Tomislav Dorić oko 11 se sati počeo spremati. Bila je subota, mirisalo je na kišu, kako su prognostičari i najavili. Odjenuo je mrvicu finiju košulju, traperice i cipele od mekane talijanske kože. Voli sportsku eleganciju. Na cesti nije prezrihtan, a na svečanim se prilikama uklapa. Sprema se na svadbu koja počinje u 13 sati. Nije svat, neće jesti pečenje, nazdraviti ni plesati. Inkognito će sjesti sa strane, promotriti svatove i odoka mjeriti udaljenost jednih od drugih. I band je pod povećalom.
Zaključi li da su centimetri ispoštovani, odlazi dalje. Na drugu svadbu. Potom i na treću. Usput će skoknuti i do noćnih klubova.
Pratnja u subotnjoj noći mu je šutljivi kršan momak, ko od gore odvaljen. Od jedne svadbe do druge, pa natrag i tako ukrug do tri ujutro kad trijezni i gladni mogu doma pa otoriti frižider i nahraniti se. Nije to, znaju, zdravo prije spavanja, ali noć svadbi, barova i punih trpeza kojima ne smiju primirisati sigurno će ih iscrpiti. Što kad budu ih mlaqdenci nutkali nladoj janjetinom, rebricama od odojka ili gulašom na kiselo?
– Mladence ćemo odbiti, ne znamo kako ćemo kumu – smiju se. Ne smiju si, kažu, dopustiti “upasti u zamku i popustiti”.
– Svaka profesionalnost tu bi pala u vodu. Inspektor mora paziti na te stvari. Da netko ne veli kak je “kupil inspektora pečenjem” – kažu. Iako će se na svadbi truditi “biti u kutu, nikom na putu”, kao jedini “uzvanici” s maskom na licu i rukavicama, teško će ostati inkognito.
Mladenke, furiozne na Krunoslava Capaka, za njih Grinča koji im krade svadbu, biti će najveći izazov. U prošloj su noći dva varaždinska tima obilazila sedam svadbi s 800-tinjak uzvanika. Svaka će buduća subotnja noć za njih izgledati jednako. Sve dok traju nove epidemiološke mjere za vjenčanja, donijete 13. srpnja, a koje uključuju inspekcijski nadzor Civilne zaštite na svadbama.
Imaju li mladenci više od 100 uzvanika, moraju nazvati 112, koji će poziv proslijediti Civilnoj zaštiti. To je kao “svadbena pozivnica” inspekciji.
Tomislav Dorić inspektor je varždinske Civilne zaštite. šef mu je Ivan Kutnjak, a šef obojici je šef pročelnik Područnog ureda varaždinske civilne zaštite Ivica Matušić. Saša Rozinkranc jedan je od inspektora koji će biti na ispomoći u ovom, kako ćemo ga nazvati, odredu za vjenčanja. Inače je inspektor zaštite od požara, eksploziva i oružja. Zbog povećanog obima nadzora svi če hrvatski inspektori pomagati u nadzoru. Ionako ih je premalo pa će tim više izazov biti veći.
Njih su četvorica u petak poslijepodne razrađivali detalje subotnje noći. Rozinkranc je u nekom trenutku otišao drugim polom.
Biti će to dugačak radni dan. Od 13 sati oslijepodne do 3 ujutro. Što mogu očekivati, ne znaju. Pravila znaju, a učiti će u hodu. Za početak će se truditi biti što neprimjetniji i nikome ne pokvariti veselje. No posao je posao i mora se obaviti. Osnovni je razgovor s voditeljem sala, koji trebaju urediti interijer na način da se može poštivati dinstanca.
– Za cijelu Varaždinsku županiju imamo pet inspektora. Od 15. ožujka smo stalno na terenu, a svadbe su sad novi posao oko kojeg se digla velika fama. U našoj županiji nemamo evidentiranu zarazu na svadbi, što ne znači i da ne bude – govori Ivica Matušić.
Kad mladenci nazovu 112 i prijave događanje, Civilna zaštta od njih traži popis uzvanika s brojevima telefona. Mora se navesti organizator, koji je potom veza s inspektorima. Njihova dobra suradnja trebala bi biti zalog epidemiološki sigurne svadbe.
– Potrudit ćemo se obaviti razgovor prije svadbe i još jednom zajedno proći kroz sva pravila. Mladence uplićemo samo ako su se osobno prijavili kao organizatori. Inače to mogu biti roditelji, kumovi… ovisi tko je kao takav naveden na dokumentaciji. Komuniciramo i sa šefom sale objekta domaćina – govori Ivan Kutnjak.
Tomislav Dorić ima spreman obrazac Službene bilješke, koja će poslužiti kao svojevrsna ocjena rejtinga sigurnosti. Tu je 17 pitanja: je li sve na vrijeme prijavljeno, postoji li evidenciju sudinika, ima li dezificijensa, jesu li označena mjesta sjedenja između kojih je 1,5 metra razmaka, jesu li svi uzvanici i poslužiteljni izmjerili temperaturu, je li osigurano četiri metra razmaka između gostiju i izvođača na sceni, razmak među izvođačima samima…. Hrana se mora biti psolužena individualno pa švedskog stola nema. Vjerojatno ni pladnjeva na stolu. Ovako, na prvu, kad se vide sve restrikcije, svadbe će biti prilično uštogljena zabava.
Mogu li inspektori, ne poštuju li se pravila, na licu mjesta otkazati svadbu? Neugodno im je. Ljudi koji se bave civilnom zaštitom sad na sebe navlače bijes mladenki.
– Osobno nemamo ovlasti bilo što zabranjivati ili otkazivati, ali zato je policija s nama koja ih može prijaviti nadležnima, a ovi izdati promptno rješenje o prekidu okupljanja – ipak saznajemo. Sugovornici brzo dodaju: – Nije nama cilj zabraniti okupljanja, nego da se ona održavaju, ali uz poštivanje svih pravila. Vidimo li da nešto od tih, tehničkih stvari, nije u redu, zamolimo organizatora da se to ispravi i najavimo ponvni dolazak kad očekujemo da je problem riješen – govori inspektor.
Svjesni su da je 800 svečara ovog vikenda, a vjerojatno najmanje toliko i sljedečeg, teško kontrolirati. Oslanjaju se na savjest uzvanika. Mladence neće povlačiti za rukav. Stvari će raspravljati uglavnom sa šefovima sale.
– Bitno nam je s njima u startu dogovoriti priču. Mladenci će se svaki tjedan izmjenjivati, a oni su stalno tu, Kad se jednom uhodamo, vjerujem da će sve ići glatko – kaže Ivan Kutnjak.
Pitanje nad pitanjima, o kojemu se ovih dana najviše rasprvlja su vlakići. Imaju li inspektori razrađenu taktiku kako ih spriječiti?
– Najpametnije je to riješiti preko glazbe. Organizatori neka dogovore s bendom da jednostavnu izbjegnu glazbu pogodnu za vlakiće. Također, neke svadbene tradicije na plesnom podiju treba odgoditi za bolja vremena. Recimo, ne treba inzistirati na plesu s mladenkom u kojemu se plesači izmjenjuju. No kao što smo rekli, tek ćemo na terenu vidjeti najveće izazove pa ih uz slične ideje pokušati rješiti – govore nam sugovornici, međusobno se nadopunjujući.
Kad su se odlučili raditi u civilnoj zaštiti, nije padalo na pamet da bi mogli raditi ovakvo što, ali sad ih više ništa ne čudi. Znaju da će biti i novih izazova.
Tko su ljudi koji će biti nepozvani, a redovni gosti na svadbama? Inspektor Dorić je pasionirani planinar. Na svojoj svadbi je plesao vlakić, bilo je 150 uzvanika. Što je najsmijelije napravio u životu? “Skočio sam bungee jumping, ali to nije bilo ni u pola smjelo kao oženiti se”, smije se. Njegov šef, Ivan Kutnjak, u zaštiti i spašavanju radi već 40 godina, voli lov i nogomet. Brani lovce i veli da je zadnje i najmanje što rade, ubijanje životinja. Dušu odmara u vinogradu sa sto trsa, koji je naslijedio u pograničnoj, vinogradarski bogatoj Cestici. Ivica Matušić je do lani bio u ravnateljstvu varaždinske policije, igra nogomet s veteranima, a slobodno vrijeme – koje već četiri mjeseca nema jer je svaki vikend radni – provodi u maloj vikendici oko Varaždinskih Toplica. “Meni fali, ali gospođa misli da sam ionako tamo bio previše”.
Sva su trojica imala više od stotinu uzvanika na svojim svadbama. Znaju da restrikcije u veselju nisu lake.
– Danas je ovo, kako kažu, novo normalno i tako je kako je. Svi smo nečim zakinuti. Djeca za školu, mladi za klubove, stariji za šetnje, a mladenci za svadbe – kaže inspektor Dorić. Iako mlad i uglađen, kad progovori dubokim glasom djeluje strogo. Opaki tip, kažemo. Demantira nas: – Dobri anđeo na ramenu koji pazi na ljude. Iako se oni često ne paze sami niti na paze na one na koje bi trebali. Najveći je problem s ugostiteljima, ali iskustvo na terenu je važno. Treba znati kako pristupiti kojem slučaju. Imate li ugostitelja kojeg svako malo morate upozoravati, morate nastupiti čvršće. No, kad imate poslove poput svatova ili sahrana, pristup je drugačiji – prepričava nam.
Ravnatelj Matušić od inspektora očekuje da budu odjeveni prikladno događanju.
– Ne može doći na sprovod u ljubičastom odijelu ili na svadbu u poderanom jeansu – kaže. Naša je ekipa u subotu prijepone još uvijek čekala odgovor na molbu da policijski službenici u pratnji inpektora, budu u civilu.
Na svadbama sjevernjaka ne očekuju veće probleme. Disciplina im je urođena. Takav, hladniji mentalitet i disciplina, uz pridržavanje se pravila u pandemiji pokazuje kao značajna prednost. Vidi se to i u broju zaraže, koja je na sjeveru manja nego u ostalim dijeloma zemlje.
Inspektori nam kažu da je generalno pravilo – što veći objekti, problemi su manji – kaže šef Kutnjak. On vodi računa o svojim ljudima i najvažnije mu je da se nitko od njih ne razboli. Svakim danom sve duži popis pravila, pravi su izazov za inspektore.
– Manje više smo ih usvojili, ali ne prođe dan da ne učimo. Štrebamo ih napamet, kao u školi – smiju se.
Zadnjeg slobodnog vikenda se ne sjećaju. Ne znaju ni kud ugurati godišnji odmor. Mala je utjeha da su prekovremeni sati i noćni rad plaćeni pa je i plaća veća. Osim što ju nemaju vremena potrošiti. Piše Jutarnji list