U Novom danu gostovala je predsjednica Udruge Hrvatski savez stanara građana Zagreba, Gordana Vojković te je govorila o problematici zaštićenih najmoprimaca.
“Ja bih se prvo vratila u 45. godinu, radi se o tome da su ti stanovi koji su dodijeljivani 59. godine s rješenjem o ostavinskom pravu bili u državnom vlasništvu. Znamo da je 59. osnovan Stambeni fond i počela su se izdavati rješenja o nositeljima stanarskih prava. To su ljudi koji su u tim stanovima živjeli kao podstanari, u tom momentu, a stanovi su oduzimani od strane države nakon završetka rata i kontrole tko živi u višekatnicama, jesu li to sve vlasnici ili podstanari.
Tada se ustanovilo da su u kućama i od 10 stanova većinom bili podstanari na koje vlasnici nisu plaćali porez na dobit. Tada se to smatralo ratnim profiterstvom i zbog kaznenog dijela ratnog profitersta ti su stanovi oduzimani, vlasnici kažnjavani, stanari zadržani u stanu i osigurano im je fiksno plaćanje stranarine”, objasnila je na početku.
Rekla je i kako vlasnici, kojima su stanovi oduzeti, nikada nisu tražili povrat.
“Svi mi imamo još uvijek legalna rješenja jer ne postoji institut koji je mogao ugasiti to pravo. Papirnato smo postali zaštićenim najmoprimci i donošenjem zakona o Zaštićenim najmoprimcima diralo se jednu skupinu, tada je to bilo preko 13.000, u jednu manjinu, čim je to manjinski dio svih građana, onda se to zadiralo u temeljna ljudska prava i štitila nas je Konvencija o temeljnim ljudskim pravima”, kaže.
Na pitanje koliko je ljudi deoližano iz stanova kaže:
“Deložirano je oko 10.000 obitelji jer nitko nije htio poštivati odluku Ustavnog suda iz 99. koja je bila eksplicitna u svim svojim oipsima da se vlasništvo ne vraća vlasnicima, da se njima ne može vratiti jer od tog dana prestaju sva vlasnička prava i ne mogu se vratiti”.
“Stanove nam je dala država, ne vlasnici”
Rekla je i kako se stanari nisu trebali ništa dogovarati s vlasnicima jer im vlasnici nisu ni dali stanove nego država.
“Danas je stanje da vlasnici jednostavno tuže. Dok se vodio postupak protiv Hrvatske, nitko nije napravio analizu stjecanja vlasništva. To je jako važno jer su to predmeti iz 45. jer su ljudi kupovali i po 10 stanova za petinu vrijednosti. Kuća u kojoj sam ja živjela, kuća s 4 kata, ona je kupljenja za 485.000 dinara, protuvrijednost danas je 8000 dolara za cijelu kuću”, govori i dodaje:
“Nije se smjela prodavati, vlasnik kojem je oduzeta htio ju je prodavati da si bar osigura prihod kada im je oduzeta. Tada su to kupovali špekulanti, a prodavane su skupa s nama unutra kao bijelim robljem”.
Što s ljudima koji žive u tim stanovima?
To bih ja htjela pitati državu koja je kod ukidanja zakona prošle godine u 9. mjesecu, na žalbu prijedloga izmjena i dopuna Kuščevićevog zakona, koji je bio izglasan u Saboru, ukinut, a s time su ukinuta i sva prava koja proizlaze iz tog zaštićenog najmoprimstva.
Ovi se tuže, tada smo morali plaćati ekonomsku stanarinu bez ikakvog pravnog osnova. Prvu godinu je bila 120%, na to povećanje od novih 120% drugu godinu. To ovisi o poziciji stana, kvadraturi, članovima kućanstva. To je bilo i do 12.000 kuna mjesečno”.
Ističe kako vlasnici sve do 2016. godine i dolaska Andreja Plenkovića, nisu tražili stanove nazad.
Naposljetku je rekla kako je rješenje da država obeštetiti vlasnike.