U ovotjednom podcastu Hrvatska uživo otvorena je važna tema – uvođenje digitalnog eura do 2029. godine. Postavljena su ključna pitanja: je li to korak prema tehnološkoj budućnosti ili novi alat za financijsku kontrolu? Hoće li digitalni euro ojačati ili oslabiti monetarnu suverenost? Hoće li nestati fizički novac i može li država kontrolirati naše trošenje? Na kraju smo pokušali odgovoriti tko u ovom sustavu zapravo dobiva, a tko gubi. Gost nam je bio cijenjeni ekonomist i financijski stručnjak dr. sc. Andrej Grubišić.
Kada je riječ o opravdanosti uvođenja digitalnog eura, s obzirom na to da već postoji digitalni platni promet, Grubišić naglašava da regulator tvrdi kako će privatnost biti zajamčena. Najvažnije je, kaže, da će digitalni euro tiskati Centralna banka, a instrument će biti pod direktnim nadzorom Europske središnje banke. Ipak, upozorava na pitanja kibernetičke sigurnosti i privatnosti, ističući kako ključna stvar mora biti – nedopuštenje bilo kakve prisile. Cilj je, pojašnjava, doskočiti činjenici da je danas platni promet dobrim dijelom organiziran na platformama privatnih usluga koje nisu europskog porijekla, što, dodaje, ne mora nužno biti loše, ali svi su o tome vođeni vlastitim interesima.
Na temu jačanja monetarne suverenosti, ističe da je oko 70 posto izvoza i uvoza izloženo euru, te podsjeća da smo već kulturološki vezani za marku, a potom i za euro. Imali smo, kaže, značajne probleme s vlastitom valutom i novčanim rizicima, a izloženost euru nadilazila je formalnu monetarnu politiku tiskanja kuna. Ulazak u eurozonu donio je, zaključuje, znatno više koristi nego nedostataka.
Što se tiče zabrinutosti oko kontrole potrošnje građana kroz digitalni euro, kao što su zabrane kupovine određenih proizvoda ili uvođenje roka trajanja novca, podsjeća da je digitalni euro, prema regulatorima, digitalni oblik gotovine. No dodaje da država već sada kontrolira potrošnju kroz različite mehanizme – carine, kvote, trošarine, ograničenja cijena – i da se petlja u slobodne izbore pojedinaca na tržištu. Ono što ga, kaže, najviše zabrinjava jest činjenica da se u javnom političkom prostoru pojavljuju oni koji s takvim kontrolama nemaju ništa protiv.
Na pitanje je li novac danas postao virtualna vrijednost i sredstvo političke moći bez stvarne ekonomske osnove, odnosno može li digitalni euro biti završni udarac na ekonomsku stvarnost i slobodu pojedinca, Grubišić odgovara da sam digitalni euro to nije, ali da nesuvisla monetarna politika može nanijeti veliku štetu. Problem, napominje, nije digitalni euro sam po sebi, nego način na koji se monetarna politika vodi.
Komentirajući poskupljenja nakon uvođenja eura, objašnjava da je glavni uzrok inflacije slaba monetarna politika pod ingerencijom države, kao i velika državna potrošnja. Podsjeća na rast plaća u javnom sektoru koji doprinosi inflatornim pritiscima, dok se s druge strane u privatnom sektoru smanjuje broj zaposlenih. U takvoj situaciji, napominje, privatni sektor snosi najveći teret, dok država i dalje povećava potrošnju i sve se više petlja u sve pore društva.
Na pitanje može li Hrvatska graditi stabilnu ekonomiju ako nastavi gubiti mlade i obrazovane ljude, a istovremeno uvozi niskokvalificiranu radnu snagu, upozorava da je puno veći kulturološki izazov da država ne popusti u branjenju prirodnih prava – života, slobode i privatne imovine. S pravom ističe kako je nužno jasno i odlučno reagirati na svaki pokušaj narušavanja tih prava, bez lažne političke korektnosti i tolerancije, kako bismo izbjegli scenarije poput onih u nekim skandinavskim zemljama. Kao pozitivnu okolnost navodi činjenicu da su migranti u Hrvatskoj većinom radna snaga, ali upozorava da su otvorene granice i neograničena socijalna politika vrlo opasni čimbenici.
