djelu kao ‘Srpski svet’, koji želi, nominalno kroz kulturnu i drugu suradnju, okupiti sva područja koja Srbi smatraju svojim. Ne može se to drukčije protumačiti nego kao prikrivenu pripremu za stvaranje Velike Srbije, što mora mnoge brinuti”, rekao je Dobroslavić ističući kako je za Hrvatsku to u svakom pogledu neprihvatljivo, a naročito stoga što Srbi svojataju i druga područja u našoj zemlji. To su područja tzv. Krajine, a posebno drsko je njihovo posezanje prema Dubrovniku.
Foto: Matica hrvatska Bruxelles
“To svojatanje se provodi svojatanjem dubrovačke književnosti, što je evidentno u brojnim uradcima, poveljama, čak i u srbijanskom zakonu, čime se prisvajaju naši velikani među njima i Ruđer Bošković. Dubrovnik, naravno, nikad nije bio srpski, dubrovačka književnost nije srpska književnost, Ruđer Bošković nije srpski znanstvenik. Mi ne možemo utjecati na ono što govore i pišu srpski povjesničari i drugi autori, ma koliko velike i drske njihove krivotvorine bile. Dobro je što naša diplomacija upućivala prosvjede vlastima u Republici Srbiji za uvrštavanje Dubrovnika u „srpski kulturni prostor” u službenim dokumentima Republike Srbije i Republike Srpske u BiH, a postavlja se logično pitanje može li Srbija ući u EU sa svojim falsifikatom o srpskom karakteru dubrovačke književnosti, koji se nalazi u Zakonu o kulturnom nasljeđu.
Istina, i mi koji istinu zagovaramo zaštitit ćemo Dubrovnik, dubrovačku književnost i naše velikane na čelu s Ruđerom Boškovićem od svih pretenzija na hrvatsku kulturu i velikane kao i na hrvatske prostore”, rekao je župan Dobroslavić,
