Piše: Mario Strinavić
Posljednjih tjedana svjedočimo pravoj renesansi antifašističkih manifestacija. U Rijeci se organiziraju koncerti ruskih i partizanskih pjesama, održavaju se svečanosti posvećene antifašističkom nasljeđu, dijele se političke poruke i naglašava važnost očuvanja povijesne memorije. I neka se održavaju. U demokratskom društvu svatko ima pravo njegovati vrijednosti koje smatra važnima. Kako bi narod rekao – svaka budala ima svoje veselje.
No, pritom se nameće jedno sasvim legitimno pitanje za ministricu kulture i medija Ninu Obuljen Koržinek: gdje je Festival domoljubne pjesme?
Ako se hrvatska država doista temelji na vrijednostima Domovinskog rata, ako su hrvatski branitelji ugrađeni u temelje moderne hrvatske državnosti i ako se gotovo svi političari od lijeva do desna kunu u poštovanje prema onima koji su stvarali Hrvatsku, zašto onda ne postoji središnja nacionalna manifestacija posvećena domoljubnoj pjesmi?
Kako je moguće da država bez problema podupire brojne kulturne projekte različitih ideoloških predznaka, a da već više od tri desetljeća nije pronašla ni volje ni interesa za festival koji bi njegovao glazbenu baštinu nastalu u vrijeme stvaranja hrvatske države?
Domoljubna pjesma nije samo ratna pjesma. Ona je dio hrvatskog identiteta. Ona govori o slobodi, žrtvi, ljubavi prema domovini, pobjedi, povratku i zajedništvu. Upravo su te pjesme devedesetih godina podizale moral braniteljima na bojišnicama i ljudima u skloništima. Danas ih se uglavnom sjetimo tek nekoliko dana godišnje.
Zato bi Ministarstvo kulture trebalo pokrenuti nacionalni Festival domoljubne pjesme pod svojim pokroviteljstvom. Ne kao politički skup, nego kao ozbiljnu kulturnu manifestaciju. Festival bi se mogao održavati tijekom tri dana uoči Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, uz sudjelovanje afirmiranih izvođača, novih autora i mladih glazbenika.
Vrhunac manifestacije trebala bi biti završna večer na središnjem kninskom trgu, gradu koji je simbol hrvatske pobjede u Domovinskom ratu. Uz izravni televizijski prijenos, Hrvatska bi napokon dobila događaj koji bi na dostojanstven način povezivao kulturu, glazbu i nacionalnu memoriju.
Ako možemo organizirati festivale posvećene partizanskim pjesmama, ako možemo financirati projekte koji njeguju različite povijesne tradicije, onda ne bi smjelo biti sporno organizirati festival posvećen vrijednostima na kojima počiva suvremena hrvatska država.
Pitanje zato nije treba li Hrvatskoj Festival domoljubne pjesme. Pitanje je zašto ga još uvijek nema.
