Piše: Marko Ljubić za Hrvatska uživo
Ne znam ima li veze međunarodni skup u Strasbourgu održan nazad nekoliko dana u organizaciji Vijeća Europe, s revolucionarnim ljevičarskim pokretom mladih u europskim državama pod nazivom “Međunarodni štrajk mladih”, koji najavljuje ulazak u Hrvatsku 20. studenog i “spaŝavati mlade”, ali, slučajno ili ne, poruke s toga foruma zvuče kao idejni okvir aktualne revolucije.
Na tom forumu je jedan od glavnih govornika bio Andrej Plenković.Tema foruma je bila “Raskid ili obnova? Demokratska sigurnost za budućnost. Unapređivanje novog demokratskog pakta za Europu”.
Pazite samo naslova teme!
Raskid ili obnova?
S čim i čega!?
Zvuči li vam to kao tajnovita inicijativa u Hrvatskoj “Vrijeme je za promjene”, koja je dan nakon najavljenog “međunarodnog štrajka” 20.11. u hrvatskim školama i na sveučilištima, za 21. 11. bila zakazala svoj prosvjed, pa ga odgodila za 10. prosinac, na međunarodni Dan ljudskih prava i zanimljivo, nadnevak smrti predsjednika Tuđmana?
Je li najavljena “promjena” točka na “i” gotovo završenog obračuna s hrvatskom nacionalnom državnošću kakvu i koju u svijesti hrvatskog naroda simbolizira Tuđman!?
Što mislite?
Ili pazite – demokratska sigurnost!
Koja perverzija i izopačenost!?
Zar se sigurnost ne odnosi na ljude i narode, odakle sad “demokratska sigurnost”?
Plenković je bio glavni govornik na forumu koji se održavao na 30. obljetnicu prijema Hrvatske u Vijeće Europe, organizacije za zaštitu ljudskih prava na europskom kontinentu, koja okuplja 46 zemalja. Hrvatska je članica od 6. studenoga 1996. godine. Zanimljivo, upravo te 1996. godine je isto to Vijeće Europe donijelo Rezoluciju o obavezi odbacivanja i otklanjanja naslijeđa komunističkih režima, pa Plenković nije ni trepnuo reagirajući na zahtjev Josipa Dabre s početka proljeća o zabrani komunističkog naslijeđa, poručujući – nema teorijske šanse!
Evo što je ovom prilikom Plenković rekao:
“Mladim generacijama potreban je dokaz da demokracija funkcionira u njihovu korist. Bilo da je riječ o stambenom pitanju ili prilikama za zapošljavanje, naše demokracije moraju osigurati ekonomsku sigurnost, socijalnu pravdu i stvarne mogućnosti za sudjelovanje”
pa nastavlja:
“Upravo zahvaljujući solidarnosti i mjerama kojima smo ublažili rast troškova energije i goriva, osigurali smo zaštitnu mrežu u kriznim vremenima, jamčeći da nitko – baš nitko – ne bude zapostavljen. Time smo ojačali našu demokraciju, ne posežući pritom za demagoškim prečacima”.
Neki dan sam se osvrnuo na nevjerojatnu sintagmu tzv. vođe oporbe u Hrvatskoj, Siniše Hajdaša Dončića, koji je mrtav hladan izvalio da bi trebalo donijeti Zakon o demokratskom sjećanju.
Nakon te nebuloze, vidimo da je Vlada proglasila Dan nacionalne sućuti u čast Miše Kovača.
Hej, država proglašava – sućut!?
Hajdemo malo razmisliti o svim tim porukama i izjavama ljudi i institucija, koji i koje upravljaju našim životima.
Kakva je to državna nacionalna sućut?
Kakav je to Zakon o demokratskom sjećanju?
Što je “demokratsko sjećanje”?
Kakve veze demokracije imaju s rješavanjem stambenog pitanja, sa zapošljavanjem, s energetskim politikama?
Zar ljudi tisućama godina prije “demokracije” nisu imali vatru, kuće, pećine, zar su naši preci iz doba monarhija, kneževina, kraljevstava, konačno i u komunizmu, pod nacizmom i fašizmom živjeli u čoporima ili pod drvećem k’o vukovi?
Kako to da u današnjim apsolutističkim monarhijama, recimo na arapskom poluotoku, svaki državljanin ima kuću, posao, besplatno školovanje?
A nigdje Plenkovićeve i ove dominantne Tuskove i Macronove “demokracije”.
Hajdemo prestati lagati i zajebavati ljude.
Prestanimo podvaljivati ljudima i umjesto stabilnih država nuditi stabilnu vlast, umjesto država nuditi demokraciju, umjesto nacionalnih i civilizacijskih vrijednosti i interesa, nuditi demokratske vrijednosti.
Demokratske vrijednosti su laž.
To je isto kao da nam objašnjavaju da je naš auto putovao iz Zagreba ka Splitu, auto, a ne mi.
Auto a ne vozač putnik sa suputnicima.
Ili, Plenkovićeva poruka da je “mladim generacijama potreban dokaz da demokracija funkcionira u njihovu korist”!?
Čovjeku, koji bar nešto zna, ili bar sluti o funkciji države i državne vlasti ne preostaje niŝta drugo nego se pitati – jesam li totalno lud, pravi li me ova vlast ludim ili mi se ruga?
Jer ove poruke i proglasi su čisto ruganje, potpuno zamjena teza o naravi država.
Valjda mladima treba dokaz da država funkcionira u njihovu korist, kao što to treba većini državljana.
Država a ne demokracija.
Od kad je demokracija postala zamjena za državu ili državnost naroda?
Nije ovo Plenkoviću “pobjeglo”.
Bezbroj puta je na proslavama nacionalnih ratnih pobjeda osvrćući se na narav oslobodilačkog domovinskog rata, rekao da su se hrvatski vojnici i ratnici borili za – demokraciju!
To je neviđena reinterpretacija same biti nacionalne borbe za državnost i slobodu, potpuno izjednačiva s komunističkom redefinicijom motiva i stvarne prirode recimo ustanka dijela hrvatskog naroda protiv talijanske okupacije 1941., što su Titovi komunisti kasnije preformulirali u borbu za revoluciju, prava radničke klase i ostale milozvučne svinjarije, otimajući ustanicima i narodu subjektivitet postavljajući se u timača, kontrolora i monopolista za upravljanje sudbinom naroda.
U ime liberalne demokracije a nasuprot interesa poljskog naroda, Plenkovićev saveznik i istomišljenik Tusk pokušava državni udar uz odobravanje europskih institucija, koje ozbiljnije nacionalne politike i težnje, kao u Poljskoj prije Tuska, žestoko sankcioniraju kao “udar na demokraciju”.
Komunisti su proglašavali demokracijom elektrifikaciju i industrijalizaciju. Usporedite sa sadržajem Plenkovićevih poruka o energetskim politikama i zapošljavanju kao doprinosu – demokraciji.
Kakvom narodu, kakvoj nacionalnoj državi i njenoj jedinoj prirodnoj funkciji – interesu svoga naroda!?
Ne, sve demokraciji!
Jezivo.
I jako zabrinjavajuće.
I sad ljudi pokušavaju odgonetnuti tko stoji iza skupina koje nastoje ući u hrvatske škole 20. studenog i spasiti našu mladež!
Zar to nije posve očito!?