Neočekivani trenutak obilježio je utakmicu između Hrvatske i Crne Gore na stadionu Maksimir, kada su crnogorski navijači u 51. minuti istaknuli transparent i skandiranjem zatražili oprost zbog sudjelovanja svojih brigada i vojnika u agresiji na Hrvatsku tijekom Domovinskog rata.
Poruka s tribina dočekana je pljeskom publike, ali i s dozom opreza – osobito među onima koji su tijekom rata osobno prošli kroz patnje i zločine.
Na tribinama je bio i Zdenko Bulić, dubrovački branitelj i bivši zatočenik crnogorskog logora Morinj, gdje je proveo dva i pol mjeseca.
“Bio sam ravnodušan. Oni su i skandirali tu pjesmu. Neka, ako već žele neka skandiraju. Ja nemam ništa protiv, ali ne mogu stati na njihovu stranu dok se neke stvari ne razjasne – iz povijesti za budućnost, zbog naše djece,” rekao je Bulić u izjavi za Novu TV.
Prisjećajući se logora Morinj, dodao je:
“Mogu reći samo jednu stvar: Bili smo kao stoka i odnosili su se prema nama kao da smo stoka. Ja osobno, niti mogu zaboraviti niti mogu oprostiti, a to što se mladi podižu – to je jedno normalno sazrijevanje društva.”
Podsjetimo, logor Morinj, koji su tijekom rata vodile crnogorske strukture u sastavu tadašnje JNA, bio je mjesto zatočenja i zlostavljanja brojnih hrvatskih civila i vojnika. Do danas pitanje odgovornosti, obeštećenja i formalne isprike ostaje otvoreno u odnosima Hrvatske i Crne Gore.
Gesta crnogorskih navijača na Maksimiru svakako nosi snažnu simboličku težinu, ali i podsjeća da je za istinsku pomirbu nužno više od poruka – potrebni su konkretni institucionalni koraci, istina i pravda, kako bi se zatvorila bolna poglavlja prošlosti i otvorila nova u duhu pomirbe i iskrenih odnosa među državama.




