Poznati odvjetnik Veljko Miljević gostovao je u Novom danu N1 televizije gdje je objasnio zašto smatra da sjednice Ustavnog suda po zakonu moraju biti otvorene za javnost i koga treba pitati zašto su se sjednice unatoč tome zatvarale.
Miljević je istaknuo da Ustav Republike Hrvatske ima identičnu odredbu Europske konvencije o ljudskim pravima o javnosti sudskih postupaka.
“U Europskoj konvenciji stoji izričita odredba da sudovanje treba biti javno, kao i izricanje svih sudskih odluka, pa tako i u našem Ustavu stoji izričita odredba da suđenja moraju biti javna, da mora biti javno izricanje sudskih odluka. Dakle, u svim sudskim postupcima sudovanje je načelno javno, samo u iznimnim slučajevima nije javno”, kazao je.
Samo, primijetio je voditelj, tu se onda otvara pitanje zašto unatoč tome možemo pratiti sve sudske rasprave, no ne i one koji se odnose na postupke na Ustavnom sudu. Miljević je tu posegnuo za citiranjem članaka iz Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske:
“U članku 3., a to su temeljne odrebe, stoji od riječi do riječi: ‘Djelovanje Ustavnog suda je javno.’ U članku 50. to načelo iz članka 3. potpuno je potvrđeno i kaže se da ‘Ustavni sud na sjednici može zaključiti da će o biti stvari zaključiti na temelju javne rasprave’. Imate i članak 47. stavak 3. Tu se precizira tijek sjednica na kojoj se donosi odluka Ustavnog suda: ‘Predstavnici tiska i drugih sredstava priopćavanja mogu biti nazočni sjednici ili javnoj raspravi.'”
“Žao mi je i kao čovjeku i pravniku da neki od predstavnika medija”, kazao je Miljević, “nisu inzistirali na 47. članku stavku 3., na tome da prisustvuju sjednici.”
Miljević kaže da bi se pitanje o javnosti sudovanja Ustavnog suda i prisustvovanja medija raspravama moralo riješiti već na prvoj sljedećoj sjednici Ustavnog suda.
Potom se osvrnuo i na odluke Ustavnog suda o Nacionalnom stožeru civilne zaštite.
“Ovdje je Ustavni sud prihvatio ono što je Stožer civilne zaštite radio pod vrhovnim i neposrednim nadzorom Vlade”, rekao je Miljević i istaknuo da se dilema svodi na primjenu ili članka 16. ili članka 17. Ustava.
Rekao je da se učinilo sve kako bi se problematika razmatrala kroz članak 16. Ustava.
“Taj članak je načelna odredba da se slobode i prava građana mogu ograničavati samo zakonom. Drugo, da svako ograničenje mora biti razmjerno potrebi. Točka”, opisao je Miljević članak 16. Ustava.
“Nakon toga imamo članak 17.”, kazao je i objasnio da on navodi da se “u doba velikih prirodnih nepogoda inače zajamčene pojedine slobode i prava građana Ustavom mogu ograničiti.”
“Čime?”, pitao je Miljević i odmah odgovorio, “odlukom Sabora. Kakvom? Na temelju dvotrećinske većine. A u slučaju da se Sabor ne može sastati, onda na prijedlog Vlade uz supotpis predsjednika Vlade i predsjednika Republike”, objasnio je Miljević.
Rekao je i to da je Zoran Milanović “trebao više inzistirati, njegov stav se vidio”:
“Žao mi je što Zoran Milanović nije išao dalje.”
Miljević ne smatra da bi ova odluka Ustavnog suda u budućnosti, ako bi se epidemijsko stanje bitno pogoršalo, opravdala i odluke poput uvođenja policijskog sata: “Ovime nije za budućnost kupljeno pravo odlučivanja kako se činilo od 18. ožujka do sada.”