Ne osjećam se povrijeđenim, ali s ljudske razine to nije bilo korektno. Ali to je sve u suštini nebitno, najviše mi je žao što IDS nije ostao izvan blata u kojem smo gledali druge stranke. Mislio sam da smo kao stranka zreliji i bolji od toga. Da smo više od politike. Nadam se da oni koji ostaju u IDS-u neće dozvoliti da se IDS raspadne. IDS je potreban Istri, kazao je Miletić, odnedavno i bivši član IDS-a . Nakon što je prije nekoliko dana objavio da istupa iz IDS-a, čiji je član bio od 1996. godine, kao reakciju na odluku predsjedništva te stranke o provođenju stegovnog postupka protiv njega, istarski župan i nekadašnji predsjednik IDS-a Boris Miletić prokomentirao je aktualnu situaciju i priznao da je jedan od razloga zbog kojih je predao ispisnicu činjenica da s aktualnim predsjednikom IDS-a Daliborom Pausom jednostavno ne može surađivati, te da je “ovo obrazac koji će se nastaviti”. Javlja GLAS ISTRE

– Iz vaše se bivše stranke čuje da ste lažirali ankete i da je zato pokrenut stegovni postupak. Jeste li manipulirali anketama?

– Niti jedna anketa nije bila ni na jednom tijelu stranke, niti su stranačke odluke donošene na temelju istraživanja. Članovi bivšeg Predsjedništva su redom živi ljudi, neki i u novom Predsjedništvu, mogu i oni posvjedočiti. Mogao sam manipulirati jedino samog sebe.

– Je li netko drugi iz stranke trebao, po tim anketama, biti kandidat za, primjerice, istarskog župana?

– Ponavljam, ankete nisu bile podloga za odlučivanje o niti jednom kandidatu, ni za župana, ni za gradonačelnike i načelnike. Kandidata za župana odabralo je Predsjedništvo stranke.

– Mislite li da je stegovni postupak pokrenut da vas se izbaci iz stranke?

– Ne znam koji je bio krajnji cilj predsjednika Pausa. To niti meni, a koliko čujem niti ostalima, do dan danas nije jasno.

– Smatrate li da je to doista odluka Predsjedništva stranke ili pak netko drugi stoji iza toga?

– Predsjedništvo je tako odlučilo, na temelju prijedloga predsjednika Pausa. Stoji li netko iza toga, teško je pitanje za mene.

– Tko bi to mogao biti?

– Novi predsjednik IDS-a vjerojatno zna.

– Jeste li bili pozvani na to posljednje Predsjedništvo stranke?

– Dobio sam uredno poziv kao i svi drugi, no Dalibor Paus je tražio da ne budem prisutan na sjednici i to sam ispoštovao

.

– Jeste li imali neke naznake da bi se mogla dogoditi cijela ova situacija?

– Jedan od razloga zbog kojih sam predao ispisnicu je taj što sam shvatio da je ovo obrazac koji će se nastaviti. Predugo sam u politici da ne bih prepoznao da suradnja između mene i novog predsjednika nije moguća. Ja ne bih mogao raditi posao za koji sam izabran kako treba, a novi predsjednik bi se očito više bavio sa mnom nego IDS-om.

Poruke podrške

– U IDS-u su u vrijeme vašeg predsjedanja postojale frakcije. Je li vam jedna od njih došla glave?

– IDS je velika stranka koja ima preko sedam tisuća članova. Logično je da ima različitih razmišljanja u stranci. No, ne bih to nazvao nikakvim frakcijama.

– Ispada da su vam sada svi okrenuli leđa u stranci. Je li vas netko posebno time povrijedio?

– Upravo suprotno. Dobio sam more poziva i preko tisuću poruka podrške, od naših članova i birača, ali i od novinara i kolega iz raznih dijelova Hrvatske. Doslovno sam dva dana odgovarao na poruke. Ne osjećam se povrijeđenim, ali s ljudske razine to nije bilo korektno. Ali to je sve u suštini nebitno, najviše mi je žao što IDS nije ostao izvan blata u kojem smo gledali druge stranke. Mislio sam da smo kao stranka zreliji i bolji od toga. Da smo više od politike. Nadam se da oni koji ostaju u IDS-u neće dozvoliti da se IDS raspadne. IDS je potreban Istri.

– Osjećate li se izdanim?

– Ne.

– Tko će ostati uz vas, na koga računate?

– Računam na sve one ljude s kojima ću moći surađivati, sve korektne, vrijedne i produktivne ljude koji svoj posao rade profesionalno. Ova situacija, kao i svaki drugi šok u životu, ima jednu dobru stranu, a to je da vam pokaže kakav je tko čovjek.

– Možete li konkretnije, radi li se o Tuliju Demetliki, Marinu Lerotiću ili, pak, Ivanu Glušcu?

– Tulio, Marin i Ivan su izvrsni suradnici i dobri ljudi. Sretan sam jer imam priliku surađivati s takvim ljudima.

– Niste ni vi u svemu tome nevinašce. Često ste i sami svojim ponašanjem doprinijeli tome da se unutar IDS-a stvori otpor i nezadovoljstvo. Je li istina da ste bili više drugdje nego na poslu?

– Svi koji me poznaju znaju da sam radoholičar. Svašta mi se može pokušati prikrpati, ali da sam neradnik, to je baš u sferi znanstvene fantastike. U 15 godina čovjek ne može biti jednako koncentriran, ima bolje i lošije dane, ali otkad sam postao gradonačelnik Pule 2006. godine, nisam imao niti dana pauze. Nemojte zaboraviti da sam istovremeno bio gradonačelnik najvećeg istarskog grada, što je samo po sebi posao od 0 do 24, i usto vodio stranku u vremenu velikih nacionalnih previranja, kad se IDS vrlo snažno isprofilirao na nacionalnoj sceni. Ne znam kako bi to pošlo za rukom nekom tko nije na poslu, kako kažete.

– Poznati ste kao veseljak koji se opušta uz harmoniku i vino. Jedno ste vrijeme bili i Youtube “zvijezda”. Jeste li, realno, pretjerali u tome?

– Srčan sam i emotivan u mnogim stvarima, to je istina. Volim harmoniku od rane mladosti, zasviram tu i tamo, možda jednom u dva mjeseca. Malvazija je dio našeg mentaliteta, volim popiti u društvu i volim kuhati, to znaju svi koji prate moje društvene mreže. Što je previše – neka čitatelji procijene.OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Vijest je na LINKU

DEMOS MEDIA