Iza podataka o rastu BDP-a, smanjenju deficita i javnog duga, ostaje činjenica da građanin Hrvatske s prosječnom plaćom koja je dosegnula 900 eura plaća hranu tek osam postotnih poena manje od Nijemca, koji ima prosječnu plaću 2.439 eura
Početkom srpnja u Hrvatskoj se posljednjih godina rade analize i svode računi oko toga koliko je bilo uspješno članstvo u Europskoj uniji i što je dobroga donijelo građanima, pa se tko i ove godine, kad se navršilo sedam godina od ulaska u Uniju, prigodno izvlače podaci o BDP-u, rastu BDP-a, BDP-u po glavi stanovnika, iskorištenim ili ugovorenim sredstvima iz europskih fondova.
Važni su to podaci za svaku zemlju, posebice ako pokazuju da se neka država približila i koliko uspješnim europskim zemljama, koliko je odmakla od onih koji su zaostajali za njom ili su je te zemlje u međuvremenu uspjele prestići.
Daleko od ciljeva
No, ne govori to puno, a ponajmanje to ne govori sve o onome što je građanima Hrvatske donijelo članstvo, njima su podaci o BDP-u, konvergenciji i iskorištenim EU fondovima bliski samo ako se mogu prevesti u lakše dobivanje posla i to posla koji će donijeti plaću s kojom se živi bolje nego prije, plaću koja će značiti da se hrvatski državljani po životnom standardu sve više približavaju stanovnicima Austrije ili Njemačkom ili barem susjednoj Sloveniji.
Jednostavna računica kaže da je Hrvatska još uvijek jednako daleko od tih ciljeva koliko je bila i kad je ušla u Uniju. Godinu dana nakon pridruživanja, od 2014. godine Hrvatska se konačno počela oporavljati, povukle su je razvijene zemlje, iako je taj oporavak bio znatno sporiji i tegobniji nego u usporedivim zemljama. Od 2015. godine pa do koronakrize rasli su u Hrvatskoj i BDP i plaće, ali oni ispred nas napredovali su po jednakim stopama, pa i im se nikako nismo približavali, a oni iza nas napredovali su puno brže pa nas dostižu i prestižu.
Iseljavanje, pa posljedično i povećanje plaća onima koji su ostali u Hrvatskoj, nije ublažilo i smanjilo razlike zbog kojih su Hrvati zadnjih godina odlaze u zapadnoeuropske zemlje. Iza podataka o rastu BDP-a, smanjenju deficita i javnog duga, ostaje činjenica da građanin Hrvatske s prosječnom plaćom koja je dosegnula 900 eura plaća hranu tek osam postotnih poena manje od Nijemca, koji ima prosječnu plaću 2.439 eura.
Podaci Eurostata
Nedavno objavljeni podaci Eurostata kažu da su cijene hrane u Hrvatskoj u prošloj godini dosezale 93,5 posto europskog prosjeka, dok su u Njemačkoj bile 1,4 posto veće od tog EU prosjeka. Dakle, za ono što hrvatski državljanin može kupiti za 93,5 eura Nijemcu treba 101,4 eura, ali on na raspolaganju svaki mjesec ima tisuću i pol eura više od hrvatskog radnika. Prosječna plaća u Hrvatskoj je oko 900 eura, dok je u Njemačkoj gotovo dvije i pol tisuće eura. U Austriji je prema tim statistikama cijena hrana još i skuplja, čak je 25 posto skuplja nego u Njemačkoj, a austrijski radnik u prosjeku zaradi oko 2.600 eura, pa je i njemu puno lakše pokriti te troškove. U susjednoj Sloveniji je, prema Eurostatu, cijena hrane nešto skuplja od Hrvatske, doseže 96,8 posto europskog prosjeka, ali Slovenci i zarađuju više od Hrvata, i to u prosjeku tristotinjak eura mjesečno. U susjednoj je Mađarskoj hrana jeftinija nego u svim prethodno spomenutim zemljama, odnosno doseže 84,2 posto europskog prosjeka, što znači da su u toj zemlji cijene desetak posto niže od onih u Hrvatskoj, ali je i mađarska prosječna plaća niža za stotinjak eura u odnosu na hrvatsku.
| Po stanovniku 243 eura obiteljske potpore Zanimljiv je i podatak o tome na koliko se pomoći države kroz različite socijalne programe mogu osloniti obitelji kako bi pokrili svoje troškove. Eurostat je tako objavio podatak da je 27 članica EU prije tri godine potrošilo 301 milijardu kuna na te obiteljske potpore, s time da je Hrvatska po stanovniku trošila 243 eura godišnje na tu vrstu potpora, Mađarska 279 eura, Slovenija 383,83 eura, a Njemačka 1.286 eura. |
Troškovi stanovanja, u što nije uračunat trošak kupovine stana, u Hrvatskoj su za 53,3 posto niže od europskog prosjeka, ali otprilike su na istoj razini i u Mađarskoj dok su u Sloveniji veći, ali su i dalje za 23 posto ispod europskog prosjeka. Hrvatima su i cijene komunikacija i transporta jeftinije nego u Njemačkoj ili Sloveniji, ali su skuplje nego u Mađarskoj. Mogu jeftinije ići i u kafiće i restorane nego Slovenci Nijemci, ali je to Mađarima čak za četvrtinu jeftinije nego Hrvatima. U Hrvatskoj su niže cijene alkoholnih pića i duhana nego, primjerice u Njemačkoj i to za oko 18 posto, gotovo su jednake kao u Sloveniji, a Mađari te proizvode plaćaju desetak posto jeftinije.
Kad se uprosječe cijene dobara i usluga koje su kupovala kućanstva u prošloj godini, onda su Hrvati plaćali ta dobra i usluge 28,8 posto jeftinije od prosjeka EU-a, Slovenci 12 posto jeftinije, Mađari čak 35 posto jeftinije, a Nijemci šest posto skuplje od EU prosjeka. Dakle, u Hrvatskoj osnovni troškovi koštaju 33 posto jeftinije nego u Njemačkoj, ali njemačka je prosječna plaća dva i pol puta veća od hrvatske, a Slovenci koji život plaćaju nešto skuplje od Hrvata na kraju i zarađuju gotovo 30 posto više. Mađari zarađuju manje, ali i njihovi su troškovi manji.
Život na minimalcu
Usporedbe su za Hrvatsku još i teže ako se umjesto prosječne plaće u obzir uzima minimalna plaća, koju Eurostat daje samo u bruto iznosu, jer ih očito puno više od toga koliko oni s najnižim plaćama svaki mjesec dobiju za svoj rad zanima koliki je to ukupan trošak za poslodavca. Minimalna plaća propisana je u 21 članici Unije, od njih 27. Hrvatski je bruto minimalac u ovoj godini rastao i iznosi 546 eura, ali radnik u konačnici dobije oko 430 eura. Minimalna zarada u Hrvatskoj veća je jedino od onoga što kao minimalac dobiju radnici u Latviji, Bugarskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj, ali troškovi života u tim zemljama su toliko niži u odnosu na Hrvatsku da se ta prednost izgubi. Sve ostale zemlje koje imaju propisanu minimalnu plaću prestigle su Hrvatsku, pa je tako primjerice bruto minimalac u Sloveniji 940 eura i za gotovo 400 eura je veći nego u Hrvatskoj. Bruto minimalac je u Njemačkoj 1.584 eura i veći je za tisuću eura nego u Hrvatskoj. Piše: Novi list