Piše S.S.
Društvene mreže posljednjih su godina postale neobično mjesto na kojem se raspravlja o gotovo svemu, pa tako i o tome smije li muškarac pogledati zgodnu ženu u teretani. S jedne strane pojavljuju se kritike sve izazovnije ženske sportske odjeće, a s druge prigovori pojedinih žena da ih muškarci odmjeravaju, gledaju u stražnjicu ili dekolte i time stvaraju nelagodu. I tako smo od posve obične ljudske situacije uspjeli napraviti još jedan društveni sukob.
Jer, budimo razumni. Ako u prostoriju uđe fizički privlačna žena, muškarci će je primijetiti. Ako uđe zgodan, mišićav muškarac, primijetit će ga i žene. To nije ni društvena anomalija ni dokaz nečijeg lošeg odgoja. To je jednostavno ljudska priroda.
Privlačnost nije nešto što možemo uključiti i isključiti pritiskom na zamišljeni prekidač. Ljudi zamjećuju lijepa lica, skladna tijela, zanimljiv izgled i osobe koje ih seksualno privlače. Tako je bilo prije društvenih mreža, tako je danas i tako će biti dok postoje muškarci i žene.
Međutim, čini se da smo došli do vremena u kojem se i najobičniji pogled pokušava pretvoriti u problem.
Naravno, između pogleda i neugodnog buljenja postoji golema razlika. Jedno je primijetiti privlačnu osobu, a nešto sasvim drugo uporno zuriti u nju, pratiti je pogledom, dobacivati joj ili je uznemiravati. To nije pitanje seksualnosti, nego elementarne pristojnosti.
Ali zar smo doista došli do toga da bi muškarac u teretani morao neprestano gledati u pod kako slučajno ne bi pogledao ženu koja pokraj njega vježba?
I obrnuto, treba li žena skrenuti pogled svaki put kada ugleda zgodnog muškarca?
Ako je odgovor potvrdan, onda smo izgubili osjećaj za mjeru.
Posebno je zanimljivo pitanje sportske odjeće. Današnje ženske tajice često su toliko pripijene da naglašavaju gotovo svaki detalj tijela, dok sportski grudnjaci i kratke majice ostavljaju velik dio kože otkrivenim. Netko će reći da je takva odjeća praktična, drugi da je estetski privlačna, a treći da je nepotrebno provokativna.
Istina je da žena ima pravo odjenuti ono što joj odgovara, u skladu s pravilima prostora u kojem vježba. Ne treba se opravdavati zato što želi izgledati lijepo, privlačno ili seksi. Uostalom, ni muškarci ne odlaze u teretanu isključivo zbog zdravlja. Mnogi žele izgraditi tijelo na koje će biti ponosni i koje će se, sasvim razumljivo, svidjeti i drugima.
No upravo tu nastaje zanimljiv paradoks. U društvu koje sve više ističe fizički izgled, promovira idealna tijela i svakodnevno nas bombardira fotografijama mišića, stražnjica i dekoltea, istodobno se razvija rasprava o tome je li nepristojno primijetiti ono što nam je doslovno pred očima.
Naravno da nije.
Nije nepristojno primijetiti lijepo tijelo. Nepristojno je ponašati se prema njegovu vlasniku kao da je zbog toga izgubio pravo na osobni prostor i poštovanje.
Još je neugodniji fenomen snimanja drugih ljudi u teretanama. Na društvenim mrežama povremeno se pojavljuju videozapisi u kojima se muškarce javno proziva jer su navodno pogledali ženu tijekom vježbanja. U nekim slučajevima možda doista postoji neprimjereno ponašanje. Ali u drugima se običan pogled, uhvaćen kamerom i izdvojen iz konteksta, predstavlja kao dokaz uznemiravanja.
Takav pristup može biti jednako problematičan kao i ponašanje koje se navodno želi razotkriti.
Nitko ne zaslužuje javno ponižavanje zbog toga što je nekoga pogledao na nekoliko sekundi.
Jednako tako, nitko ne zaslužuje biti predmet neprestanog odmjeravanja, seksualnih komentara ili neželjene pozornosti.
Pravila pritom moraju vrijediti za oba spola. Ako žena može otvoreno primijetiti zgodnog muškarca, onda ni muškarca ne treba automatski proglašavati nepristojnim zato što je primijetio zgodnu ženu. No ni jedno ni drugo nemaju pravo prijeći granicu pristojnog ponašanja.
Možda je najveći problem današnjih rasprava upravo to što se svaka tema pretvara u nadmetanje muškaraca i žena. Jedni tvrde da žene izazovnom odjećom namjerno privlače pozornost, a zatim se žale kada je dobiju. Drugi muškarce prikazuju kao osobe koje nisu sposobne kontrolirati vlastito ponašanje.
Obje su generalizacije promašene.
Žena može odjenuti pripijene tajice zato što ih voli nositi, zato što su joj udobne ili zato što se u njima osjeća lijepo. Muškarac može primijetiti njezin izgled, a da pritom nema nikakvu namjeru uznemiravati je.
Zapravo, većina svakodnevnih susreta među ljudima upravo tako i izgleda. Pogled, možda osmijeh, a onda svatko nastavi svojim poslom.
I zato bi bilo dobro da malo smanjimo moralnu paniku oko nečega što je sastavni dio ljudskih odnosa.
Teretana nije ni samostan u kojem svi moraju hodati spuštenih pogleda, ni prostor u kojem je dopušteno neograničeno odmjeravati tuđa tijela.
To je mjesto na kojem ljudi vježbaju, susreću se i, sasvim prirodno, međusobno primjećuju.
Nitko nema pravo zahtijevati da bude potpuno neprimjetan, baš kao što nitko nema pravo druge ljude svojim ponašanjem dovoditi u neugodan položaj.
Zato muškarci ne moraju spuštati pogled pred svakom zgodnom ženom, a žene ne moraju skrivati svoje tijelo kako bi zaštitile muškarce od vlastite privlačnosti.
Dovoljno je malo zdravog razuma i uzajamnog poštovanja.
Jer ako smo došli do toga da se i običan pogled mora opravdavati pred sudom društvenih mreža, onda problem možda ipak nije u teretanama, tajicama ili dekolteima.
Možda je problem u društvu koje je izgubilo sposobnost razlikovanja prirodne ljudske privlačnosti od stvarnog uznemiravanja.