Povodom obilježavanja 81. obljetnice Bleiburške tragedije i Križnog puta u podcastu Hrvatska uživo gostovao je povjesničar dr. Mario Jareb, koji je govorio o događajima iz svibnja 1945. godine, masovnom povlačenju hrvatskih vojnika i civila prema Austriji te posljedicama koje su uslijedile nakon predaje jugoslavenskim vlastima.
Na početku razgovora Jareb je istaknuo kako je tijekom travnja 1945. bilo jasno da je slom Trećeg Reicha neizbježan te da se teritorij NDH sveo na područje oko Zagreba i sjeverne Hrvatske.
-Tijekom travnja 1945. mnogima je već bilo jasno kakav će biti ishod rata. NDH je teritorijalno bila svedena na ostatke ostataka svojega područja, a početkom svibnja bilo je jasno da je poraz Trećeg Reicha i njegovih saveznika neizbježan, rekao je Jareb.
Objasnio je kako su se prema Zagrebu tada slijevale velike skupine izbjeglica iz različitih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ponajviše zbog straha od dolaska jugoslavenske vojske i uspostave komunističke vlasti.
-Mnogi ljudi nisu nužno bili povezani s vlastima NDH, ali su se povlačili zbog straha pred dolaskom novih pobjednika i svega što je nosila obnova Jugoslavije pod komunističkim režimom, kazao je.
Prema njegovim riječima, Zagreb je u prvim danima svibnja bio preplavljen desecima, pa i stotinama tisuća ljudi.
-Pretpostavlja se da je u Zagrebu tada bilo možda i nekoliko stotina tisuća ljudi više nego inače. U gradu su se nalazile izbjeglice, vojska NDH, njemačke postrojbe, ali i različite druge skupine koje su se povlačile prema Austriji, rekao je Jareb.
Podsjetio je kako je odluka o povlačenju donesena 6. svibnja 1945., kada je vrh NDH krenuo prema Austriji s ciljem predaje zapadnim saveznicima.
-Postojala je iluzija da bi zapadni saveznici mogli zaštititi hrvatske izbjeglice ili da bi u nekom budućem sukobu Zapada i Sovjetskog Saveza hrvatske vojne snage mogle imati određenu ulogu. Pokazalo se da su to bile potpune iluzije, rekao je.
Govoreći o zločinima koji su uslijedili nakon završetka rata, Jareb je istaknuo kako su jugoslavenske komunističke vlasti već tijekom 1944. provodile likvidacije političkih protivnika i osoba koje su smatrane prijetnjom novom režimu.
-U mnogim mjestima ljudi su bili uhićivani i ubijani bez suđenja. Poznat je slučaj Dubrovnika i otočića Daksa, gdje su nakon ulaska partizanskih snaga pogubljeni brojni ugledni građani koji često nisu imali nikakve veze s vlastima NDH, rekao je.
Dodao je kako su upravo takvi događaji izazivali strah među stanovništvom i potaknuli masovno povlačenje prema Austriji.
-Ono što se događalo u Teznom i drugim mjestima pokazuje da se radi o svojevrsnoj industriji zločina. Kada imate desetke tisuća ljudi na jednom prostoru, tada se otvara mogućnost za masovne likvidacije kakve su i počinjene, upozorio je Jareb.
Na pitanje zbog čega su partizanske snage jednako tretirale civile i vojnike, Jareb je odgovorio kako u tadašnjoj komunističkoj ideologiji nije bilo velike razlike između njih.
-U komunističkoj vizuri svi oni koji bježe pred novim vlastima smatrani su neprijateljima. Uništenje neprijatelja bilo je sastavni dio takvog sustava, a jugoslavenski komunisti taj su model preuzeli od sovjetskog režima, rekao je.
Naglasio je kako su jugoslavenske vlasti u svim ljudima koji su se povlačili prema Austriji vidjele potencijalne protivnike novoga poretka.
-Ako ste pripadnik takvog sustava i ideologije, onda čovjek koji bježi pred vama, bez obzira je li u vojnoj odori ili civilnoj odjeći, postaje neprijatelj, zaključio je dr. Mario Jareb.
U nastavku pogledajte cijeli podacst s dr. Mario Jarebom
