Saborska zastupnica Dalija Orešković u slobodnom govoru u Hrvatskom saboru uputila je oštre kritike vladajućima, optuživši HDZ i njegove političke partnere da svojim istupima i retorikom, kako tvrdi, doprinose stvaranju atmosfere netrpeljivosti i podjela u društvu.
Povod njezina istupa bili su prosvjedi Dražena Keleminca ispred njezina doma, ali i niz događaja koji su, prema njezinoj ocjeni, pokazatelj jačanja ekstremne retorike u javnom prostoru.
Orešković smatra kako se govor koji se donedavno mogao čuti isključivo na rubovima političke scene sve češće preslikava i u institucije, pa tako i u saborske rasprave. Posebno je prozvala dio vladajućih zbog odnosa prema antifašizmu, interpretaciji povijesti, ali i zbog načina obraćanja političkim protivnicima.
U svom izlaganju osvrnula se i na posljednje političke polemike oko koncerata Marka Perkovića Thompsona, poruke koje se mogu čuti u javnom prostoru, ali i na incidente koje smatra posljedicom sve izraženije društvene polarizacije.
Najavila je i da neće odustati od pravne borbe protiv Dražena Keleminca, poručivši da će, ako nadležne institucije ne reagiraju, slučaj pokušati otvoriti i na europskoj razini.
Objavu prenosimo u cijelosti:
Sve što Keleminec govori na ulicama, na takozvanim „Prosvjedima“ kako bi oporbi i građanima utjerivao strah u kosti, izgovaraju HDZ-ovci i njihovi sateliti ovdje u sabornici.
Sve, od negiranja genocidnog karaktera Jasenovca, negiranja postojanja ustaških zločina, preko negiranja antifašizma, do posprdnog obraćanja oporbenim zastupnicima da su partizani i komunisti, etiketiranja oporbe da mrzi sve što je hrvatsko te nazivanje mene da sam sotona koju iz Hrvatske treba istjerati. Za razliku od Keleminca, saborski zastupnici imaju imunitet od kaznenog progona.
Nisu ni Dražen Keleminec i njegova putujuća proustaška skupina automatski u problemu i u sferi počinjenja kaznenog djela, samo zato što imaju profašističke stavove.
Da bi se radilo o kaznenom djelu, gleda se učinak, može li ono što je izrečeno ili učinjeno potaknuti na netrpeljivost i mržnju, pa je prvo sljedeće pitanje koje se nameće, ima li u zadnje vrijeme netrpeljivosti i mržnje u društvu, više nego što je bilo prije?
Pogledajmo unazad samo prethodna dva tri dana. Krenimo od glasanja u petak. Pitala sam HDZ-ovce i sve koji su u tome sudjelovali, da je objasne što su htjeli reći kada su pjevača grupe Hladno pivo, supruga zastupnice Ivane Kekin, opetovano nazivali – Milutinom. Svi znamo da se ne zove Milutin, nego Mile Kekin, znaju to i HDZ-ovci. Prema tome, što se htjelo poručiti s time što su ga uporno prekrštavali u Milutin? Prisilno. Da mu prišiju da je Srbin? Da prišiju da je biti Srbin nešto sporno? Što i da se stvarno zove Milutin, a ne Mile ili Milan, što s tim?
Pozvala sam HDZ da to objasne, ne meni, nego SDSS-u s kojim su godinama bili u koaliciji.
Doduše, bilo je to prije DP-a kojem je Ante Pavelić vođa svih Hrvata, i prije ere Marka Perkovića Thompsona.
A kad smo kod Thompsona, u subotu se održao koncert u Zaprešiću, uoči kojeg su se ponovno pjevale ustaške pjesme i budnice, a ništa bolje nisu bile niti one koje su se u zapaljenoj atmosferi, odsvirale i otpjevale kao sastavni dio samog koncerta. Slijedi nam još jedan takav koncert u Vukovaru, s istim repertoarom, a možda i gorim. Čavoglave i Kninska kraljica.
Je li to ta naša vjera, zajedništvo i domoljublje?
Mogu li sinjski gvardijan, fra Marinko Vukman, ili Kaptol umjesto njega, objasniti kakve veze s Božjim milosrđem i katoličkim naukom imaju stihovi „zbog Anice i bokala vina, zapalit ću krajinu do Knina, zapalit ću dva tri srpska štaba da ja nisam dolazio džaba“.
Da podsjetim, prije godinu dana me taj isti fra Marinko Vukman praktički prokleo na misi pred 50 000 ljudi zato što ne pristajem na fašističko domoljublje i ratne budnice u vrijeme mira, i to 30 godina nakon Domovinskog rata iz kojeg smo izašli kao vojni i moralni pobjednici, a ne kao ustaše i primitivci.
No, vratimo se na minuli vikend, novi grafit s porukom „ubij Srbina i izvadi mu organe, jer su mačke gladne“, ustaško znamenje u Zadru, dvije nove prijetnje smrću meni koje su voljom policije pokrenute po službenoj dužnosti.
U takvoj atmosferi Dražen Keleminac dolazi pred moj dom, pa mi s uzdignutim križem i sa zastavom koja je sličnija zastavi važećoj za vrijeme NDH nego ovoj današnjoj, govori da sam sotona, i da oni neće dopustiti da sotona zavada Hrvatskom.
Tu atmosferu stvorili su vladajući. Zato najavljujem, ako Ivan Turudić, odbaci kaznenu prijavu protiv Keleminca, nastavit ću sama kazneni progon, da čujem što će reći naši sudovi. Ako i naši sudovi podbace, slučaj ću proslijediti europskoj razini. Zamolit ću oporbene stranke koje imaju svoje zastupnike u Europskom parlamentu da prijevod kaznene prijave damo na znanje relevantnim tijelima, pa neka Andrej Plenković pred Europom obrazlaže, kako to da između njih, između HDZ-a i vladajuće većine i Dražena Keleminca, nema bitne razlike.
Keleminca se ne smije ignorirati. Njegovi „Prosvjedi“ su tragedija koja čeka priliku da se desi. Vrlo je lako zamisliti da riječi koje se na tim prosvjedima izgovaraju nekoga u neubrojivom stanju potaknu da počini zlo, a kada se tragedija desi, poput one u Drnišu ili u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi, onda ćemo se zapitati gdje smo zakazali. Zakazali smo onoga trena kada na ovakvo padanje društva u glib, okrenemo glavu na drugu stranu.. kazala je
