Nedjelja, 22 studenoga, 2026
No menu items!
NaslovnicaZanimljivostiLifestyleMUNJE KRIJU TAJNE KOJE ZNANOST JOŠ NIJE OTKRILA: Neke se protežu čak...
[the_ad_group id="10455"]

MUNJE KRIJU TAJNE KOJE ZNANOST JOŠ NIJE OTKRILA: Neke se protežu čak 829 kilometara, a kuglaste munje ostaju zagonetka

Munje su među najsnažnijim i najneobičnijim prirodnim pojavama. Iako znanstvenici danas mogu objasniti većinu procesa koji dovode do električnih pražnjenja u atmosferi, pojedine vrste munja i dalje predstavljaju zagonetku. Posebno se ističu kuglaste munje, ali i golema električna pražnjenja koja mogu trajati više od 17 sekundi ili se protezati stotinama kilometara, piše Bojan Lipovšćak za N1.

Munja nastaje kada se u atmosferi nakupi dovoljno velika razlika električnih potencijala da zrak, koji inače djeluje kao izolator, postane vodič električne struje.

Takva pražnjenja najčešće nastaju u snažnim grmljavinskim oblacima, poznatima kao kumulonimbusi.

Kako nastaje munja?

U olujnim oblacima snažne zračne struje neprestano podižu i spuštaju kapljice vode, ledene kristale i zrna tuče. Njihovim sudaranjem dolazi do razdvajanja električnih naboja.

Gornji dijelovi oblaka najčešće postaju pozitivno nabijeni, a donji negativno.

Kada električno polje postane dovoljno snažno, nastaje električno pražnjenje koje vidimo kao munju.

Zrak u kanalu munje naglo se zagrijava i širi, pri čemu nastaje zvučni val koji čujemo kao grmljavinu.

Munje se mogu pojaviti unutar jednog oblaka, između dvaju oblaka ili između oblaka i tla.

Posebno su opasne pozitivne munje, koje mogu biti snažnije od uobičajenih negativnih pražnjenja. Postoje i munje koje se iz olujnih oblaka šire na velike udaljenosti te mogu pogoditi područje iznad kojeg je nebo vedro.

Kuglasta munja jedna je od najvećih znanstvenih zagonetki

Među najneobičnijim pojavama atmosferskog elektriciteta nalazi se kuglasta munja.

Očevici je opisuju kao svjetleću kuglu bijele, crvene, narančaste ili plavkaste boje. Njezina veličina može varirati od nekoliko centimetara do više od jednog metra.

Prema svjedočanstvima, kuglasta munja može se nepravilno kretati, pojaviti se u zatvorenim prostorijama te nestati bez zvuka ili uz snažnu eksploziju.

Unatoč brojnim opisima, znanstvenici još nisu uspjeli utvrditi jedinstven mehanizam njezina nastanka.

Jedna od teorija pretpostavlja da nastaje nakon udara obične munje u tlo, pri čemu se stvara svjetleća plazma koja određeno vrijeme ostaje stabilna.

Slične pojave proizvedene su u laboratorijima, ali istraživanja zasad nisu dala konačan odgovor o prirodnim kuglastim munjama.

Munje mogu dosegnuti gotovo do svemira

Osim uobičajenih električnih pražnjenja, iznad snažnih grmljavinskih oluja nastaju i rijetke svjetlosne pojave koje se šire prema visokim slojevima atmosfere.

Jedna od njih su crveni spriteovi, koji se pojavljuju na visinama između približno 30 i 90 kilometara. Zbog karakterističnog oblika često nalikuju golemim crvenim meduzama.

Plavi mlazovi uzdižu se iz vrhova olujnih oblaka i mogu dosegnuti visinu od 40 do 55 kilometara.

Postoje i gigantski mlazovi koji električno povezuju olujne oblake s ionosferom.

Takve pojave traju iznimno kratko i teško ih je promatrati bez specijalizirane opreme.

Najdulja munja protezala se čak 829 kilometara

Svjetska meteorološka organizacija potvrdila je 2025. godine rekordnu munju koja se protezala čak 829 kilometara.

Dogodila se 22. listopada 2017. godine iznad Sjedinjenih Američkih Država, a širila se od istočnog Teksasa prema području u blizini Kansas Cityja.

Pražnjenje je trajalo približno 7,4 sekunde.

Poseban rekord zabilježen je 18. lipnja 2020. iznad Urugvaja i sjeverne Argentine, gdje je munja trajala 17,102 sekunde.

Riječ je o složenim električnim pražnjenjima koja se šire kroz velike olujne sustave, a ne o jednom ravnom kanalu munje.

Novi europski satelit snima tisuću slika u sekundi

Suvremena tehnologija omogućuje znanstvenicima praćenje munja iz svemira.

Europski meteorološki satelit MTG-I1 opremljen je instrumentom Lightning Imager, koji neprekidno promatra velik dio Zemljine površine.

Njegove četiri optičke kamere mogu snimiti čak tisuću slika u sekundi, što omogućuje otkrivanje i iznimno kratkotrajnih električnih pražnjenja.

Satelit se nalazi na približno 36.000 kilometara visine i promatra područja Europe, Afrike, Bliskog istoka i dijela Atlantskog oceana.

Takvi podaci pomažu meteorološkim službama u praćenju razvoja snažnih oluja te ranijem izdavanju upozorenja na grmljavinu, tuču, jak vjetar i obilne oborine.

Nikola Tesla stvarao električna pražnjenja duga desetke metara

Istraživanjem električnih pražnjenja bavio se i Nikola Tesla.

Tijekom pokusa u Colorado Springsu 1899. godine koristio je veliki visokonaponski uređaj poznat kao Teslina zavojnica.

Njegovi pokusi proizvodili su električne lukove koji su, prema sačuvanim opisima, dosezali duljinu od približno 41 metra.

Iako su vizualno nalikovali prirodnim munjama, nije bila riječ o meteorološkim pražnjenjima, nego o kontroliranim električnim izbojima.

Tesla je tim pokusima istraživao visokonaponsku električnu energiju i mogućnost njezina bežičnog prijenosa.

Kako prepoznati koliko je munja udaljena?

Udaljenost munje može se približno izračunati brojanjem sekundi između bljeska i zvuka grmljavine.

Broj sekundi potrebno je podijeliti s tri kako bi se dobila približna udaljenost u kilometrima.

Primjerice, ako grmljavinu čujemo 15 sekundi nakon bljeska, munja je udaljena oko pet kilometara.

Međutim, stručnjaci upozoravaju da je opasnost već prisutna čim se čuje grmljavina.

Najsigurnije je skloniti se u čvrstu zgradu ili zatvoreni automobil, a tijekom oluje potrebno je izbjegavati otvorene površine, usamljena stabla, vodu i metalne ograde.

Hoće li zbog klimatskih promjena biti više munja?

Klimatske promjene mogu utjecati na učestalost i raspodjelu grmljavinskih oluja jer topliji zrak može sadržavati više vodene pare.

Pojedine znanstvene procjene upućuju na mogućnost povećanja broja munja za pet do deset posto sa svakim dodatnim stupnjem globalnog zatopljenja.

Ipak, promjene neće biti jednake u svim dijelovima svijeta.

Neka istraživanja za Europu predviđaju pomicanje područja izražene grmljavinske aktivnosti prema sjeveru, uz moguće smanjenje broja munja na jugu kontinenta.

Unatoč napretku meteorologije i satelitskih promatranja, priroda munja još nije do kraja istražena. Posebno kuglaste munje pokazuju da i poznate atmosferske pojave mogu skrivati pitanja na koja znanost još nema konačan odgovor.

MOGLO BI VAS ZANIMATI

NAJNOVIJE

spot_img