Branka Bakšić Mitić, dogradonačelina Gline, gostovala je u Newsroomu N1 televizije te je govorila o stanju na tom području godinu dana nakon razornog potresa.
“Ja tu obnovu ne vidim, za mene izgradnja dimnjaka i zabatnih zidova nije obnova. Obnova je ako se kuća izgradi ispočetka, ono što rade mali ljudi koji bi trebali biti potpora sustavu i državi i koji rade pravu obnovu. Ustvari obnovu rade privatni donatori, građani”, rekla je na početku i dodala:
“Tužno. Ljudi su očajni. Vidite da ljudi dan danas neki nisu spojeni na vodu ni na kanalizaciju. Spojeni su tako na vodu da se ona smrzava. Neki imaju uredske kontejnere, prazne, nemaju ni dobru izolaciju, pa što vi mislite biti godinu dana u praznom kontejneru samo s krevetom bez anitarnog čvora, da se nemate gdje okupati, perilice su vani, voda se smrzava”.
Rekla je i kako je izgubila vjeru u obećanja vladajućih.
“Milošević je rekao da obnova kreće 1. studenog, kao što vidite nije krenula, pa su rekli 1. ožujka jer je zima. Prođite Zagreb, građevinske tvrtke rade, nisu toliki minusi da se ne može graditi, pa kako se gradi u Rusiji, gradi se cijele godine”:
Istaknula je probleme s kojima se susreću:
“Da bi se uklonio objekt treba biti elaborat, on košta od 20.000 kuna, mi još godinu dana nakon potresa nismo ni ruševine maknuli, trebali smo barem to bez elaborata napraviti da se to ubrza da ljudi ne gledaju tu tugu u svom dvorištu. Pa idemo krenuti od nečega, ali mi nismo ni to napravili pa kako će krenuti obnova? Donatori žele graditi tipske kuće, toliko je problema u papirologiji… Evo Rotary Club, Zaklada Solidarna i Ljudi za ljude žele graditi 11 tipskih kuća, mi ne možemo, predani su papiri u 7. mjesecu i još nisu gotovi, ne može se započeti gradnja. Da su papiri bili odmah, ti ljudi bi već bili u svojim kućama, to nije malo, to je 11 obitelji, 11 kuća”.
Za nepostojanje obnove nema objašnjenje, kaže, “nema riječi”.
“Sada će skoro 2 godine od potresa u Zagrebu, što se napravilo? Hoćemo li morati vratiti novac EU? Pa ljudi nam umiru u kontejnerima”.
Istaknula je i kako ljude na području gline uglavnom obilaze privatni donatori i ona, dok ej političara sve manje.
“Ja bih htjela da se stave tri kontejnera na Markov trg, jedan neka bude bez sanitarnog čvora, jedan neka nema struje i vode, a jedan neka bude priključen pa tako da se voda smrzava. Nakon 24 sata nitko u njima ne bi htio biti.
Zbilja, to je tužno. U tom limenom kntejneru grijalica mora raditi cijeli daa i cijeli noć, onaj čas kada se isključi hladno je. Onda ta kondenzacija, sve je dolje mokro. Ti kontejneri, to je za godišnji odmor i ideš svojoj kući, a oni su tu već godinu dana”.
Misli li da su Glinjani u pravu kada kažu da će za sljedeće blagdane i dalje biti na istom mjestu, u kontejnerima?
“Mislim da su blizu istine, nažalost”.
“Privatni donatori smjestili su 50 obitelji”
Ističe da gubi nadu jer se ti tipovi kuća, kojis u u ponudi, grade već godinama i zna se tko ih gradi, ali svejedno nam je trebalo godinu dana samo da odaberemo kakve ćemo kuće graditi. Dodala je i koliko kuća su izgradili privatni donatori:
“Na području Gline, mislim da ih je sad preko 50. Preko nas i inicijative Ljudi za ljude je preko 40, kupili smo kuće sa zelenom naljepnicom, izgradili smo te drvene kuće Mandićeve, privremeni objekti i kupili smo montažne, to je sve privatna donacija. 50 obitelji smo zbrinuli i još se rade kuće”.
Rekla je i da ništa, a kamoli obnova, nije u punom jeku.
“Ljudi se osjećaju užasno, najgore se osjećaju oni koji su izgubili članove obitelji. Tu me dočekao potres, onda sam 3 sata bila s majkom koja je čekala da joj iz ruševina izvuku tijelo sina. Kuća se izgradi, ali život se nikad neće vratiti. Tu je bilo 5 žrtava. Stradala je i Petrinja i Sisak, ali nitko kao Glina, a ona se najmanje spominje. Ne znam zašto se samo Petrinja spominje jer epicentar je bio između Gline i Petrinje, a sva sela na tom potezu su uništena.
Dodaje i da se u sve država i sustav jednostavno moraju uključiti. Komentirala je i posjete političara najavljene za sutrašnju godišnjicu potresa.
“Za ovu obljetnicu bilo bi dobro da su donijeli ključeve ljudima i rekli im da su to ključevi njihovog novog doma. To bi bila gesta, a ne da se pojave s praznim obećanjima. Ja ne bih došla. Neka počnu izvršavati svoja obećanja, mi smo jedna država i moramo se boriti da narod ostane jer za godinu dana nećemo imati kome obnavljati”, kaže.