Zbog sve češće i intenzivnije uporabe digitalnih tehnologija, djeca i mladi sve se češće suočavaju s poteškoćama u razvoju motorike, koncentracije i pisanog izražavanja. Nastavnici upozoravaju kako učenici teže pamte školsko gradivo, a u pisanju sve češće koriste kratice karakteristične za komunikaciju na mobitelima i društvenim mrežama. Istraživanja provedena u Skandinaviji pokazala su da adolescenti danas mogu zadržati pažnju na jednoj aktivnosti u prosjeku tek 13 sekundi., javlja HRT
Na nastavi praktičnih vještina u osječkoj Osnovnoj školi „Mladost“ učenici, među ostalim, uče i šivanje, no učitelji pritom primjećuju ozbiljne promjene u razvoju fine motorike.
„Nailazimo na poteškoće jer fina motorika nije razvijena u onoj mjeri u kojoj je bila kod prijašnjih generacija. Sve ide sporije i teže, ali ne odustajemo“, rekla je učiteljica Marijana Ivošević.
Slična iskustva imaju i nastavnici hrvatskog jezika, osobito kada je riječ o čitanju i pisanju.
„Djeca polako zaboravljaju pisati rukom. Naviknuli su tipkati pa umjesto ‘danas’ napišu ‘dns’. Takve se kratice pojavljuju čak i u školskim zadaćama“, upozorila je profesorica hrvatskog jezika Snježana Majsterić.
Učitelj hrvatskog jezika Marko Prpić iz zagrebačke OŠ Središće ističe kako učenici sve manje čitaju i sve teže razumiju pročitan sadržaj.
„Čitanje im predstavlja napor i oduzima vrijeme. Veliki problem imamo s lektirom jer učenici tekstove čitaju površno i bez razumijevanja“, rekao je.
Stručnjaci smatraju da je jedan od glavnih razloga upravo prekomjerno korištenje digitalnih tehnologija.
„Digitalizacija je postala problem onoga trenutka kada se iz svakodnevnog života preselila i u škole“, smatra profesor komunikologije Igor Kanižaj s Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
Logopedinja Jelena Gligora Segedi upozorava da sve više djece ima siromašniji rječnik te poteškoće s pisanjem duljih tekstova.
„Djeca se brzo umaraju i teško mogu prepisivati ili pisati duže sadržaje“, naglasila je.
S problemom se ne suočava samo Hrvatska. U skandinavskim zemljama posljednjih godina sve se više propituje utjecaj digitalnih alata na obrazovanje.
„Istraživanja pokazuju da današnji tinejdžeri, koji su odrasli uz digitalnu tehnologiju, koncentraciju mogu zadržati prosječno oko 13 sekundi“, rekao je nastavnik Igor Vukelić iz finske gimnazije Luostarivuoren Lyseon.
Zbog toga su Švedska i Finska odlučile smanjiti uporabu digitalnih alata u nastavi te ponovno naglasak staviti na čitanje tiskanih knjiga i klasične metode učenja.
„Digitalni alati uvedeni su vrlo brzo i bez dovoljno promišljanja o tome kako ih uklopiti u kvalitetnu pedagogiju“, upozorila je znanstvenica Sissela Nutley s Instituta Karolinska u Švedskoj.
U finskim školama ponovno su uveli svakodnevno čitanje papirnatih knjiga.
„Primijetili smo da učenici slabije čitaju i ne razumiju tekst, zato svaki dan izdvajamo 15 minuta za čitanje knjiga“, rekao je Vukelić.
Prema riječima nastavnika, takve su promjene donijele bolje rezultate na maturi, ali i mirniju i koncentriraniju atmosferu na nastavi.
Profesor Danijel Labaš s Hrvatskog katoličkog sveučilišta upozorava da djeca danas sve manje komuniciraju uživo, a sve više putem ekrana.
„Djeca se sve manje druže licem u lice i sve više ovise o tehnologiji. Posljedice vidimo i u komunikaciji i u razvoju grafomotorike jer djeca sve manje pišu rukom, a sve više tipkaju“, rekao je.
Dodaje kako su vidljive i ozbiljne poteškoće s održavanjem pažnje te da se studenti sve više oslanjaju isključivo na digitalne sadržaje.
„Studentima su danas najprivlačniji PDF materijali, poveznice i videozapisi. Ipak, moramo ih ponovno potaknuti da se vrate knjizi“, poručio je.
Labaš upozorava i na problem govora mržnje te vršnjačkog nasilja u virtualnom prostoru, s kojim se susreće kroz projekt „Djeca medija“.
„Djeca moraju naučiti poštivati sebe i druge i u virtualnom svijetu. Nitko nema pravo drugoga javno vrijeđati, ismijavati ili isključivati iz komunikacije“, rekao je.
Posebno naglašava važnost roditelja u odgoju djece.
„Roditelji su ključni u odgoju, ali mnogi su se djelomično povukli iz te uloge i premalo razgovaraju s djecom“, upozorio je.
Kao moguće rješenje predlaže koncept digitalnog minimalizma.
„Ponekad je dovoljno napraviti odmak od tehnologije na 30 dana i vidjeti što nam zapravo nije potrebno. Ne treba nam sve što nude pametni telefoni“, zaključio je Labaš, dodajući kako bi djeci ponovno trebalo približiti knjigu i osjećaj papira u rukama.
