Nezavisni saborski zastupnik, dr. Milan Vrkljan, na svojem se Facebook obrušio na Tomaševića i Možemo
Njegov status prenosimo u cijelosti:
”NE PAKIRATI TOMAŠEVIĆU !!
Ovih dana iz ekipe Možemo! grada Zagreba u javni prostor je puštena važna misao ‘Politika i interesne skupine danas imaju takav odnos da je u političkom polju puno manje moći i odlučivanja u odnosu na neke druge interesne skupine koje imaju puno više sredstava i kapitala’.
U vrijeme predizborne kampanje za gradonačelnika Zagreba Možemo! je u svom programu, koji je javno komuniciran, najavio da će uspostaviti sustav u kome će svi imati jednake uvjete i u kome neće biti privilegiranih. Temeljem te misli i vodilje Tomašević je dobio 200 tisuća glasova u Zagrebu. Naravno, neosporno je da to nisu niti njihovi članovi niti njihovi politički simpatizeri, barem kada se gleda ideološka pozadina koja se tijekom kampanje samo u tragovima mogla naslutiti, već su to mahom obični ‘politikom nezaraženi’ birači.
Tada sam tvrdio a i sad tvrdim da je Možemo! nastao u inkubatoru HDZ-a u vrijeme vladavine Ive Sanadera. Taj propali političar, i dokazani lopov u Hrvatskoj politici, nikada ideološki i programski nije pripadao onome što je zapisano u programskim smjernicama HDZ-a. On je nekoliko godina pokušavao mijenjati HDZ pa kad je vidio da nema mogućnosti presudno utjecati na široko članstvo pokrenuo je masovno financiranje civilnih udruga iz državnog proračuna. Trenutno se za civilne udruge godišnje iz proračuna izdvaja tri milijarde kuna. To je za podsjetnik vrijednost jednog pelješkog mosta.
Takva Sanaderova politika pala je na plodno tlo jer je u sljedećih deset godina ekipa koja se okupljala oko Tomaševića od aktivista profilirala se u političare. Ljudi koji su se okupili oko Tomaševića u posljednjih deset godina tiskali su 42 naslova, knjiga, programa ili deklaracija !!! Moguće i više, toliko sam ja osobno uspio pronaći, ali je znakovito da je većina tih knjiga, knjižica i brošura tiskana uz financijsku pomoć Ministarstva kulture RH. Projekt je dio plana HDZ-a u kome oni biraju političkog protivnika. Ekipa se okupljala, politički sazrijevala i u konačnici osvojila vlast u Zagrebu.
Sanaderovu politiku nastavio je Plenković s mnogo pogubnijim rezultatom za hrvatske građane i društvo u cjelini. Njegovo političko pogodovanje lijevim civilnim udrugama, motivirana istim razlozima kao i Sanaderova, došlo je u vrijeme opće društvene krize. U isto vrijeme dok Plenković njeguje svoje carstvo civilnih udruga u Republici Hrvatskoj dolazi društvena i gospodarska kriza sa preko 240 tisuća ovršenih građana, iseljavanje doživljava svoj vrhunac, demografska katastrofa poprima razmjere do tada nezabilježene u povijesti hrvatskog naroda a opća pljačka i grabež u mnogim segmentima nadmašila je Sanaderovo vrijeme.
Sanader tada, a Plenković sada prikazuju se kao veliki europejci. Da bi Sanader, svojevremeno, bio veliki europejac trebao mu je netko, ovdje na domaćem terenu, tko se žestoko protivio ulasku Hrvatske u članstvo EU. Našao ga je u Anti Đapiću tadašnjem prvaku HSP-a. Rezultat takve političke trgovine i biranja političkog protivnika koji te i ne želi politički ugroziti, ali je spreman politički trgovati bio je da je Ivo Sanader završio u zatvoru, a Anto Đapić zabio je posljednji čavao u lijes HSP-a i politički ga trajno uništio, a sljedbenike potrošio.
Potpuno isti obrazac manipulacije Plenković koristi kad u Hrvatskoj pokušava naći političke snage koje se danas protive uvođenju eura i ulasku u euro zonu. Već viđeno, manipulacija i spletkarenje u promociji osobnih interesa bez stvarne brige za državu.
Često sam govorio u Saboru i u medijima da u Hrvatskoj ne postoji lijeva i desna politička opcija. Postoji samo ogromna većina obespravljenih, osiromašenih i prevarenih hrvatskih građana i manjina koja je opstruirala rad državnih institucija. Oni se služe korupcijom, nepotizmom i političkom korupcijom da bi nastavili pljačkati hrvatski narod i da bi sačuvali političke pozicije. Nema razlike između Plenkovića koji je neosporno iskoristio svoj politički utjecaj da zajedno s Martinom Dačić doslovno otmu Agrokor i Peđe Grbina. Sad je već posve jasno da su interes imale ruske banke, a korist koju su ostvarili Dalić i Plenković uskoro će se rasvijetliti. Istu takvu političku moć iskoristio je Peđa Grbin, čelnik ostatka ostataka SDP-a, kad je svojim političkim utjecajem direktno se stavio u zaštitu pljačkaša Uljanika.
Zato pustimo Tomaševića da radi na tragu onoga što je obećao. U trenutku kad je gradonačelnik krenuo razmontiravati Bandićem sustav korupcije i kriminala, kad su mnogi interesi nagaženi, jedino što je izvjesno, je da će iz tih centara moći biti strašnih pritisaka i podmetanja koji će se očima prosječnog sugrađanina često teško moći razlučiti od moguće nesposobnosti Tomaševića. Ti pritisci iz političkih i interesnih skupina već su na djelu. Zanimljivo da se interes financijskih interesa moći potpuno poklopio sa slavljem u HDZ-u na svaku naznaku da grad nije profunkcionirao.
Ipak, Hrvatska se počela nezaustavljivo mijenjati. Povremeno suglasje pojedinaca ili ‘različitih’ političkih opcija oko procesa koji su se pokrenuli u RH moguće neće odmah izazvati javno odobravanje ali bitno je da bez obzira na ideološku pozadinu napokon dođe do društvenog obračuna sa svim nositeljima političkog kriminala, korupcije i nepotizma.
Izbor Radovana Dobronića za predsjednika Vrhovnog suda RH snažan je iskorak prema pravednoj Hrvatskoj.
Duboko vjerujem u pravednu Hrvatsku, europsku Hrvatsku sa vladavinom prava. Vjerujem u konačan uspjeh, nas je više!!!”.