Sam pojam zdravlja nije lako definirati, uzimajući u obzir da na zdravlje utječe niz čimbenika i da se radi o procesu koju ima svoju dinamiku. Sagledavajući svu kompleksnost i sama defincija se vremenom mijenjala, od najjednostavnije, gdje je zdravlje definirano kao „Stanje oslobođenosti od bolesti i ozljeda“, do definicije iz Ustava Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iz 1948. u kojem stoji da je zdravlje “Stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti ili nemoći”. Ova još uvijek živuća definicija hrvatskog liječnika, specijalista higijene i socijalne medicine, Andrije Štampara u osnovi sadrži ključne subjektivne i objektivne faktore koji su esencijalni za cjelovito sagledavanje zdravlja.
Međutim, za razumijevanje pojma zdravlja i njegove važnosti nisu nam nužno potrebne definicije i dovoljno je prisjetiti se starih izreka, od prvih pisanih u mudrosnim knjigama Starog zavjeta, preko najpoznatije latinske “ U Zdravom tijelu zdrav duh” ( izvorno: Mens sana in corpore sano- Zdrav duh u zdravom tijelu), Hipokratove “Tko želi ostati snažan, zdrav i mlad te si produljiti život, neka bude umjeren u svemu“, Epikurove „ Nemoj se praviti mudrim nego to stvarno i budi, isto kao što nije dovoljno praviti se zdravim nego to stvarno treba i biti“, poznate izreke Erzma Roterdamskog “Bolje spriječiti nego liječiti.”, do narodnih poslovica koje izriču nakupljeno iskustvo i stečenu životnu mudrost: Kad je zdrav, čovjek ima tisuću želja, a kad je bolestan samo jednu –da što prije ozdravi, “Dao Bog zdravlja” koja govori o povezanosti vjere i zdravlja. Izreke koje bi trebalo, ne samo slušati već i „razbiti“ našu gluhoću, no čovjek je nerijetko iracionalno biće koje postupa suprotno logici i razumu.
Zdravlje, kako je razvidno možemo gledati i sa religijskog stajališta i brojna istraživanja su pokazala pozitivan utjecaj religioznosti na zdravlje. I Sveto pismo kao temelj životnog znanja pa tako i znanja o zdravlju otkriva da je Bog čovjeka stvorio da bude zdrav i radostan, a da je bolest posljedica grijeha pa je tako ljudska neumjerenost koja dovodi do bolesti i koja se u Bibliji shvaća ponajprije kao stanje slabosti i nemoći tijela (Ps 38,11) vidna iz riječi: “Ne budi među onima koji se opijaju vinom ni među onima koji proždrljivo jedu meso“. No kao nada popraćena dobrim, Biblija kaže i da ćemo jednog dana imati savršeno zdravlje i živjeti u raju na Zemlji ako se pomirimo s Bogom i primjenjujemo njegove mudre savjete (Izaija 33:24. Bog obećava da će odstraniti sve patnje, bolesti pa čak i smrt (Otkrivenje 21:3.4.
Ovo kratko sagledavanje zdravlja pa tako i s teološkog stajališta bitno je za razumijevanje potrebe šireg poimanja života i zdravlja, njegovih uzroka i posljedica kojima bi se izbjegle mnoge bolesti, jer čovjek ne živi samo na jednoj misaonoj razini pa kad se usuglase sve razine dolazi se i do potrebne nam jasnoće i istine.
Naše zdravlje nije odovojeno od načina i uvjeta života, ima svoje subjektivne i objektivne komponente koje utječe na harmoniju i funkcionalnost organizma. Uz nasljeđe i biološke čimbenike, značajan utjecaj imaju okolišni, socijalni i ekonomski čimbenici: osobne i obiteljske prilike (obiteljska struktura i odnosi, odgoj i obrazovanje, zanimanje, materijalna sigurnost), način života (rizična ponašanja, prehrana, pušenje, alkohol, zloporaba droga, tjelesna aktivnost), mjesto življenja i rada (zdrav okoliš, kultura i sustav vrijednosti socijalne okoline, socijalna podrška) te zdravstvena zaštita. Ovo puko nabrajanje lakše je napisati i teorijski usvojiti, nego primijeniti u praksi. Drugim riječima, nerijetko se dijagnosticira bolest, rješava posljedica, bez da se ulazi u uzroke i njihovu sociološku, ekonomsku i okolišnu kompleksnost, kao i u samu duhovnost, što u osnovi ne začuđuje, jer suvremeno društvo u svojoj cjelovitosti i samo tako funkcionira.
Gubitak zdravlja predstavlja traumatski događaj i nije samo pitanje oboljelog, već postaje i pitanje njegove obitelji te u konačnici cjelokupnog društva. Onaj tko je iskusio, dobro zna da je stalna njega bolesnika iscpljujuća, ponekad do te mjere da je samo mali korak do toga da i sam oboliš. Najgore su slike koje gledaš u tebi bliskoj osobi i noći kad budan čekaš svitanje i svjetlost koja će ti dati snagu za dalje. Najgora je nemoć da raspiriš nadu, pomiluješ dušu, makneš tugu, promijeniš bilo što. I čovjek si pomisli kako je sam, jer nikog drugog ne vidi oko sebe. No to je samo osjećaj te iste nemoći koja zamagljuje vid i one koji su tu, spremni pružiti ruku. Ovaj svojevrsni lirski pristup ciljano je stavljen kako bi se razumjela težina kronične bolesti, posebno one na koju smo mogli utjecati da smo kvalitetnije živjeli i bili odgovorniji prema sebi i prema drugima i koja posljedično mijenja rituale i uloge u obiteljskim odnosima te utječe, ne samo na članove obitelji, već u konačnici i na posredne i neposredne troškove za zdravstveni sustav i društvo u cijelini.
Zato je potrebno mijenjati percepciju, stavove i ponašanja pojedinaca prema zdravlju koji su utemeljeni unutar kulturnog konteksta. Elementi kao što su religija, socio-kulturne tradicije, vrijednosti, moral, donošenje odluka, percepcija, preuzimanje rizika i znanje o zdravom životu isprepleteni su s etničkom pripadnošću i nacionalnim podrijetlom i odražavaju se u stavovima ljudi i ponašanju povezanom sa zdravljem. Potrebno je i ozbiljno, a ne samo na deklarativnoj razini razvijati zdravstvenu kulturu i sustavno podizati razinu svijesti o važnosti iste, posebno imajući u vidu današnju percepciju da živimo u kulturi bolesti, a ne kulturi zdravlja te da postmoderan čovjek cijeni, prije svega individualizam, a prastari zov prema ljubavi i zajedništvu je marginaliziran.
Činjenica je da je svatko od nas obvezan brinuti o očuvanju i unaprjeđenju svog zdravlja, što je, uostalom definirano i Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, da je promocija zdravlja i prevencija bolesti esencijalna podloga koja bi u budućnosti smanjivala troškove zdravstva i koja ne predstavlja samo edukaciju i širenje znanja, već i jačanje perceptivnih procesa pojedinca, da je poticanje i razvijanje zdravstvene kulture, s ciljem podizanja razine svijesti javnosti imperativ, kao što je i neosporna činjenica da je uživanje najvišeg mogućeg standarda zdravlja jedno je od temeljnih prava svakog čovjeka, bez obzira na rasu, vjeru, političko uvjerenje, ekonomski ili društveni status. Nejednak pristup i razvoj u promicanju zdravlja i kontroli bolesti, posebice zaraznih bolesti, predstavlja ozbiljnu opasnost, a proširenje dobrobiti medicinskog, psihološkog i srodnog znanja na sve ljude ključno je za potpuno postizanje zdravlja.
Pitanje nejednakosti u pružanju zdravstvenih usluga, odnosno pitanje socijalnog statusa i razlika između onih koji primaju najniži dohodak i u kojem svaka osoba boluje od kronične bolesti i onih s najvišim dohotkom, gdje svaka četvrta osoba obolijeva od kroničnih bolesti važno je pitanje, jer ne može se tražiti od ljudi da poboljšaju svoje prehrambene navike, ako nemaju pristup košarici koja sadrži osnovne namirnice. Drugim riječima, radi se o poprilično zanemarenoj temi koja govori o potrebi i nužnosti smanjenja nejednakosti u zdravlju i poboljšanju društvenih determinanti u unaprjeđenju zdravstvenog stanja pojedinca i nacije. Od iznimne su važnosti za unaprjeđenje zdravlja ljudi i informirano mišljenje i aktivna suradnja javnosti, a vlade su te koje imaju odgovornost za zdravlje naroda koja se može ispuniti samo pružanjem odgovarajućih zdravstvenih i socijalnih mjera.
Koliko je navedeno moguće, u kontekstu globalizacije i globalnog zdravlja, gdje je prioritet stavljen na promicanje zdravlja i prevenciju bolesti, poboljšanje zdravlja i postizanje jednakih zdravstvenih uvjeta za sve ljude, odnosno u kontekstu pitanja pravde, jednakosti i sloboda, pojasnit će se kroz tematske cjeline i kroz sam sud, kao iskaz prihvaćanja ili poricanja samog sadržaja, uz afirmativne prijedloge, jer radi se o komplesnom pitanju i nerijetkim apsurdima kojima svjedočimo, kao i tragičnosti ljudskog položaja koji nastaje iz činjenice da, sve što čovjeka danas muči i ugrožava, djelo je njega samoga. Činjenica je da je sve podvrgnuto profitu i da život i zdravlje kao temeljne vrijednosti nisu pošteđene istog, posebno kada govorimo o farmaceutskoj industriji i svima koji su povezani s istom, odnosno o medikalizaciji u kapitalističkom društvu. S druge strane tu je i današnji ideal uživanja u životu i paradigmatske poruke kako ostati mlad i zdrav koje isključuju bolest i patnju, a samim time i mogućnost nošenja s istim, što u osnovi oslabljuje čovjeka, čiji duhovni horizont gubi oštroumnost i fokus na bitno i koji ne nalazi odgovore, ne razumije razloge i ne vidi kako bi s tim iskušenjima u budućnosti mogao rasti.
Unatoč navedenom zdravlje je sve. Ono je naš izvor energije i potencijal koji omogućuje da živimo život sa smislom i svrhom. Bez zdravlja nema napretka ni u društvu, nema budućnosti ili kako je to lijepo rekao naš liječnik Andrija Štampar: …”Zdravlje treba da je nada za sve. U njem leži naš napredak i naše propadanje. Dok pas se ono drži, mi smo sposobni za rad, mi onda i napredujemo, a kad nas ostavi, onda nam se ukazuju dani tugovanja, dani nerada, troška i propadanja.”
Piše Snježana Nemec
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
