Susret američkog predsjednika Donalda Trumpa, ruskog predsjednika Vladimira Putina i kineskog čelnika Xi Jinpinga u kineskom Shenzhenu otvorio je pitanja o mogućem preslagivanju međunarodnih odnosa i budućoj ulozi Europe u svjetskoj politici. Trojica čelnika predstavljaju države koje zajedno raspolažu s približno 90 posto svjetskog nuklearnog oružja, a njihov susret izazvao je brojne reakcije. Geopolitičke posljedice sastanka analizirao je dopisnik Dnevnika Nove TV iz Sjedinjenih Američkih Država Ivica Puljić, prenosi Dnevnik.hr.
Prema Puljićevoj ocjeni, sastanak je istodobno bio demonstracija političke moći i pokušaj oblikovanja novih međunarodnih odnosa. Iako je susret bio ispunjen simboličnim porukama o jedinstvu triju velikih sila, smatra da konkretnih rezultata nije bilo mnogo.
Je li stvorena nova osovina svjetskih sila?
Puljić je upozorio na mogućnost da se suradnja Washingtona, Moskve i Pekinga počne promatrati kao svojevrsna nova osovina moći, s obzirom na njihovu vojnu i nuklearnu nadmoć.
Postavio je pitanje znači li zajednički nastup triju država stvaranje bloka koji bi mogao djelovati protiv interesa drugih zemalja.
Prema njegovim riječima, na sastanku je dogovoren nastavak razvoja infrastrukture povezane s fosilnim gorivima te zajedničko djelovanje usmjereno na slabljenje međunarodnih institucija poput Međunarodnog kaznenog suda, koji je izdao nalog za uhićenje Vladimira Putina zbog optužbi za ratne zločine.
Istodobno je istaknuo da izravni razgovori trojice predsjednika nisu obuhvatili neka od najvažnijih međunarodnih pitanja, uključujući rat u Ukrajini, Iran, umjetnu inteligenciju i klimatske promjene.
Trumpove izjave izazvale reakcije u SAD-u
Puljić je naveo da su Trumpovi politički protivnici u Sjedinjenim Državama kritizirali njegov pristup ruskom i kineskom predsjedniku, smatrajući da Washington takvim ponašanjem čini velike diplomatske ustupke Moskvi i Pekingu.
Posebnu pozornost izazvali su Trumpovi odgovori tijekom intervjua za Fox News.
Na pitanje o kineskom špijuniranju američki predsjednik odgovorio je da i Sjedinjene Države provode obavještajne aktivnosti protiv Kine.
Govoreći o kineskoj pomoći Iranu, povukao je usporedbu s američkom pomoći Ukrajini.
Puljić smatra da takav pristup predstavlja značajan zaokret u američkoj vanjskoj politici, osobito u odnosu prema autoritarnim državama.
Putin najveći politički dobitnik susreta?
Prema Puljićevoj analizi, ruski predsjednik Vladimir Putin mogao bi biti najveći politički dobitnik sastanka u Shenzhenu.
Za Moskvu je, smatra, već sama činjenica da ruski predsjednik ravnopravno sudjeluje na sastanku s čelnicima SAD-a i Kine važan diplomatski uspjeh.
Takav susret stvara dojam da je Rusija po globalnom utjecaju ravnopravna Sjedinjenim Državama i Kini, koje Puljić opisuje kao dvije stvarne svjetske supersile.
Putin je nakon sastanka nastavio optuživati Ukrajinu za rat, tvrdeći da Rusija nije odgovorna za njegovo izbijanje. Istodobno je kritizirao europske države zbog njihova odbijanja kompromisa.
Trump je, s druge strane, nastavio govoriti o Putinu kao prijatelju.
Europa izgubila utjecaj na odlučivanje
Jedan od ključnih zaključaka Puljićeve analize odnosi se na položaj Europske unije.
Prema njegovoj ocjeni, europske države sve više gube mogućnost izravnog utjecaja na odluke koje donose najveće svjetske sile.
Podsjetio je na poznatu primjedbu nekadašnjeg američkog državnog tajnika Henryja Kissingera o tome da ne postoji jedinstveni europski telefonski broj koji bi mogao nazvati kada želi razgovarati s Europom.
Puljić smatra da je taj problem danas još izraženiji jer je europska politička i sigurnosna pozicija izložena pritiscima s više strana.
Trumpov odnos prema NATO-u opisuje kao ambivalentan, dok politički pokret MAGA Europu prikazuje kao civilizaciju u opadanju.
Istodobno, Kina Europsku uniju promatra prvenstveno kao važno tržište, a Rusija je svjesna europskih sigurnosnih strahova.
Demokracija kao europska posebnost
Puljić je na kraju iznio i mogućnost da se razlog izostanka Europe sa sastanka najvećih svjetskih sila nalazi upravo u različitosti njezina političkog sustava.
Za razliku od Rusije i Kine, u kojima je politička moć snažno koncentrirana, Europska unija funkcionira kroz složene demokratske institucije i usuglašavanje različitih nacionalnih interesa.
Prema njegovu tumačenju, upravo takav način odlučivanja može otežavati brz i jedinstven nastup Europe na međunarodnoj pozornici.
Susret Trumpa, Putina i Xija zato je, prema Puljićevoj analizi, više od diplomatskog događaja. Otvorio je pitanje buduće raspodjele globalne moći i položaja Europe u odnosima između Washingtona, Moskve i Pekinga.

