Piše: Mario Strinavić
Ova zemlja je imala 330.000 blokiranih građana.
Ova zemlja je izgubila 200.000 radnih mjesta.
U ovoj zemlji ugašeno je 1.200 OPG-ova.
Gledali smo propadanje tvornica, odlazak ljudi, afere, korupciju, uništavanje egzistencija i iseljavanje čitavih obitelji.
I koliko je velikih prosvjeda zbog svega toga uspjelo nešto stvarno promijeniti?
Gotovo nijedan.
Zato nemam prevelika očekivanja ni od prosvjeda zbog Gospića.
Ne zato što problem nije ozbiljan. Upravo suprotno. Ako ni sumnje da nam se zemlja pretvara u odlagalište otpada, uz pitanja što završava u tlu i vodi, nisu dovoljne da ljude masovno izvedu na ulice, što jest?
Ali Hrvati imaju jednu nevjerojatnu osobinu: spremni smo satima bjesnjeti na Facebooku, svađati se u komentarima, psovati političare uz kavu i objašnjavati kako “ovako više ne može”.
A onda dođe subota.
Kava, ručak, utakmica, kauč.
Netko drugi neka prosvjeduje.
Netko drugi neka se bori.
Netko drugi neka riskira svoj komfor.
I upravo zato političari mogu mirno spavati.
Nije njihova najveća snaga u stranačkim iskaznicama, institucijama ili novcu.
Njihova najveća snaga je naš komfor.
Dok god je lakše napisati ljutiti status nego ustati s kauča, ništa se neće promijeniti.
Volio bih da me Gospić demantira.
