Javna politika dužna je u kreiranju sadržaja i ciljeva razmišljati o uzrocima i posljedicama istih jer dobri i loši učinci mogu se protezati daleko u budućnost i ako se ne ukloni pravi uzrok nekog problema, posljedica će biti samo logičan slijed i vanjski izričaj uzroka. Naravno, nije uvijek moguće predvidjeti sve posljedice jer kad bi se prije svakog našeg djelovanja upustili u predviđanje istih ne bi se, uopće pomakli s mjesta. Međutim, pristup strateškog planiranja i predviđanja budućnosti socijalne politike pa tako i zdravstvene, s mogućom uzročno-posljedičnom vezom je neophodan i ključan kako bi se nacionalne strategije, vizije na lokalnoj i regionalnoj razini i okviri za razvojne suradnje razvijale s ciljem otvaranja novih perspektiva i osiguranja pravednije budućnosti. Dugoročno planiranje kakvo je nekada bilo i koje je još uvijek prisutno mora se nužno mijenjati i biti bazirano na znanju i stalnom učenju te fokusiranju na globalne promjene. I sama pandemija Covid-19 pokazala je navedeno i, zapravo je teško shvatiti da zemlje u projekciju budućnosti nisu uključile i zarazne bolesti, čiji trend se već primjećivao u prošlom stoljeću, konkretno 2003. godine kada je SARS poprimio epidemiološke razmjere. I sama činjenica da je globalizacija sa sobom donijela i globalnu razmjenu roba i usluga, kretanje ljudi, a posljedično i povećane mogućnosti prijenosa zaraznih bolesti isto je trebalo uključiti u strateško planiranje i predviđanje kako bi se smanjile katastrofalne posljedice. Za one koji se sjećaju, Wimbledon je 2020. godine prvi put nakon 1945. godine otkazao turnir zbog pandemije i kako je tada prenosio Forbes, isti su na temelju promatranja i iskustva iz 2003. godine 17 godina plaćali osiguranje od pandemije te tražili odštetu izraženu u milijunima dolara. Drugim riječima opuštanja nema i neki pristup koji često zovemo copy paste i koji je nerijetko prisutan u javnom sektoru treba zaboraviti, kao i ad hoc rješavanje problema koje se može dogoditi, no ne smije postati pravilo, jer će vremenom destimulirati donositelje odluka u istraživanju mogućih budućih izazova. Zbog činjenice da je danas, zapravo sutra te da javna politika ne može egzistirati na filozofiji sadašnjeg trenutka, navedeno je, isključivo poziv na razum i odgovornost za zdravstvenu dobrobit i dobrobit cijelog društva.

Što će se dogoditi s ambicioznim Nacionalnim planom razvoja zdravstva za razdoblje od 2021. do 2027. godine koji je usklađen s dugoročnom Nacionalnom razvojnom strategijom RH do 2030. te SWOT analizom koja sama po sebi podrazumijeva pregled snaga, slabosti, prilika i prijetnji vezanih uz unutarnje i vanjsko okruženje, ostaje za vidjeti, imajući u vidu i njene nedostatke, kao i sam pristup javne politike koja nakon identificiranja svih važnih elemenata pa i onih koji se ne mogu trenutno iskoristiti ne zna što učiniti s generiranim podacima. Međutim, i mnoge druge vlade muku muče s dobrim donošenjem javnih politika pa tako i zdravstvene, sa samim pokazateljima zdravstvenih ishoda i nedovoljnim praćenjem, što smanjuje učinkovito upravljanje rizikom, procjenama regulatornog učinka, praćenjem, evaluacijom i učenjem iz rezultata te približavanjem znanosti kreiranju politika.

Sve do sada navedeno je važno zbog razumijevanja sve složenijeg globalnog okruženja i njegove promjenjive prirode koja onemogućuju da se za sada ispune i ambiciozni globalni dugoročni planovi Agende 2030. te u kontekstu navedenog i pitanja kako će se provoditi Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine, odnosno njen strateški cilj 5. „Zdrav, aktivan i kvalitetan život“, čiji prioriteti su promicanje važnosti usvajanja zdravih prehrambenih navika te tjelesne aktivnosti. Naime, ovim strateškim ciljem bi se u konačnici omogućilo i povećanje očekivanog broja godina zdravog života s 58,5 godina za žene i 56,5 godina za muškarce (2018. godina) na više od 64 godine za oba spola. Ta dugoročna vizija o željenom i predviđenom razvoju suvremenog zdravstvenog sustava vođenog, kako se navodi novim spoznajama i tehnologijama ima za cilj unaprijeđenje zdravlja, rano otkrivanje bolesti, pravodobno liječenje, zdravstvenu njegu, rehabilitaciju i palijativnu skrb i u, u osnovi ista treba nadići samu brigu o zdravlju te staviti zdravlje na dnevni red kreatora politika u svim sektorima i na svim razinama, usmjeravajući ih da budu svjesni zdravstvenih posljedica svojih odluka i da prihvate svoju odgovornost za zdravlje. Kada se govori o promociji zdravlja, govori se, zapravo o tipičnim i poznatima aktivnostima koje uključuju komunikacijsku strategiju podizanje svijesti o zdravom ponašanju za širu javnost, od kampanja u medijima, biltena, simpozija, radionica…Tu je i obrazovanje i znanje kroz koje treba osnažiti promjene ponašanja i djelovanja te sama politika, sustavi i okruženje kojim bi se putem putem poboljšanih zakona, pravila i propisa, funkcionalnih organizacijskih komponenti i ekonomskog, društvenog ili fizičkog okruženja potaknuli, učinili dostupnima i omogućili zdravi izbori.

Međutim, vrlo malo se u javnosti govori o ograničenom proračunu za javno zdravstvo, odnosno o proračunu za promicanje zdravlja koji se suočavaju s kontinuiranom financijskom neizvjesnošću, kao i o zdravstvenoj nejednakosti koja je u samom srcu promicanja zdravlja i prevencije i zbog koje promicatelji zdravlja moraju intenzivirati svoje promišljanje, posebno zbog tendencije klizanja prema paternalizmu koji pojačava postojeće neravnoteže moći.

Sama potrošnja za zdravstvo po stanovniku u Hrvatskoj je vrlo je niska u usporedbi s većinom drugih zemalja EU-a i Hrvatska na zdravstvo po stanovniku troši manje od većine drugih zemalja EU-a. U cijeloj Europi otprilike samo 3% izdataka za zdravstveni sustav dodijeljeno je javnom zdravstvu, promicanju zdravlja i prevenciji bolesti. Kako bi razumjeli težinu navedenog, dovoljno je u korelaciju dovesti važnost promicanja zdravlja i prevenciju bolesti sa smrtnim slučajevima koji se događaju, a koji su se mogli izbjeći. Tako je 2016. godine najveći udio smrtnih slučajeva koji su se mogli izbjeći zabilježen u Rumunjskoj s 60.6 %., zatim u Litvi, Mađarskoj, Latviji i Hrvatskoj. https://health-inequalities.eu/

Na globalnoj razini, s jedne strane imamo pad pružanja zdravstvenih i socijalnih usluga, a s druge strane zbog porasta zdravstvene nejednakosti, demografskog starenja i sve veće potrebe za njegom, klimatskih promjena i migracija imamo povećanu potražnju za zdravstvenim uslugama. Povećana potražnja za zdravstvenim uslugama dovodi do povećanih troškova, a posljedično i do politike smanjenja istih kako bi se zdravstveni sustavi održali i bili učinkoviti. Drugim riječima, zdravlje se gleda kao trošak koji se mora smanjiti, a ne kao investicijsko i opće dobro, iz čega je razvidno da se moraju tražiti novi načini financiranja promicanja zdravlja i promocije koji će biti učinkoviti i trajni. Imajući u vidu navedeni problem financiranja i nejednakost, postavlja se pitanje kako onda učinkovito promovirati zdravlje i prevenciju.

Promicanje zdravlja i uspješnije nošenje sa zdravstvenim i financijskim izazovima današnjice i budućnosti, prije svega zahtijeva izradu strateškog okvira ulaganja i jačanja zdravstvenog sustava te razmišljanje u u smjeru okupljanja dionika koji mogu doprinijeti idejama, rješenjima i autoritetom, kao i novim partnerstvima i kapitalom, kako bi se obuhvatili oni koji su najviše pogođeni problemima. Imajući u vidu da su pojedinci, obitelji i zajednice uključeni u sve sfere života, zdravstveni i drugi društveni i gospodarski sektori, nevladine organizacije, lokalne vlasti, industrije i mediji imaju veliku odgovornost za posredovanje između različitih interesa u društvu u potrazi za zdravljem, kao i koordiniranim djelovanjem. Strategije i programi promicanja zdravlja trebaju se prilagoditi lokalnim potrebama i mogućnostima pojedinih zemalja i regija kako bi se uzeli u obzir različiti društveni, kulturni i ekonomski sustavi.

Promicanje zdravlja je proces osnaživanja ljudi da povećaju kontrolu nad svojim zdravljem i njegovim odrednicama kroz napore u zdravstvenom opismenjavanju i multisektorskom djelovanju za povećanje zdravog ponašanja. S obzirom da je u Hrvatskoj niska razina zdravstvene pismenosti, posebnu pažnju treba posvetiti istoj čija provedba nije nije dovoljna samo kroz medijske javne kampanje, već se sustavno treba provoditi kroz zdravstveno obrazovne programe u predškolskoj i školskoj dobi kako bi se usvojile životne navike te na lokalnoj i regionalnoj razini kroz opismenjavanje javnosti i osposobljavanje medicinskog osoblja.

Kako bi se postigli željeni rezultati javne politike pa tako i zdravstvene, isti moraju biti međusobno usklađeni i utemeljeni na istinitim ili dobro utvrđenim osnovama i u skladu s činjenicama i zdravim razumom. Dobro kreiranje politike srce je institucionalne učinkovitosti jer usmjerava ciljeve pružanja javnih usluga i omogućuje preobrazbu ekonomskih, društvenih, pravnih i administrativnih struktura koje nas međusobno povezuju, određuju uvjete i opseg javnih ulaganja, reguliraju tržišta i utječu na ponašanje građana. Međutim, ako ne postoji razumijevanje o važnosti promocije zdravlja i prevencije, važnosti izgradnje zdrave javne uprave, utemeljene na vrijednostima, od otvorenosti i transparentnosti do odgovornosti i poštivanja vladavine prava koja sprječava vlade u proizvoljnoj uporabi ovlasti i kojima bi se javni sektor i kulturno i institucionalno, pomaknuo prema učinku, tada će rezultati biti upitni.

Unatoč obvezi javnih politika da odlučuje o zajedničkim interesima i rješavanju zajedničkih problema, treba uvijek imati na umu da u datim okolnostima odgovornost za vlastito zdravlje bude prije svega vaš cilj. Informirajte se, educirajte, razdvojite bitno od nebitnog i vodite brigu o svom zdravlju. Ljudsko pravo na zdravlje i slobodu zajamčeni su ustavima, međutim u stvarnom svijetu ništa nije zajamčeno, imajući i u vidu da su privatno vlasništvo i slobodna tržišna gospodarstva superiorniji od državnog vlasništva i centralnog planiranja. To nije samo površno mišljenje jednog čovjeka, već je to sada jedna od ustaljenih istina među ljudima koji imaju otvorene oči i uši i kojima činjenice, razum, logika i iskustvo nešto znače.

Piše: Snježana Nemec/ Demos Media

OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE