Za INA-u je rekao da bi se likvidirala te raskomadala da ju MOL nije preuzeo. Prošlogodišnju plinsku aferu u INA-i nazvao je zločinom, za Škugora tvrdi da ga nije ni znao pa rekao: ‘Taj čovjek je varao’. Otkrio je i je li biloozbiljnih ponuda s hrvatske strane da se INA-a otkupi natrag

Prvi put nakon pravomoćne presude predsjednik i izvršni direktor mađarske kompanije MOL Zsolt Hernádi dao je ekskluzivni intervju RTL-ovoj Damiri Gregoret.

Proteklih 9 godina niste dali intervju hrvatskim medijima, baš u ovom tjednu hrvatski je Ustavni sud odbio vašu tužbu, ne smijete iz Mađarske do 2031.-e, kada nastupa zastara na vaše izvršenje zatvorske kazne zbog davanja mita Ivi Sanaderu. Iznenađujuća odluka za vas ili?

Sama odluka me nije iznenadila. A ono što je posebno zanimljivo je da se sastajemo upravo sada, ovaj tjedan, kada je ova odluka objavljena u srijedu.

Naravno, nije me iznenadilo ni to što su, kao i obično, mediji prije mene doznali za tu odluku pa sam i ja to doznao iz Jutarnjeg lista, ali to je problem te priče koji se ponavlja već 12 godina, da svi saznaju malo ranije nego dotični.

Ali zajedno s tim, njen sadržaj je za mene samo nastavak onoga što se do sada događalo u cijeloj ovoj stvari. Što je neshvatljivo ne samo meni, nego zapravo svima, koji su se time bavili na međunarodnoj razini.

Proteklih 12 godine vi ste zapravo zatočeni u Mađarskoj. Putujete li uopće? Na snazi je i europski uhidbeni nalog. Kako funkcionira vaš privatni, ali prije svega poslovni život s obzirom na to da ste na čelu jedne od najvećih tvrtki u regiji?

Pa, bilo je teško objasniti mojoj djeci da sada tata neće putovati s njima, možda na lijepi odmor na hrvatsku obalu ili negdje drugdje u svijetu. Ali općenito, ne poslujemo i posao ne planiramo na temelju toga koliko ja putujem, već na temelju onoga što riješimo, napravimo zajedno s našim kolegama.

To mi je najmanje smetalo u poslovnom svijetu, uglavnom zato što, kad je izašla prva, pa potom i druga presuda arbitražnog suda, a na temelju istih tih presuda su svi u poslovnom svijetu rekli, ‘pa to je onda potpuno neshvatljiv i nedokučiv proces’.

Može se živjeti ovako, bez daljnjega, ali kao privatnoj osobi to je bila vrlo neugodna stvar, pogotovo u početku.

Proteklih 12 godine niste znači nigdje putovali, bojali ste se uhićenja ili ipak jeste?

Ne, negdje sam putovao, ali uvijek službeno i uvijek s odgovarajućim papirima. U tome je bilo različitih koraka, ne želim time zamarati ni vas ni gledatelje, to su sve pravne procedure, nužne pravne procedure, no činjenica da se to moglo dogoditi je sama po sebi nedostojna.

Da se može dogoditi da ovakvim pravnim postupkom, na temelju takvih dokaza, na temelju takvih argumenata, čelnik jedne od najvećih kompanija u srednjoj Europi bude stavljen u takvu situaciju, a da nema nikakvih dokaza, i da ga se zatvori u kavez, ako mogu to tako reći.

Naravno, ja bih danas rekao: ‘Pa Hrvatska je članica Europske unije. No, oprostite, odluku su ovdje donijeli međunarodni arbitražni sudovi, to je jednoglasna odluka međunarodnih arbitražnih sudova, uključujući i suce koje je delegirala Hrvatska. Jednoglasnom odlukom rekli su da tu nema mita. Pa zašto onda ne mogu putovati?

Zašto nikada sve te argumente, koje i sada ponavljate, a ponavljali ste i proteklih godina, niste došli objasniti hrvatskim sudovima? Ponavljam, govorite o pravosuđu zemlje članice europske unije.

Naravno zato što nikakav poziv nisam dobio.

Dakle, Zsoltu Hernádiju nije uručen nikakav poziv pred hrvatski sud.

A jedan od razloga tomu bio je i taj što je identična istraga provedena i u Mađarskoj, izvršeni su pretresi, izuzeta je dokumentacija te je na temelju toga utvrđeno da se nije dogodilo ono čime me se teretilo u Hrvatskoj.

Nakon toga su, međutim, mađarska pravosudna tijela, na upit hrvatskih pravosudnih tijela, kazala da ne vide zajamčeno načelo jednakog tretmana, što je temeljno pravo u EU, a što su u cijelosti potvrdili međunarodni arbitražni sudovi.

Međunarodni arbitražni sudovi, ne samo da su se izjasnili da nije bilo podmićivanja, nego su kvalificirali i sam postupak u Hrvatskoj, uključujući i tzv. krunskog svjedoka.

Vi tvrdite, vi niste dali mito Ivi Sanaderu?

Ne samo da ja to tvrdim, to smo uspjeli i dokazati, točnije, nitko nije uspio dokazati suprotno. Vjerujemo li jednoj jedinoj osobi? Njegovo ime je Robert Ježić, koji je u ovom slučaju bio donekle pristran, jer je bio u zatvoru kada se sjetio da se ovdje dogodilo nešto poput podmićivanja, a sud poslije nije zanimalo ni u čijem je vlasništvu tvrtka kojoj je plaćeno tih 5 milijuna eura, a što Robert Ježić nikad nije rekao.

A što se potom dogodilo s ovih 5 milijuna eura? Jesmo li ikada razgovarali o ovome? Čiji je interes bio u svemu tome? Jesmo li ikada razgovarali o tome?

To je ono što su istraživali međunarodni sudovi, nisu se libili istražiti i na temelju toga su zaključili da ne postoji sud u civiliziranom svijetu koji bi Roberta Ježića mogao svrstati u pouzdane svjedoke.

Na temelju toga, međutim, ako on nije pouzdan svjedok, sve što je rekao ne može se potvrditi u tom obliku.

Zsolt Hernádi se nigdje nije pojavio, Zsolta Hernádija nigdje nema, nisu uspjeli pokazati transfere ili bilo što drugo, postoji samo jedna stvar: „To je rekao Robert Ježić“.

Nije krunski dokaz, ali je među dokazima i famozna snimka iz zagrebačkog restorana Marcellino na kojem vi pišete, kako ste kasnije objasnili, broj telefona neke javne osobe iz Mađarske. Meni to djeluje poprilično nevjerojatno zašto ste to napisali na papiriću, o kojoj se uopće javnoj osobi radi?

Niste li uočili da u Marcellinu, kada sjednem na javnom mjestu sa Sanaderom i razgovaramo, Sanader me pita za telefon, jedne, recimo, dugo godina javne osobe, starog političkog kolege, s kojim je provodio dosta vremena, a Sanader je htio putovati u Mađarsku, a i došao je u Mađarsku i želio se sresti s tom osobom. Tražio je njegov broj telefona. Ja sam njegov telefonski broj napisao na svoju posjetnicu, na poleđinu posjetnice, dao sam je Sanaderu, a on potom – koliko ja znam – s tom osobom sreo ovdje u Budimpešti koliko ja znam, ali kako…

VIŠE PROČITAJTE OVDJE