Intervju daju tri članice Inicijative edukacijski rehabilitatori- ključ inkluzije. To su Martina Boričić Martić koja se educira i za terapeuta igrom, Marija Preskečki Zmajlović i Mara Modrić koja se educira za psihoterapeuta. Martina radi u jednoj vinkovačkoj osnovnoj školi i svom obrtu. Marija je zaposlena u dječjem vrtiću kao stručni suradnik. Mara radi kao učitelj edukacijski rehabilitator u posebnom razrednom odjelu u osnovnoj školi. Sve tri djeluju u Inicijativi koja promiče edukacijsko- rehabilitacijsku djelatnost. Inicijativa ukazuje na probleme i teškoće na koje nailaze osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama i edukacijski rehabilitatori.
S obzirom na činjenicu da su u našim životima mediji stalno prisutni i da uzimaju veliki dio našeg vremena, utječu na naše živote, formiraju stavove, koliko su, zapravo mladi svijesni potrebe razumijevanja stvaranja i konzumiranja informacija i poruka koje se u javnost plasiraju?
Cijelo čovječanstvo je pod utjecajem medija. Većina odraslih se teško može othrvati utjecaju medija. Ponekad teško razumijemo plasirane informacije ili ih krivo interpretiramo. Mladi su u još zahtjevnijoj poziciji. Baš zato trebamo pomno osluškivati, biti pozitivan model i uvježbavati balans. Mladi mozgovi imaju veliku plastičnost i s lakoćom uče. Mi odrasli moramo podržati učenje. Pa tako i učenje o razumijevanju poruka, konzumiranju informacija iz medija.
S pozicije edukacijskog rehabiltatora koliki utjecaj na mentalno zdravlje djece i mladih ima stalna prisutnost na društvenim mrežama?
Stalna prisutnost na društvenim mrežama ostavlja neke posljedice na mlade. Koliko utječe na mentalno zdravlje, ovisi o više komponenti. Društvene mreže su mjesto na kojem se može socijalizirati u drugačijem kontekstu, otkrivati nešto novo, upoznavati, razmjenjivati iskustva. I na društvenim mrežama često možemo vidjeti nerealne slike života što često kod mladih ljudi utječe na samopouzdanje, sliku o sebi, sliku o vlastitom tijelu. Može doći do nezadovoljstva i stanja apatije ako mlada osoba nema pozitivan odrasli model koji može osobu voditi i bolje pojasniti da društvene mreže nisu ogledalo našeg života u punini.
Koliko su zapravo roditelji i struka svjesni sve veće ovisnosti kod djece i mladih i narušavanja samopoštovanja, zbog takozvanog straha od propuštanja (FoMO)?
Stručnjaci razliačitih područja, od medicine, raznih pomagačkih struka i mnogih drugih pokušavaju naći rješenja da se tehnologija stavi u službu razvoja. No, tehnološki razvoj sigurno na različite načine utječe na djecu i mlade i tu dolazimo do pitanja ovisnosti. Što se tiče roditelja, mislim da tu gore navedene struke trebaju jednostavnim jezikom pojašnjavati prednosti i nedostatke djelovanja na društvenim mrežama i igranja videoigara. Strah od propuštanja je kao fenomen zaista povezan s novijim vremenima, iako se ne javlja samo kod mladih. Svakako bismo mladima trebali dati do znanja da je važno uživati ovdje i sada te da ne mora sve odmah završiti u stvarnom vremenu na društvenim mrežama. Ako njegujemo samopouzdanje od malih nogu, mlada osoba će vrlo dobro razumjeti što želimo time reći.
Govor mržnje, vrijeđanje, sramoćenje postaje sve prihvatljivije ponašanje na društvenim mrežama, kao što postaje sve prihvatljiviji izostanak reakcija. Kako navedeno tumačite i gdje vidite rješenje?
Zlostavljanje je uz društvene mreže dobilo jednu novu, širu i strašniju dimenziju. Ono što se nekada davno događalo na igralištu ili u razredu, odjednom može odjeknuti mnogo dalje. Opet naglašavamo, odrasli moraju biti model. I stručnjaci i roditelji. Nasilje niti u jednom obliku nije prihvatljivo. Važno je da se mlada žrtva ima kome obratiti te ima povjerenja u odraslu osobu. Uvijek je važno osnažiti žrtvu i omogućiti oporavak od traumatičnog iskustva.
S obzirom da je Instagram fokusiran, prije svega na postavljanje fotografija i videozapisa, izloženiji je i društvenom uspoređivanju, odnosno prihvaćanju. Kako djeci i mladima pojasniti da je u redu da se razlikuju od drugih?
Djeca stvaraju sliku o sebi od ranog djetinjstva. Važno je da roditelj i stručnjaci ne propuste ovu priliku. Mladi će neminovno u mladenaštvu doći i do fenomena društvenih mreža koje nameću uniformiranu ljepotu. Dobro je uvažiti potrebu za istraživanjem. Zajedno s mladima isprobati različite opcije, razvijati dijalog. Zapravo, normalizirati i omogućiti uvid u to da su društvene mreže virtualno okružje, a da mi živimo u stvarnom okružju.
Koliko djeca i mladi danas razumiju razliku između uzora i idola?
Uzor nam može biti bilo koja osoba koja je značajno utjecala na ili utječe na naš razvoj. Uspijevamo odvoditi lik od djela, te osobu ne „kujemo u zvijezde“. Idole slijepo pratimo, ne propitkujemo niti jedan segment njihovog djelovanje, ne modeliramo ih neko ih imitiramo. Dakle, uzore je dobro imati, idole baš i ne.
Koliko, zapravo reality showovi utječu na formiranje mladih?
Reality showovi imaju svoju publiku među mladima. Sasvim je logično da će mlada osoba iz znatiželje provjeriti kakav je to sadržaj. Ako se ti sadržaji konzumiraju bez imalo kritičnosti i promišljanja, mladi mogu izvoditi pogrešne zaključke. Mlada osoba može zaključiti da su neka ponašanja koja imaju prilike vidjeti u takvim emisijama poželjna i normalna. Posebice mislim na komunikaciju i odnose koji se razvijaju među natjecateljima.
U kontekstu medijske pismenosti primjećujete li kod djece i mladih pomak u kritičkom razmišljanju?
Postoje različiti projekti koji potiču kritičko razmišljanje i u kontekstu medijske pismenosti, vidimo prostora za poboljšanje i nastavak rada.
Uloga roditelja danas je izuzetno izazovna i zahtjevna. U navedenom kontekstu, koliko je važno da su roditelji educirani?
Educiranost roditelja je ključna. Danas zaista nema izgovora jer se nudi pregršt programa, literature i sadržaja koji su znanstveno utemeljeni i primjenjivi u praksi. Roditelj, ako želi, može implementirati mnogo toga u odgoj svoje djece.
Što kad roditelji kod djece i mladih primjete odstupanja u ponašanju, prouzorčena utjecajem društvenih medija?
Roditelji male djece (predškolaca i rana školska dob) moraju nadzirati sadržaje kojima djeca pristupaju. Korištenje društvenih mreža u ranoj školskoj dobi može biti opasno, a roditelji moraju biti upoznati sa sadržajima istih. Preporuka je ne dozvoliti djetetu korištenje društvenih mreža prije starije školske dobi ili adolescencije. Kod starijih školaraca i adolescenata svakako je dobro i dalje povremeno komentirati i nadzirati korištenje, upoznati se sa sadržajem koje dijete gleda i kojemu pristupa. Kod starije djece važno je razvijati kritičnost prema sadržajima. Posebnu pozornost treba posvetiti različitim izazovima koji se pojavljuju na društvenim mrežama, a koje od djece zahtjevaju snimanje za vrijeme neke opasne akcije. Roditeljska reakcija ovdje treba biti usmjerena ka spriječavanje tog ponašanja, ali i osvještavanju djeteta o opasnostima ovih akcija.
Koliko je obrazovni sustav učinkovit u provođenju medijske pismenosti i koliko je u isti uključena vaša struka?
U obrazovnom sustavu kroz vertikalu postoje različiti projekti koji osnažuju roditelje i zaposlenike te educiraju djecu i mlade. Edukacijski rehabilitatori sudjeluju u provođenju različitih preventivnih i ostalih programa ovisno na kojem mjestu rade. Ako rade u posebnom razredu, kroz kurikul redovnih predmeta i sata razrednika osnažuju medijsku pismenost u onoj mjeri koja je potrebna našim učenicima. Savjetuju i educiraju roditelje i širu zajednicu.
Od vitalnog je značaja i da stručnjaci za mentalno zdravlje i pružatelji zdravstvenih usluga budu educirani, svjesni negativnosti društvenih medija kako bi mogli ponuditi adekvatne preporuke, između ostalog i kako uspostaviti mentalnu ravnotežu. Kako to funkcionira u Hrvatskoj, odnosno koliko su uključeni edukacijski rehabilitatori?
Edukacijski rehabilitatori se uključuju u različite projekte na lokalnoj i državnoj razini, ovisno gdje rade. Osim edukacije djece i mladih, važno je educirati i roditelje te ostale važne figure o djelovanju društvenih medija, ekrana općenito. Medijska pismenost treba i može poticati od najradije dobi te u Hrvatskoj postoji vrtići, škole, centri za odgoj i obrazovanje koji svoje programe obogaćuju i takvim aktivnostima. Danas je medijska pismenost usko vezana uz digitalne kompetencije (napredak tehnologije) te je upravo u time sve češći jaz između generacija. Odgojitelji i ucitelji da bi mogli od najranije dobi podučavati medijsku pismenost i sami trebaju imati takve kompetencije. Kao i roditelji kako bi danas u 2022. odgajali djecu (pozitivna disciplina, zdrave granice i sustav kontrole npr. roditeljske zaštite za TV programe ili internetske stranice).
Piše: Snježana Nemec/demosmedia
OVAJ PROJEKT FINANCIRAN JE SREDSTVIMA FONDA ZA PLURALIZAM AGENCIJE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE
