Pad procijepljenosti djece ponovno otvara vrata bolestima koje su desetljećima bile pod kontrolom, a među njima su i ospice. Epidemiolog dr. sc. Bernard Kaić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo upozorava da ospice nisu bezazlena dječja bolest te da njihove posljedice u najtežim slučajevima mogu biti smrtonosne, piše 24sata.
U Hrvatskoj je nedavno zabilježen prvi ovogodišnji slučaj ospica. Riječ je o 22-godišnjem pacijentu koji je bio hospitaliziran u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“. Prošle godine zabilježeno je sedam slučajeva, dok ih je godinu ranije bilo 33.
Kaić upozorava da su ospice među najzaraznijim bolestima te da pad procijepljenosti povećava rizik njihova ponovnog širenja. U Hrvatskoj je razina procijepljenosti od najmanje 95 posto, potrebna za snažnu zaštitu populacije, dosegnuta samo kod cijepljenja protiv tuberkuloze, dok je kod drugih cjepiva obuhvat niži.
Posebno zabrinjavaju moguće komplikacije ospica. Jedna od najtežih je subakutni sklerozirajući panencefalitis, rijetka, ali iznimno ozbiljna bolest mozga koja se može pojaviti čak sedam do deset godina nakon preboljenih ospica i gotovo uvijek završava smrtnim ishodom, upozorava Kaić.
Prema njegovim riječima, brojne dječje zarazne bolesti mogu uzrokovati teške komplikacije poput upale mozga, srčanog mišića ili pluća, a neke mogu ostaviti trajni invaliditet ili završiti smrću.
Kaić podsjeća da su zahvaljujući sustavnom cijepljenju ospice i rubeola u Hrvatskoj eliminirane, dok je broj oboljelih od zaušnjaka smanjen za oko 99 posto. Ipak, eliminacija ne znači da je bolest nestala iz svijeta, nego da se njezino širenje drži pod kontrolom dovoljnom razinom procijepljenosti.
U posljednjih 25 godina ospice u Hrvatskoj nisu zabilježene samo tijekom pet godina, a jedno je dijete od te bolesti preminulo 2004. godine. Najviše slučajeva u tom razdoblju zabilježeno je 2015., kada je oboljelo 206 osoba. Većina zaraženih bila je necijepljena ili je primila samo jednu dozu cjepiva.
Stručnjaci zato roditeljima preporučuju da odluke o cijepljenju donose na temelju medicinskih činjenica i stvarnih rizika bolesti.
„Ne radi se uvijek o blagim bolestima. U nekim slučajevima mogu biti vrlo teške, ostaviti trajni invaliditet i dovesti do smrtnog ishoda“, upozorava Kaić.
