Prostitucija je bila legalna u Hrvatskoj sve do 1934. godine, kada ju je Kraljevina Jugoslavija Zakonom o suzbijanju spolnih bolesti 1934. stavila izvan zakona
Zbog razvoja kapitalizma sve više žena se počelo baviti tim zanatom pa je pravno reguliranje prostitucije postala tema o kojoj se mnogo raspravljalo. U Habsburškoj Monarhiji bordeli su bili dopušteni još od srednjeg vijeka, ali s vremenom su se pravila mijenjala.
Najveći problem koji se povezivao s prostitucijom bio je porast spolnih bolesti. Sifilis se širio po Europi pa je društvo smatralo da su prostitutke krive za to., pišu 24sata
Tijekom vladavine Marije Terezije u 18. stoljeću pravila su se postrožila. Lokalni redari su mogli kažnjavati prostituciju, ali nisu bili obvezni. Ipak, sredina je većinom bila tolerantna pa je dopuštala bludilišta, kako su se u to vrijeme javne kuće zvale.
– Ako bi netko htio promijeniti sustav javnih kuća, morao bi cijeli grad staviti pod jedan krov – rekao je Josip II. o situaciji u tadašnjoj državi. Za njegove vladavine zakoni po pitanju prostitucije nisu bili tako oštri. Ipak, tražio je da se prostitutke podvrgnu liječničkom pregledu.
U Zagrebu su 1899. godine donijeli zakon po kojem je vlasnica javne kuće mogla biti samo žena starija od 30 godina. No ona nije smjela biti prethodno kažnjavana i trebala je biti ‘čovjek od povjerenja’. Dobivala je koncesiju za određeni broj prostitutki koje u njezinu bludilištu mogu raditi.
U Zagrebu su se bludilišta nalazila u Kožarskoj ulici. Morale su imati prozore od neprozirnog stakla i crvenu svjetiljku da bi se znalo o kakvom se mjestu radi. U Splitu su se javne kuće nalazile u staroj gradskoj jezgri, na području Geta. U zagrebačkim bludilištima nije se smjela točiti kava, čaj i mineralna voda ili slušati glazba do ponoći, dok je u osječkima to bilo prihvatljivo.
Minimalna dob za prostitutku u zagrebačkoj javnoj kući bila je 17, a u Osijeku je morala navršiti 16 godina. Bludnice, ali i vlasnice, morale su na preglede odlaziti tri puta na tjedan. Mladići mlađi od 16 nisu smjeli ulaziti u javne kuće.
Osim u bludilištima žene su se prostituirale u krčmama. A osim što su bile konobarice i točile piće, zabavljale su goste u krevetu. One ‘uspješnije’, imale bi mrežu muškaraca s kojima su spavale za određenu svotu novca. Kako ih ne bi dovodile kući, svoje usluge odrađivale su u hotelima.
Ženama koje su se upuštale u prostituciju, prema povijesnim podacima, najveći motiv bio je osamostaljenje i financijska neovisnost. Drugi razlog za bavljenjem prostitucijom bila je smrt jednog roditelja koji je prehranjivao obitelj.
