Predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac gostovao je u RTL-u Danas
Andrej Plenković i Boris Milošević zamijesili su pogaču pomirbe, hoće li ta pogača kako ste se vi slikovito izrazili, i uspjeti. Hoće li se ispeći i biti ukusna?
Trebat će vremena i još gesti, riječi i djela. Trebat će drugih aktera. Raduje me što je patrijarh srpski, njegova svetost Irinej, poslao poruku ohrabrenja za sve one koji se upute tim putem.
Patrijarh je rekao, zapravo, da je pravo vrijeme za pomirbu Hrvatske i Srbije. Hoće li tu poruku shvatiti i Beograd i je li ona shvaćena u Zagrebu?
Treba vremena da je valjano shvate i Zagreb i Beograd. Mi smo napravili prve korake s predstavnicima državne vlasti u Hrvatskoj. Sada je na predstavnicima državne vlasti u Hrvatskoj da se predstavnicima državne vlasti u Srbiji naprave prve korake. U međuvremenu će biti napravljeni još neki koraci koji će učvrstiti vjeru u to da to nije privremen i prigodan čin, nego da je riječ, govorimo o onome što se dogodilo u Kninu, nego da je riječ o nečemu na čemu će se raditi još mjesecima i godinama.
Što to konkretno znači da su svi raniji iskoraci bili privremeni i da je netko imao figu u džešu. I ranije je bio SDSS na vlasti s HDZ-om i imao svog potpredsjednika Vlade. I ranije su se činile neke geste. Zašto mi ovu stranicu u povijesti nismo dosad zatvorili?
Ne radi se o tome da su to bile geste s figom u džepovima. Naprosto je trebalo vremena, trebalo je dozrijeti, trebalo je da dođu ljudi koji će moći ponijeti teret na svojim leđima onoga što je ponešeno u Kninu i što će se nositi još dugo vremena.
Boris Milošević u Kninu, Tomo Medved u Gruporima, Andrej Plenković u Varivodama, a vi idete u Škabrnju. Kako objasniti tu poruku onima koji to možda ne razumiju, a recimo su i ovih dana imali potrebu izvikivati “Za dom spremni”?
“Za dom spremni” treba maknuti iz javnog prostora. Treba maknuti iz legalnog prostora. To je, bez obzira što se koristio tijekom rata 1991. – 1995., taj pozdrav je originalno ustaški pozdrav, pozdrav jedne kvislinške tvorevine koja je bila zločinačka i koja je počinila genocid na židovima, Romima i Srbima, koja je istrebljivala sve protivnike režima, prije svega, antifašiste. Taj pozdrav narušava ono što se u današnjoj Hrvatskoj želi stvoriti, a to su čvrsti demokratski temelji, mir u zemlji, mir na granicama i pomirenje između Hrvata i Srba.
Hoće li to biti uvjet za ostanak SDSS-a u Vladi?
Ne govorimo u uvjetima, to je zajednički posao ne samo nas u koaliciji nego zajednički posao svih političkih stranaka, svih ključnih političkih akltera u zemlji koji trebaju znati da ovako nešto, kao što smo čuli na margini, je nešto što teško kompromitira Hrvatsku i teško narušava ono što je izgrađeno i ono što se treba sagraditi u odnosima između Hrvata i Srba.
Očekujete li incidente kada pođete u Škabrnju?
Ja sam spreman otići. Ne bih volio imati bilo kakva iskustva koja bi kompromitirala ono što ja želim donijeti sa svojom posjetom Škabrnji. Takvih iskustava sam imao u nekim posjetima Vukovaru. I ona nisu dobra ne samo za mene, lako za mene, ona bacaju sjenu na cijeli komemorativni postupak. Bilo da je riječ o Vukovaru bilo da, ako bi se dogodilo, da je riječ o Škabrnji. Ali vjerujem da toga neće biti.
Istodobno, oštre poruke stižu i iz Beograda i prema vama i prema hrvatskoj Vladi. Otežava li to dijalog za koji se zalažete i u krajnjoj liniji rješavanje onih bitnih stvari iz prošlosti – prije svega – sudbina nestalih i ratnih zločina koji nisu procesuirani?
Dio tih oštrih poruka treba razumjeti jer nisu ljudi bili pripremljeni na njih, nisu imali i nemaju dovoljno informacija o tome što će se dogoditi. A s druge strane, dio poruka dolazi zbog toga što još uvijek nije stvoreno dovoljno povjerenja da se to uradi. Ali, siguran sam da su i dalje vrata razgovora otvorena.
Treba li netko u tome posredovati iz vana? Hrvatski državni vrh kaže – mi možemo sve sami.
Mislim da nema potrebe za vanjskim posredovanjem premda nas svijet promatra i premda na svijet i Europa prate i od nas imaju mnogo očekivanja. I od Hrvata i Srba generalno i od Hrvatske i Srbije posebno.
Rekli ste da niste imali sreće s ministrima vanjskih poslova, pritom mislite na srbijanskog Dačića i hrvatskog Grlića Radmana. Bili ste jučer dosta oštri prema Grlić Radmanu. Zašto?
Ne bih htio ponavljati tu oštrinu. Samo bih htio reći da u ovom trenutku je veoma važno da svatko doprinese otklanjanju nesporazuma i da se doprinese onome što je zamiješeno u Kninu u toj pogači pomirenja. Prema tome, ne treba nastaviti retoriku kakvu smo imali dosad, bez obzira da li netko dao povoda za to. Hrvatska sa svoje strane, s obzirom da je srpska zajednica učinila i doprinjela, ne treba to činiti. A s druge strane, u Hrvatskoj se događaju incidenti. Incidenti koji se događaju svako ljeto i svake godine i ne samo ljeti i ne samo svake godine. Napadi na turiste. Ispisivanje na auto, trakotr: “Za dom spremni”. Poruke, s jedne strane, izrugivanja sa žrtvama, a s druge strane protjerivanja, a s treće strane, zločinačke poruke kada je posrijedi “Za dom spremni”. Da sam ja na mjestu ministra Radmana, ja bih ili nazvao svoga kolegu u Beogradu i rekao: žao mi je, učinit i poslao ćemo sve da se to ne ponovi. Ili bih napisao notu i poslao je u pisanoj formi. Ili bih zamolio gradonačelnika da on to uradi i posjeti te ljude i da im kaže da Hrvatska takve stvari ne podržava. U ovom trenutku mi trebamo takve geste.
Već smo spomenuli da je SDSS bio na vlasti i ranije. Dan danas postoje sela sa srpskim stanovništvom u kojima nema struje i vode. Je li to civilizacijska sramota i postoji li tu SDSS-ova odgovornost?
Tu SDSS-ove odgovornosti nema. Bilo bi mi lakše da ima.
Tko je kriv?
Svi oni koji su na naše zahtjeve i naše traženje bili gluhi. Bez obzira je li riječ o HDZ-ovoj ili SDP-ovoj Vladi. Dakle, s Andrejem Plenkovićem i njegovom Vladom smo doveli do toga da su gotovo tri četvrtine sela dobile struju ili da se izvode radovi i do kraja godine će biti riješeno. Za sljedeću godinu će ostati još 20-ak zaseoka koje će trebati elektrificirati. Sljedeća tura je voda i vodovodi u različitim područjima, a prije svega, u Ravnim kotarima, ali i Baniji, Kordunu i drugim mjestima.
Optimistični ste, možda to bude i u ovom mandatu. Jeste li takav optimist da mi nećemo i za 20 godina razgovarati o ovim istim temama?
Hrvatsko-srpski odnosi su bremeniti i teški odnosi i nema lake i brze izgradnje povjerenja. Dakle, nisam optimist koji nije realan. Znam što nam je u rukama. Znam koliko truda i koliko razumijevanja moramo imati. Ali sam siguran da već za pet godina biti bitno drugačije. Siguran sam da ćemo već do kraja godine imati poruke koje će pokazati da smo na pravom putu i da ćemo odmaknuti od početka. Donosi RTL