Na današnji dan, 28. lipnja 1989., Slobodan Milošević održao je govor koji će ući u povijest kao prekretnica – trenutak u kojem je postalo jasno da Jugoslavija više neće opstati. Na Gazimestanu, kod Prištine, pred stotinama tisuća okupljenih, Milošević je izgovorio rečenicu koja je zazvonila kao prijetnja:
„Šest vekova kasnije, danas, opet smo pred bitkama i u bitkama. One nisu oružane, mada ni takve još nisu isključene.“
Taj Vidovdan, posvećen 600. obljetnici Kosovske bitke, pretvorio se u politički spektakl koji su mnogi već tada prepoznali kao uvod u ratove i krvoproliće koji će ubrzo uslijediti.
Miting bez presedana
Procjene broja okupljenih variraju – od 300 tisuća do čak dva milijuna ljudi – no jasno je da je riječ o jednom od najvećih političkih skupova u povijesti tadašnje Jugoslavije. Milošević, tada već najmoćniji čovjek Srbije, iskoristio je sve resurse države da demonstrira snagu i jedinstvo. Miting je bio kulminacija „antibirokratske revolucije“ kojom je skršio autonomije Kosova i Vojvodine, uveo pritisak na kosovske Albance, a pokušaje „izvoza“ sličnih okupljanja širio i po drugim republikama.
U publici su bili gotovo svi visoki državni i vojni dužnosnici, šefovi republika, akreditirani diplomati – osim Stipe Šuvara i veleposlanika SAD-a i Turske, koji su svjesno izostali.
Srbiju najavio kao državu
U govoru je Milošević, iako formalno govoreći o Jugoslaviji, zapravo promovirao Srbiju kao samostalnu i suverenu državu:
„Uveren sam da će ta svest o slozi i jedinstvu omogućiti Srbiji ne samo da funkcioniše kao država, već da funkcioniše kao uspešna država.“, kazao je Milošević
Takva formulacija bila je jasna poruka – Jugoslavija u obliku kakvom je dotad postojala više nije bila realnost. Na kraju govora još je izgovorio: „Neka živi Jugoslavija!“ – no to je zvučalo više kao ironija nego iskrena želja., piše index.hr
Od Gazimestana do Haaga
Milošević je svojim govorom poslao signal o nužnosti srpskog nacionalnog jedinstva i obračunu s navodnim neprijateljima, iznutra i izvana. Govorio je o „vazalskom mentalitetu“ svojih prethodnika, o poniženoj Srbiji, o potrebi da se stvari promijene. Njegove riječi dale su dodatni poticaj osjećaju ugroženosti i velikosrpskom projektu koji će uskoro dovesti do oružanih sukoba, rata i raspada zajedničke države.
Točno 12 godina kasnije, na isti dan – 28. lipnja 2001. – Milošević je izručen Haškom sudu. Tamo je optužen za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene na Kosovu, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Umro je u haaškom pritvoru 2006. godine, ne dočekavši kraj suđenja.
