Kad su na tržište stigli lijekovi poput Saxende, Ozempica, Rybelsusa, Trulicitya, Mounjara i Wegovyja, znanstvenici, liječnici i pacijenti najprije su slavili njihovu učinkovitost u smanjenju tjelesne težine i regulaciji dijabetesa. No kako ih koristi sve više ljudi, postaju vidljiviji i njihovi neočekivani učinci – među njima i promjene osjeta okusa te preferencija za hranu.
Jedan od najčešćih fenomena jest odbojnost prema mesu, jajima te prženoj i prerađenoj hrani. Jesu li upravo te promjene ključ uspjeha GLP-1 lijekova?
Hrana bez užitka – mozak u fokusu
Prema riječima doc. dr. sc. Ane-Marije Liberati Pršo, internistice i voditeljice Centra za debljinu KB-a Sveti Duh, mnogi pacijenti prijavljuju da im se gade određene namirnice, neovisno o konkretnom lijeku.
GLP-1 lijekovi djeluju tako da oponašaju hormon GLP-1, koji se prirodno izlučuje nakon obroka i veže na receptore u mozgu, ali i na okusne pupoljke. Taj mehanizam ne samo da smanjuje osjećaj gladi, nego i prigušuje sustav nagrađivanja, zbog čega hrana više ne donosi jednako zadovoljstvo.
Meso i jaja najčešće “otpadaju”
Korisnici lijekova često spominju da ne podnose miris slanine, da ih kuhana piletina podsjeća na kokošinjac, a neki se zgražaju nad slatkišima, gaziranim pićima i brzom hranom. Ove promjene potvrđene su i brojnim znanstvenim studijama:
- Japansko istraživanje iz 2025. pokazuje da korisnici semaglutida značajno smanjuju unos hrane bogate mastima i šećerima.
- Studije potvrđuju pad kalorijskog unosa za oko 700 kcal dnevno, smanjenje želje za prerađenom hranom, rafiniranim žitaricama i govedinom.
- Istraživanja iz 2024. i 2025. otkrila su da lijekovi utječu na osjetljivost okusa – svi osnovni okusi (slatko, slano, kiselo, gorko, umami) mogu biti oslabljeni.
Hrvatski pacijenti: “Ne podnosim čokoladu. Kuhano meso mi je užas”
Dr. Liberati Pršo opisuje konkretne slučajeve iz prakse. Njezin pacijent D. M. (68) izgubio je 25% tjelesne mase, no više ne može podnijeti kuhano meso ni kuhana jaja. Ipak, kaže da mu te namirnice uopće ne nedostaju.
S druge strane, pacijentica I. M. (32) liječi se tirzepatidom, izgubila je 47 kilograma i osjeća odbojnost samo prema čokoladi, keksima i slatkim napicima. Osjeća se bolje nego ikad.
Jesu li ovi efekti trajni?
Pojavljuju se pitanja – hoće li promjene ukusa ostati i nakon prestanka terapije? I hoće li gubitak užitka u hrani možda stvoriti druge oblike ovisnosti?
Dr. Liberati Pršo kaže da nije primijetila pojavu drugih ovisnosti kod svojih pacijenata. Štoviše, kaže da se često smanjuje potreba za cigaretama, šećerom i alkoholom. No upozorava na rizik od gubitka mišićne mase i nutritivnih deficita ako terapiju ne prate liječnici, nutricionisti i kineziolozi., Piše: Nenad Jarić Dauenhauer za Index
PROČITAJTE I OVO:
