Europski parlament je 2009. godine proglasio 23. kolovoza Danom sjećanja na žrtve totalitarnih režima. Datum nije slučajan: toga je dana 1939. potpisan pakt Molotov–Ribbentrop, savez nacističke Njemačke i komunističkog Sovjetskog Saveza, kojim su dvije totalitarne sile dogovorile podjelu Europe. Taj zloglasni pakt označio je početak Drugoga svjetskog rata, ali i simbolično pokazao da, unatoč ideološkim razlikama, totalitarizme povezuje isti prijezir prema čovjekovoj slobodi i dostojanstvu.
Žrtve fašizma i nacizma
Fašistički i nacistički režimi ostavili su za sobom milijune mrtvih. Nacistička Njemačka odgovorna je za Holokaust, u kojem je ubijeno oko 6 milijuna Židova. Uz njih, stradali su i Romi (oko 500.000), Slaveni, politički protivnici, homoseksualci, osobe s invaliditetom i mnogi drugi. Procjenjuje se da su fašističke politike, bez ratnih žrtava, usmrtile između 10 i 17 milijuna ljudi.
Ako se uključe i ratovi koje je izazvao Hitlerov režim, ukupne žrtve Drugoga svjetskog rata penju se na 50–60 milijuna ljudi, što ovu ideologiju čini odgovornom za najveću ratnu katastrofu u povijesti.
Hrvatski kontekst u ovom dijelu obilježava Jasenovac, najveći koncentracijski logor na prostoru NDH. Prema procjenama Hrvatskog državnog arhiva i Spomen-područja Jasenovac, ondje je ubijeno oko 83.000 ljudi – najviše Srba, Židova, Roma i Hrvata-antifašista.
Žrtve komunizma
Komunistički režimi, iako su nastupali s obećanjem jednakosti i pravednog društva, u praksi su također donosili masovne represije i smrt.
- Sovjetski Savez pod Staljinom: Holodomor (glad u Ukrajini 1932–33) odnio je 3–5 milijuna života, dok su čistke, gulazi i politički progoni odnijeli još milijune. Ukupno se procjenjuje na 10–20 milijuna žrtava.
- Kina za vrijeme Mao Zedonga: „Veliki skok naprijed“ (1958–62) prouzročio je glad u kojoj je umrlo 20–45 milijuna ljudi, a „Kulturna revolucija“ dodatnih 1–2 milijuna.
- Kambodža (Pol Pot): oko 1,5–2 milijuna mrtvih, što je bila gotovo četvrtina stanovništva.
- Ostali režimi (Sjeverna Koreja, Etiopija, Istočna Europa): još nekoliko milijuna.
Ukupne procjene žrtava komunizma u 20. stoljeću kreću se između 65 i 100 milijuna ljudi.
Hrvatski kontekst obilježile su represije jugoslavenskog komunističkog režima. Nakon svršetka Drugoga svjetskog rata uslijedio je Bleiburški masakr i Križni put (1945.), kada je ubijeno više desetaka tisuća razoružanih vojnika NDH i civila. Broj žrtava i danas je predmet rasprava, no većina povjesničara procjenjuje između 50 i 100 tisuća. U poraću su uspostavljeni i logori poput Golog otoka, kroz koje su prošle tisuće političkih zatvorenika, mnogi od njih nikada nisu preživjeli mučenja i teške uvjete.
Sjećanje i opomena
U brojkama, komunizam je u apsolutnom smislu imao više žrtava, dok je fašizam izazvao rat s najvećim ljudskim gubicima. No iza svake brojke krije se ljudski život – dijete koje nije odraslo, obitelj koja je zauvijek nestala, narod koji je progonjen zbog svoje vjere, nacionalnosti ili političkog uvjerenja.
Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima podsjetnik je da zaborav rađa nove nepravde. Totalitarizam se nikada ne pojavljuje odjednom: on nastaje iz šutnje, ravnodušnosti i straha da se progovori.
Naša je dužnost pamtiti Jasenovac i Bleiburg, Auschwitz i Gulag, Kambodžu i Goli otok. Samo tako možemo graditi društvo utemeljeno na slobodi, ljudskim pravima i demokraciji. Jer, kako je davno zapisano – narod koji zaboravlja svoju povijest osuđen je da je ponovi.
