Vozači u prekršajnim postupcima nerijetko se pozivaju na izostanak prometnog znaka C122 – onog koji označava cestu ili dio ceste na kojem se obavlja kontrola brzine. Argument je uvijek isti: ako nema znaka, kamera ili policajac „nisu na mjestu“. Međutim, sudska praksa jasno pokazuje – to ne pomaže., piše HAK revija
Kamere na prometnicama dokazano pridonose sigurnosti i podižu razinu prometne svijesti. Uz pomoć tehnologije, vozači se često upozoravaju na njihovu prisutnost, no kad kazna stigne kući, mnogi pokušavaju osporiti odgovornost. Pitanja su uvijek slična: može li se dovesti u pitanje točnost uređaja, osposobljenost policajaca ili pozicija mjerenja brzine?
Mjerni uređaji imaju potrebne certifikate, a policajci uvjerenja o osposobljenosti. Jedino na što se teoretski može pozvati jest tzv. „pravilo 100 metara“ – prema kojem se mjerenje ne obavlja u zoni od 100 metara od znaka za naselje ili ograničenje brzine. No, i to pravilo ima izuzetke, primjerice u blizini škola, gdje se kontrola može provoditi i na udaljenosti od 30 metara.
A što je s famoznim znakom C122? Može li njegov izostanak biti „olakotna okolnost“? Sudovi kažu – ne.
Općinski sud u Rijeci u predmetu Pp-1859/2023-4 (presuda od 21. 3. 2025.) zauzeo je stav da je znak C122 znak obavijesti, a ne obvezni uvjet za zakonitost mjerenja. Njegovo postavljanje ovisi o upravitelju cesta, a izostanak znaka ne oslobađa vozača odgovornosti. Sud je zaključio da je svaki vozač dužan znati da prekoračenje brzine nije dopušteno, bez obzira na dodatne obavijesti.
I Općinski sud u Pazinu potvrdio je istu praksu u predmetima Pp-2559/2023-4 i Pp-2550/2023-4. Tamo je jasno navedeno da se vozače znakom može obavijestiti o nadzoru brzine, ali to nije zakonska obveza.
Zaključak je jasan: izostanak znaka C122 ne oslobađa odgovornosti. Ako kamera „ulovi“ prebrzu vožnju – kazna stiže, znak ili ne.
