Hrvatska će morati ozbiljno razmišljati o izgradnji energana na otpad jer nakon 2035. godine dosadašnji model odlaganja otpada više neće biti moguć, upozorio je profesor Daniel Schneider s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, gostujući u emisiji Studio 4 HRT-a.
Rasprava o spalionicama, odnosno energanama na otpad, ponovno je aktualizirana nakon problema s ilegalno odloženim otpadom u Gospiću. Hrvatska još nema razvijene kapacitete kojima bi se dio otpada koji se više ne može reciklirati mogao energetski iskoristiti, zbog čega se takav otpad mora skladištiti ili skupo izvoziti.
Schneider pritom naglašava da energane na otpad ne treba poistovjećivati sa spalionicama opasnog otpada.
Prema njegovim riječima, u energane bi trebao odlaziti samo ostatni otpad nakon što se prethodno izdvoje materijali pogodni za recikliranje te biorazgradivi otpad koji se može koristiti za proizvodnju komposta ili bioplina.
Drugim riječima, ono što se više ne može reciklirati iz tehničkih, ekonomskih ili ekoloških razloga moglo bi se koristiti kao gorivo za proizvodnju električne i toplinske energije.
Schneider upozorava da će države koje ne budu imale vlastita postrojenja za takvu vrstu energetskog iskorištavanja otpada morati plaćati drugim zemljama da ga preuzmu.
Posebno je izdvojio 2035. godinu, nakon koje, kako je rekao, više neće biti moguće nastaviti s današnjim načinom odlaganja otpada.
„Odlagališta kakva danas poznajemo neće postojati“, poručio je Schneider.
Kada je riječ o otpadu pronađenom u Gospiću, Schneider nije želio unaprijed govoriti koja bi metoda sanacije bila najbolja jer, kako kaže, nije dovoljno upoznat sa sastavom otpada.
Ako bi se pokazalo da dio materijala nije opasan za okoliš, moguće opcije uključuju sanaciju na samoj lokaciji, energetsko iskorištavanje u odgovarajućim postrojenjima ili, ovisno o vrsti otpada i dozvolama, korištenje kao alternativnog goriva u cementarama.
Schneider ističe da cementare ne mogu prihvatiti bilo kakav otpad, već samo kategorije koje su obuhvaćene njihovim dozvolama i koje zadovoljavaju propisane uvjete vezane uz emisije, zaštitu okoliša i kvalitetu konačnog proizvoda.
U europskim cementarama udio zamjenskih goriva dobivenih iz otpada može biti vrlo visok, dok su količine koje se na taj način koriste u Hrvatskoj još relativno male.
