Na samom početku razjasnit ćemo pojmove osobnog podatka, zaštite istog kao i pojam prava na privatnost kako bi razumjeli, prije svega težinu zlouporabe koja je sve učestalija te u kontekstu današnje tehnologije potaknuli na razmišljanje o posljedicama ostavljanja svog digitalnog traga mrežnim stanicama, posebno imajući u vidu kako su podaci na mreži sve više sredstvo interesa drugih te kako digitalni trag nerijetko ostavljamo nesvjesno i upravo to nesvjesno potrebno je osvijestiti.
Neosporna je činjenica da digitalne tehnologije imaju sve veći utjecaj na naše živote, posebno na djecu i mlade te da većina aplikacija generira podatke koji otkrivaju previše o onima koji ih koriste. Povjerljivi podaci, nerijetko bez našeg znanja završavaju tamo gdje nemamo kontrolu nad njima. Međutim, pitanja vezana uz privatnost i zaštitu podataka, odnosno negativni učinci, iako je razumljivo previše su fokusirani na zaštitu pojedinaca, umjesto da se kontinuirano osporava nužnost same zaštite. Ova činjenica na koju se kroz cijelu tematiku medijske pismenosti stalno ukazuje, trebala bi potaknuti na razmišljanje da bez rješavanja stvarnih uzroka nema ni učinkovitog rješavanja posljedica.
Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) za sve članice EU pa tako i Hrvatsku detaljno definira pojam osobnog podataka, kao sve informacije koje se odnose na pojedinca i kojima se može otkriti identitet pojedinca, od imena i prezimena, broja osobne iskaznice, lokacijskih podataka, podataka sa kreditnih kartica, zdravstvenih, biometrijskih podataka do ekonomskog stanja, etičke i vjerske pripadnosti, spolne orijentacije, e-mail adrese, kolačića u pregledniku, ID adrese pa i pseudonomnih podataka. Uredbom se i jasno ukazuje stav o privatnosti i sigurnosti podataka u vrijeme kada sve više ljudi povjerava svoje osobne podatke, a povrede istih postaju svakodnevna pojava.
Pravo na zaštitu osobnih podataka ustavna je kategorija u Hrvatskoj koja svakom pojedincu jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka. Cilj zaštite osobnih podataka je zaštita privatnog života i drugih ljudskih prava te temeljnih sloboda pri prikupljanju, obradi i korištenju osobnih podataka. Zaštita osobnih podataka zajamčena je svakoj fizičkoj osobi. Ako govorimo o zakonskim okvirima tada su to: Zakon o zaštiti fizičkih osoba u vezi s obradom i razmjenom osobnih podataka u svrhu sprječavanja, istraživanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršenja kaznenih sankcija, Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka i Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. Svatko tko je odgovoran za korištenje osobnih podataka mora slijediti stroga pravila koja se nazivaju “načela zaštite podataka”. Moraju osigurati da se informacije koriste pošteno, zakonito i transparentno, na prikladan, relevantan i ograničen način i samo za ono što je neophodno i potrebno.
Ako govorimo od GDPR i marketingu na društvenim mrežama, GDPR-a ima za cilj spriječiti tvrtke da prikupljaju, obrađuju, pohranjuju ili dijele podatke potrošača u EU-u, bez njihova pristanka. To uključuje podatke o korisnicima društvenih medija, uključujući: kolačiće web preglednika, IP adrese, Facebook pikseli za praćenje, fotografije na društvenim mrežama, bilo koja druga vrsta identifikacijskih podataka povezanih s objavama na društvenim mrežama, alatima za chat, oglasima na društvenim mrežama i slično. Da bi dobili pristanak, tvrtke moraju implementirati potvrdne okvire za uključivanje i otkriti uvjete prikupljanja i korištenja podataka, koje posjetitelji mogu pregledati i odabrati žele li prihvatiti. Zato je ključno razumjeti GDPR i njegov učinak na kanale društvenih medija.
Privatnost, generalno kao osobna, intimna i obiteljska sfera života te pravo na privatnost kao ljudsko pravo, Hrvatska je uredila nizom zakona kao i međunarodnim pravnim aktima. Međutim, zakoni su jedno, a stvarnost kojoj svjedočimo je, ipak nešto drugo. Zaštita privatnosti i osobnih podataka u digitalno doba, naprosto je postala globalni problem i izazov s kojima se sve teže nositi. Tehnologija, internet, brzi razvoj omogućio je i brzu razmjenu podataka, ali i mogućnost upravljanja tim istim podacima. I ne radi se se samo o upravljanju osobnim podatcima fizičkih i pravnih osoba, već i o upravljanju navikama i životima, čime su životi i privatnost ugroženi, uslijed neovlaštenog prikupljanja, dijeljenja ili krađe podataka. A kad je privatnost ugrožena mogu se snositi ozbiljne posljedice pa i za mentalno zdravlje.
Kada bi kategorizirali privatnost tada bi to bila: osobna privatnost koja upućuje na to kako se podacima pristupa i kako umnožava putem internetskih društvenih veza; institucionalna privatnost koja govori kako javne institucije rukuju podacima o nama i komercijalna privatnost u kojoj se osobni podaci prikupljaju i koriste u poslovne i marketinške svrhe.
Djeca i mladi su posebno osjetljiva kategorija, jer još uvijek nemaju razvijenu svijest o potrebi zaštite, ne mogu donositi odluke, odvojiti bitno od nebitnog, dobro od lošeg i zato bi svaki roditelj trebao razmišljati da je puno važnije prije kupnje pametnog telefona, tableta ili prijenosnog računala dijete, na primjeren način upoznati o rizicima krađe i zlouporabe podataka. Drugim riječima, upotreba digitalnih medija ne bi trebala početi dok djeca ne budu u stanju razumjeti medij.
Djeca se danas rađaju u svijetu medija i izuzetno je teško kontrolirati internetsku aktivnost djece. Zato roditelji i prosvjetni radnici imaju odgovornost djeci stvoriti sigurnu osnovu za korištenje digitalnih medija i zaštite osobnih podataka, odnosno pažljivo postupanje s informacijama koje ostaju na internetu. Temelj za navedeno je, upravo medijska pismenost, odnosno prepoznavanje međuovisnosti digitalne medijske pismenosti i digitalnog dizajna i regulacije.
Međutim, ovdje se otvara i vrlo ozbiljno pitanje kako se djeca mogu obrazovati o upotrebi njihovih podataka, kada to uključuje složenost zaštite podataka i regulaciju privatnosti koju većina odraslih, uključujući roditelje i učitelje teško razumije? Može li takvo obrazovanje o digitalnoj pismenosti, čak i ako se provede uspjeti u dovoljnoj mjeri osnažiti djecu kada tvrtke prikrivaju kako rade s podacima, prikrivaju ljudsko pravo na privatnost ili ne uspijevaju predvidjeti njihove potrebe u dizajniranju usluga?
Bez obzira na ova pitanja na koja će se morati tražiti odgovori i rješenja potrebno je zaštiti svoju privatnost.
Postoji niz savjeta kako se zaštiti na društvenim mrežama koje treba usvojiti, jer to je jedini način da se spriječi zlouporaba osobnih podataka: uvjeti privatnosti – prije prijave na društveni medij i registracije računa važno je pročitati i razumjeti uvjete privatnosti; provjeriti jeste li se upoznali s funkcijama stranice društvenih medija prije emitiranja ili dijeljenja bilo kakve poruke- saznajte tko će vidjeti vaše poruke i hoće li to biti samo određeni primatelji ili svi korisnici na platformi; postavke privatnosti- većina zadanih postavki privatnosti na društvenim mrežama može dopustiti dijeljenje vaših podataka s drugim mrežnim korisnicima trećih strana; osobni podaci- pri registraciji računa na mnogim platformama društvenih medija, od vas će tražiti da navedete svoje podatke, kao što su puno ime, godina rođenja, dob ili adresa u takve podatke zadržite za sebe kako biste ograničili ono što drugi korisnici društvenih mreža znaju o vama ili spriječili da informacije internetskim kriminalcima pruže i dovoljno podataka da vam nanesu štetu; odaberite jaku i sigurnu lozinku – koristite različite lozinke na svim svojim računima na društvenim mrežama i često mijenjajte svoje lozinke; podaci o računu- pažljivo razmotrite vrstu osobnih podataka koje navodite na svom profilu na društvenim mrežama i nikada nemojte davati osjetljive podatke, kao što su najbliže škole, politička pripadnost, podaci o bankovnom računu, bivše ili sadašnje radno mjesto, brojevi socijalnog osiguranja…, jer pružanje ovih podataka može se upotrijebiti za prevaru ili posluživanje nepotrebnih oglasa; prijatelji ili kontakti -nemate nikakvu obvezu prihvatiti zahtjev “sprijateljite se ili pratite” bilo koga na društvenim mrežama, osobito ne one koje ne poznajete, no ukoliko ipak odlučite dobro provjerite osobu i saznajte tko je, što radi i kakav sadržaj dijeli; isključite svoju lokaciju – dok prilagođavate svoje postavke privatnosti, nikad ne zaboravite isključiti dijeljenje lokacije svog gadgeta je na taj ćete način izbjegnut ćete davanje recenzija o mjestima i tvrtkama koje često posjećujete; objavljivanje fotografija na internetu – prije nego objavite bilo koju fotografiju, razmislite dva puta jer je objavljivanje fotografija prepoznato kao jedna od rizičnih aktivnosti na društvenim mrežama; izbjegavajte Clickbait -nijedan društveni medij neće preuzeti odgovornost za aplikacije trećih strana koje pokušavaju uhvatiti i zloupotrijebiti vaše privatne podatke.
Djecu, mlade, ali i cjelokupno javnost treba kontinuirano educirati o važnosti zaštite osobnih podataka i njihovom pravu na privatnost, kao ljudskom pravu, posebno imajući na umu da je danas sve izloženo kao na dlanu. I same prijave pučkoj pravobraniteljici pokazuju kako se to pravo ne provodi u dovoljnoj mjeri i kako postoji bojazan od primjene novih tehnologija i digitalnih alata.
U Hrvatskoj je premalo edukacija na tu temu, nedovoljno istraživanja i stručnih radova, na čemu bi zasigurno trebalo poraditi, jer tehnologija sve više zadire u našu privatnost. Poštovanje te iste privatnosti je ozbiljno ugroženo, a samo narušavanje privatnosti mogu izložiti čovjeka psihološkoj boli. Digitalizacija nije i ne može biti sama sebi svrha i povjerenje kroz zaštitu osobnih podataka i prava na privatnost je ključno.
Piše Snježana Nemec- demos media
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA ZA POTICANJE PLURALIZMA AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
