Piše Marko Ljubić
Hrvatska javnost i politike dvadeset i šest godina, a zadnjih petanestak intenzivo raspravljaju o izbornom zakonodavstvu u BiH i zaziva promjene kojima bi se omogućilo hrvatskom narodu bez rizika i bez mogućnosti krađe sa suparničke ili partnerske nacionalne strane birati svoje državno rukovodstvo.
Kolokvijalno, to je politička pojava Komšić, pa ispada da je rješenje zdravstvenog poremećaja istisnuti prišt, umjesto detekcije stvarnih uzroka pojave prišta na vrhu nosa.
To je politika usmjeravanja u posljedice, zato nužno jalova i neuspješna, a vrlo često i neodgovorna.
Uzroci su u konceptu Federacije BiH, dakle u Washingtonskom ugovoru i poništenju ključnih stupova toga ugovora između Bošnjaka i Hrvata.
Taj ugovor je ugrađen u Daytonsko-pariški sporazum, jer je Federacija BiH tako postala uz Republiku Srpsku temeljni državni konstutitivni čimbenik Bosne i Hercegovine.
Konstituciju ovakve BiH čine Republika Srpska i Federacija BiH, a ne kako se uzaludno i naivno ističe “tri konsitutivna naroda”, jer su tek u posrednom smislu tri naroda, ito u mjeri u kojoj se u Federaciji preraspodjeli utjecaj i moć između Bošnjaka i Hrvata, nositelji te državne konstitucije.
Primarno osiguravanje državne konstitutivnosti tri naroda kroz dva državna konstituensa nije moguće nikakvim izbornim zakonom.
Otkud taj poremećaj i zašto se on nalazi u Federaciji BiH, pa preko Federacije i u Daytonskom ustavu Bosne i Hercegovine, kako je došlo do njega, valja potražiti u uvjetima i motivima pod kojima je uopće nastala Federacija BiH, pa te izvorne pozicije i sadržaj Washingtonskog ugovora usporediti sa stanjem danas.
U prilogu je izjava predsjednika Tuđmana o razlozima i uvjetima potpisivanja Washintgonskog ugovora, iz koje se jasno vidi koji su poremećaji doveli do ovakvog političkog položaja Hrvata, a više nego zorno se iščitava svakome odgovornome danas da sporazumi na kojima je uspostavljena ovakva BiH odavno ne vrijede i da je kritičan trenutak za hrvatski narod inicirati i ostvariti novi sporazum, novi “Dayton”.
Zato, ne baviti se prištom na nosu, već riješiti uzroke problema.
