Novinar i publicist Marko Ljubić na svom facebook profilu prokomentriao je najnovije sjelovanje Vesne Teršelić i njezine Documente…
“Hrvatski narod ima slonovsko strpljenje, koje poprima zabrinjavajuće dimenzije.
Desetljećima isti tipovi otvoreno lažu i internacionaliziraju teške neistine i klevete protiv hrvatskog naroda, isključivo se bave denuncijacijama ljudi, zajednica, nacionalnih organizacija, neupitne povijesne simbolike i vrijednota, sudjeluju u otvoreno neprijateljskim kampanjama i postupanjima protiv Hrvatske, a dnevno s istih takvih medijskih i pseudopolitičkih pozicija moraliziraju i upiru prstom u stotine ljudi, uvijek u neistomišljenike, protiv kojih nekažnjeno pokreću klasičan linč s karakterom uništenja, zahtijevaju financijsku transparentnost, optužuju koga stignu za lopovluk, pozivaju se na “sredstva svih građana” ili zahtijevaju odgovornost jer “građani to plaćaju”.
A ni među, već sad, desecima tisuća takvih, ni jednoga jedinoga čovjeka nema koji je na temelju svoga rada i potvrđene tržišne korisnosti zaradio centa ili platio državi porez.
Baš svi su paraziti na hrvatskom nacionalnom tijelu i u prosjeku su plaćeni za svoje neprijateljstvo bolje nego velika većina visokoobrazovanih ljudi na poslovima s visokom odgovornosti za proizvodnju dobara i funkcioniranje društva.
Sve te skupine se kvalificiraju kao udruge za ljudska prava, za prava manjina, za ovo ili ono, pišu idiotske i potpuno lažne projekte koje nikada nitko ozbiljno i detaljno nije evaluirao, niti analizirao detaljno i mjerljivo njihovu društvenu korisnost. Postali su odavno najbrže rastuća industrija u zemlji, zloćudna i razorna kao rijetko što.
Uzimaju milijarde eura javnih sredstava, oformili su snažne i brojne mreže plaćenika, jer se profesionalcem ne može nazvati ljude kojima je posao ne stvarati ništa izuzev štetu, a s naslovnica medija rade golemi pritisak na državu i na javnost, da se legaliziraju njihove izopačene i neprijateljske namjere, te da se sankcionira i uništi svatko tko postavi ozbiljno pitanje o tome što rade.
Primjerice, o famoznoj Documenti se javno polemizira više od dvadeset i pet godina, potpuno je vidljivo da Teršelič i njena ekipa rade krajnje neprijateljske stvari protiv Hrvatske, a oni djeluju i dalje po istom, uz financiranje iz javnih izvora. Iako je korisno da odvjetnik Mišetić javno iznosi činjenice o toj udruzi, odavno oni nisu smjeli biti predmet ozbiljnije Mišetićevog, moga ili interesa jednoga jedinoga pristojnog hrvatskog čovjeka.
Izuzev pravosudnih policajaca u kaznionicama.
Nije to što stotine takvih rade izdaja ili veleizdaja, kako to kvazidesničari i primitivci s nacionalnog medijskog i političkog spektra stalno papagajski javno trkeljaju, to je neprijateljsko djelovanje cijele mreže s financiranjem iz zloćudnih centara vani, sa zločestim namjerama, svojevrsni otvoreni specijalni rat protiv Hrvatske. Za izdaju čovjek mora prvo biti Hrvat, mora biti na strani dobra, pa ako i kad posrne pred gore navedenima, možemo govoriti i o izdaji.
Ovdje se nema tko baviti izdajom, niti tko ima razloga poticati na izdaju kad je neprijateljsko djelovanje legalizirano i postalo svojevrsnim službenim uzorom.
S njima polemizirati ili ih u bilo što uvjeravati, davati im subjektivitet dijaloške strane ili ih s civilnih pozicija uzalud prokazivati, je teško gubitničko ponašanje. Nakon dvadeset i više godina takvih pokušaja, to postaje na određen način sudioništvo zbog privida komunikacijske slobode.
Neprijateljstvo i štetočinstvo nisu elementi slobode, ponajmanje prava. A jesu predmeti pravosuđa, morali bi biti.
Štetočine mora imati i sredstava i načina država sankcionirati, ne kao što radi milijardama eura, nego – robijama.
Država se igra vatrom praveći se blesava i pakirajući sve u demokraciju i izmišljena ljudska prava, smišljajući tzv. europejske alibije. Povijesna iskustva govore da takvi nekontrolirani i štetočinski procesi sa zlim protagonistima, koji zajebaju narod otvoreno i u zdrav mozak, vrlo lako umjesto državnog uredovanja izazovu nekontrolirane reakcije, kojima se nitko zdrava razuma ne bi trebao veseliti, niti isključivati takve posljedice. A najmanje štetočine.
Kad već te tzv. civilne spodobe ne znaju same prepoznati granicu, korisno im je upravo s državnih pozicija jasno reći čime se igraju.
A radi uvjerljivosti, odmah obustaviti financiranje svima koji objektivno ne mogu prikazati korist hrvatskom narodu, a ne demokraciji i sličnim apstraktnim izmišljotinama, od svoga djelovanja.
Ovo je već preraslo u mazohizam, koji jedino bolesne države dopuštaju, a zlonamjerne potiču., napisao je Ljubić



