Na današnji dan, 30. kolovoza 1991. godine, ispred zgrade tadašnje Komande 5. vojne oblasti u Zagrebu Vlado Gotovac održao je govor koji je ostao zapamćen kao jedan od najsnažnijih političkih govora u novijoj hrvatskoj povijesti.
Bio je to trenutak u kojem rat više nije bio prijetnja koja se tek naslućivala. Hrvatska je već prolazila kroz oružane sukobe, a Jugoslavenska narodna armija sve se otvorenije stavljala na stranu velikosrpske politike i pobunjenih Srba.
Ispred vojne komande okupile su se tisuće građana, među njima majke koje su tražile povratak svojih sinova koji su služili JNA i kojima nije bilo dopušteno vratiti se kućama. Gotovac, tada predsjednik Matice hrvatske, stao je pred okupljene i vojni vrh JNA pretvorio u moralnu metu svoga govora.
„Ja vas volim i ja se s vama ponosim“
Gotovac nije govorio jezikom vojne sile. Njegovo oružje bile su riječi, a središte govora bili su dostojanstvo, ljubav prema Hrvatskoj i moralna osuda onih koji su bili spremni upotrijebiti vojsku protiv ljudi čijim se novcem ta ista vojska desetljećima financirala.
Govor je započeo riječima koje su ostale trajno povezane s njegovim imenom:
„Ja vas volim i ja se s vama ponosim.“
Okupljenima je poručio da bi, kada bi morao birati između smrti s njima i života s „generalskim strašilima“, izabrao smrt. Pozvao se i na misao o umiranju od srama, suprotstavljajući dostojanstvo okupljenih moralnoj odgovornosti generala JNA.
Jedan od najupečatljivijih dijelova govora bio je posvećen upravo obiteljima i djeci.
Gotovac je poručio da „onaj koji tuđu djecu ubija nema djece“ i da „onaj tko ruši tuđe domove nema doma“. Bila je to njegova osuda vojnog vrha JNA, ali istodobno i pokušaj da se u trenutku rastućeg nasilja sukob definira prije svega kao pitanje ljudskosti i moralne odgovornosti.
Govorio pred zgradom koja je imala posebnu simboliku
Posebnu težinu imalo je i mjesto na kojem je Gotovac govorio. Podsjetio je Zagrepčane da je zgrada u kojoj se tada nalazila Komanda 5. vojne oblasti bila povezana s Hrvatskim radišom i izvorno služila obrazovanju siromašnih hrvatskih učenika.
Nasuprot toj izvornoj namjeni zgrade postavio je tadašnje stanare – vojni vrh JNA, koji je nazvao posljednjim čuvarima komunizma.
Gotovac je govorio u trenutku kada je ishod hrvatske borbe za samostalnost još bio neizvjestan. Upravo zbog toga njegove riječi nisu ostale samo politički govor jednog vremena.
Postale su simbol građanskog otpora vojnoj sili.
„Generali, Hrvatska se ne boji!“
U završnici govora Gotovac se izravno obratio generalima.
Njegova poruka bila je da Hrvatska pred vojnom silom neće ustuknuti. Govor je završio vjerom u opstanak zemlje i porukom koja se desetljećima poslije ponovno citira: „Generali, Hrvatska se ne boji!“
Trideset i pet godina poslije, snimka čovjeka koji pred vojnom komandom, bez ikakve zaštite osim okupljenih građana, govori protiv tada jedne od najvećih vojnih sila u Europi ostaje jedan od upečatljivijih dokumenata 1991. godine.
Vlado Gotovac kasnije je ostao zapamćen kao pjesnik, esejist, filozof, disident i političar, ali upravo je taj govor postao jedan od simbola njegova javnog djelovanja. HRT ga opisuje i kao nenadmašnog govornika, dok Matica hrvatska njegov govor čuva među tekstovima svojih predsjednika.
Gotovac je preminuo 7. prosinca 2000. godine u Rimu.
Njegove riječi iz kišnog Zagreba 1991. nadživjele su i državu protiv čijih ih je generala izgovorio.
