Svjetski dan bez grudnjaka obilježava se 13. listopada, a prati ga ohrabrivanje žena da taj dan grudnjake ostave kod kuće u svrhu podizanja svijesti o raku dojke i važnosti samopregleda. Svojevrsna je to platforma za raspravu o zdravlju dojki, ali i samopouzdanju po pitanju fizičkog izgleda., piše novi list
Dan služi kao podsjetnik na obavljanje redovitih pregleda dojki što je ključni korak za rano otkrivanje raka dojke, a obilježiti ga možete na neki od pet načina u nastavku.
1. Provedite dan bez grudnjaka
2. Obavite samopregled
3. Donirajte udrugama koje pomažu ženama oboljelima od raka dojke i udrugama koje se bave istraživanjem i liječenjem raka dojke
4. Podijelite korisne informacije o zdravlju dojki na društvenim mrežama
5. Nosite roza boju kao simbol podizanja svijesti o raku dojke
Rak dojke je jedan od vodećih karcinoma u ženskoj populaciji od kojeg još uvijek umire veliki broj žena. U Primorsko-goranskoj županiji od ove vrste neoplazme godišnje oboli preko 200 žena, a u razdoblju od 2008. do 2018 godine naša je županija izgubila zbog raka dojke 800 žena, stoji na stranicama Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ-a uz napomenu da je rak dojke izlječiv u velikom postotku (90 %) ako se otkrije pravovremeno.
Preporuka je da svaka žena jednom mjesečno obavi samopregled dojki da bi se upoznala sa svojim tijelom i na vrijeme prepoznala eventualne promjene. Također, žene u dobi od 40 godina trebale bi svake dvije godine obaviti mamografski pregled kojim se mogu uočiti rane promjene u dojkama koje nisu vidljive niti jednom drugom pretragom.
Za sve žene u dobi od 50 do 69 godine organizirano se provodi Nacionalni programa ranog otkrivanja raka dojke.
Žene navedene dobne skupine na svoju kućnu adresu dobivaju poziv s točnim mjestom i vremenom obavljanja mamografskog pregleda.
Ukoliko nisu dobile poziv svakako mogu nazvati besplatni broj telefona 0800 200 041, stoji na stranici NZZJZ-a.
Prvo bijahu – bokovi
Ako je nešto zajedničko ženama diljem svijeta, to je uzdah nakon cjelodnevnog nošenja grudnjaka. Iako o poviješću tih nekih vrlo uobičajenih predmeta ne razmišljamo puno, jeste li se ikada zapitali kada je nastao prvi grudnjak? Kako je izgledao? Od čega je bio napravljen?
Grudnjaci su prisutni već dugi niz stoljeća kao svakodnevna i “obavezna” stavka u garderobi mnogih žena. Osim estetike, primarna mu je funkcija ipak potpora i olakšanje, posebice onima obdarenijima u tom području. Istina je da neke žene gledaju na grudnjak kao simbol ograničavanja i sputavanja, ali jedno je sigurno – voljeli ih ili ne, grudnjaci imaju dugu i nadasve zanimljivu povijest.
Antičko doba
Ova vremenska ekspedicija počinje još od davnih, davnih dana. Ovisno o kulturi, podneblju te standardima i idealima ljepote određenog doba, grudnjak se tomu prilagođavao. Ako je vjerovati starim umjetničkim djelima, grudnjaci su bili prisutni već u antičko doba. Tada su u drevnoj minojskoj kulturi žene bile prikazivane s trakom od tkanine oko grudi koja se zove apodesmos. Spomen grudnjaka može se pronaći i u Homerovoj “Ilijadi”, u dijelu kada govori o božici Afroditi koja je “izbacila iz grudi neobično izvezeni pojas u koji su bile utkane sve njene čari”.
U Grčkoj su neke žene nosile strophion, pandan onog što se u Rimu nazivalo strophium, a radilo se o jednostavnoj platnenoj traci oko grudi za koju još uvijek nije jasno je li se nosila svakodnevno ili pak samo u određenim situacijama. No jedno jest sigurno – u pogledu standarda ljepote grudi tada nisu bile u prvom planu, već bokovi, tako da je ova vrsta grudnjaka na neki način imala zadaću obuzdavanja grudi usmjeravajući pažnju na obline bokova i njihov potencijal za rađanje.
Na drugom kraju svijeta, u Indiji, prvi spomen grudnjaka datira u 1. stoljeće nove ere, a u drevnoj Kini nosilo se preteče grudnjaka kao što su xieyi (odjevni predmet sličan tunici) i moxiong (jednodijelni odjevni predmet) koji se nosio oko 500. godine.
Dobro došao, korzete!
Sve što smo do sada spomenuli preteče su grudnjaka kakvog poznajemo danas – odjevnog dodatka s dvije košarice i naramenicama. Nešto nalik suvremenom grudnjaku istraživači su pronašli u dvorcu Lengberg u Austriji, a radilo se o platnenim navlakama koje datiraju iz srednjeg vijeka, između 1390. i 1485. Iznenađujuće nalikuju (doduše u derutnom stanju) modernim grudnjacima, te su čak imali i čipku, što dodatno dokazuje koliko dugo se njeguje sinergija estetike i funkcionalnosti! Time i pada u vodu teza da su grudnjaci stari tek nekoliko stoljeća…
Od protogrudnjaka dolazimo do dobro poznatog korzeta, odnosno steznika. Od razdoblja renesanse pa do ranog 20. stoljeća korzet je bio nezaobilazna stvar u ženskoj modi. Rani korzeti pojavili su se oko 1300. godine, a primarna funkcija im nije bila podrška grudima, već postizanje siluete tankog struka. S vremenom su korzeti dobili i čvrstu podstavu od kitovih kostiju, a kasnije od čelika.
Bilo je to doba gdje je postojala veoma tanka linija između bivanja damom i “prostitutkom”, a podosta se tog suda svodilo upravo na izgled grudi u korzetu. Mnoge su žene u tim razdobljima prikrivale svoj dekolte dodacima poput fichua, lanene tkanine omotane oko vrata i uvučene u korzet. One koje nisu to činile, nisu bile omiljene među muškim kritičarima. Nekoliko publikacija u Engleskoj 1700-tih savjetovalo je ženama da ne “razotkrivaju svoje ljepote” jer, kako je jedan rekao, “inače pristojne, otmjene žene izgledale su kao obične prostitutke”.
Bilo je tu i mišljenja, poput onog pobornica ženskih prava iz viktorijanskog doba, da korzet sprječava žene od pravne emancipacije, a mnogi su dovodili u pitanje potencijalno štetne učinke korzeta u vidu zdravlja. Nekima je smetalo ograničavanje u smislu obavljanja svakodnevnih stvari, poput vožnje bicikla koja je bila u korzetu akrobacija za sebe… No povijest korzeta ipak je priča za sebe!
Rođenje grudnjaka
Kako su se stilovi mijenjali, tako je i korzet migrirao sve više u stvar za koju je originalno bio namijenjen – oblikovanju struka, i počeo se gubiti dio namijenjen grudima. Tako se počelo tražiti nove načine za potporu grudi, pa je rođeno i nekoliko patenata.
Luman L. Chapman je 1863. patentirao “grudnjak” koji je bio sačinjen od tkanine za grudi, elastičnih naramenica i žice od kitove kosti, a izum prvog pravog grudnjaka pripisuje se Francuskinji po imenu Herminie Cadolle, koja je 1889. svoj izum korzeleta gorge predstavila na modnoj reviji u Parizu. Tijekom sljedećih nekoliko godina, Cadolle je usavršavala svoj izum, dok nije nastao grudnjak kakvog poznajemo.
Negdje 1893. u opći govor ušla je riječ “brassiere”, što na francuskom označava nadlakticu. Izvorno se koristila za opisivanje vojničkog štitnika za ruku ili štit, a potom i vojnog prsnog oklopa, a do 1900-tih ušla je u korištenje kao izraz za žensko donje rublje.
Skačemo s pričom u 1913. godinu kada je glavna akterica devetnaestogodišnja Mary Phelps Jacob. Uoči svog debitantskog bala Mary je mučilo to što je njenu lijepu usku haljinu narušavao glomazni korzet. Zato je zamolila svoju sluškinju da joj donese dva džepna rupčića i malo ružičaste vrpce pa su prionule na šivanje. Ono što su napravile bilo je vrlo jednostavno: spojile su dva tanka komada materijala tako da su stvorile svojevrsne košarice.
Kad su se vrpce čvrsto stegnule i svezale, dobile su nešto vrlo slično bikiniju s halterima. Drugim riječima, stvorila je grudnjak koji ne oduzima dah jer nije imao kitove kosti ili čelik u sebi. Osjećaj je bio kao da je gola, kazala je, dok su ostale dame te večeri bile u čudu i htjele su točno to što nosi i ona! Dana 12. veljače 1914. podnijela je zahtjev za patent, a devet mjeseci kasnije rođen je tzv. grudnjak bez leđa.
Grudnjaci i rat?
Treba imati na umu da unatoč tomu što su bili neopisivo praktičniji nego korzeti, grudnjaci su bili za to vrijeme podosta nova stvar koja nije samo tako istisnula korzete iz sfere popularnosti. Zbog dosta spore prodaje, svoj patent Mary je prodala tvrtki Warner Brothers Corset Co. za svega 1.500 dolara.
Dok se s jedne strane izumljivao grudnjak, s druge je bjesnio svjetski rat. Zato se Američki odbor za ratnu industriju ženama 1917. obratio s porukom: “Dame, ovdje ulazimo u rat. Možete li biti ljubazne i prestati kupovati korzete s čeličnim trakama?” Nekako, korzeti su tu, vjerovali ili ne, postali problem. A zašto? Prvi razlog te ljubazne molbe bio je osloboditi žene od nošenja korzeta jer su tako lakše mogle obavljati poslove u tvornicama, a drugi je bio rasterećenje američke zalihe čelika. Korzeti nikako nisu bili prioritet!
Ne iznenađuje da se nakon rata nitko nije trudio vratiti korzete u uporabu. S političke strane, promijenio se položaj žena tako da su se izborile za pravo glasa, dobile veći pristup obrazovanju i više prilika za rad, bavljenje sportom i dokoličarskim aktivnostima. Sve to zahtijevalo je jednostavnu odjeću koja će odgovarati novim načinima života. Drugim riječima, opcija sputavanja struka rebara više nije dolazila u obzir, no još uvijek je bio potreban grudnjak koji će im pružiti potporu.
Tada je počeo dominirati grudnjak popularno nazvan la garçonne koji je doprinosio ravnoj, gotovo dječačkoj silueti koja je tada bila veoma popularna. Tržište je bujalo grudnjacima kojima je bio zadatak stisnuti grudi čim više, pa je od 1918. do 1929. registrirano gotovo 200 patenata za grudnjake i steznike, mahom onih u stilu bandeaua.
Od Madonninih “piramida” do sportskog grudnjaka
Ipak, nisu svi bili zadovoljni ovom estetikom, pa su neke žene htjele pokazati obline. Krojačice Enid Bissett te Ida i William Rosenthal nisu to smatrali laskavim, pa je Bisett počela raditi na izradi nečeg što će bolje naglasiti damske adute, stvorivši grudnjak s dvije odvojene potporne košarice. William Rosenthal ga je doradio i rođen je “Maiden Form Brassiere” koji se isprva ušivavao u haljine, a potom se, na molbu mnogih žena, počeo prodavati odvojeno.
Do 1929. njih troje osnovalo je tvrtku Maiden Form Brassiere Co. te njima možemo zahvaliti i na veličini košarica. Naime, isprva su grudnjaci bili dostupni u jednoj veličini i izrađeni od rastezljivog materijala, a uskoro nakon pojavile su se i veličine košarica.
Grudnjaci su došli na svoje 1930-ih. Osim različitih veličina košarica za bolje pristajanje, tu je bio podesivi elastični remen i uvođenje kukica. Grudnjak je postao manje neugodan i više nije stiskao grudi, već ih je oblikovao.
Desetljeće kasnije u priču se umiješao Hollywood. Frederick’s of Hollywood, brend donjeg rublja osmislio je prvi grudnjak s prednjim kopčanjem, kao i rising star grudnjak koji je bio vrsta podstavljenog push-upa. Uskoro je na tapetu došao i bullet grudnjak sa šiljatim piramidalnim oblikom košarice koji je definirao veći dio 1950-ih i 60-ih. Popularizirala ga je prvenstveno Marilyn Monroe, a kasnije ga je 1990. na svojoj turneji “Blonde Ambition” na scenu vratila Madonna noseći “piramide” koje je dizajnirao Gaultier.
Krajem 1960-ih Joseph Silvers patentirao je spandex ili likru, materijal koji se mogao rastegnuti do pet puta od svoje izvorne duljine, skupiti se u prvobitni oblik i ne izgubiti svoju elastičnost. Ta sintetika je ženama pružala udobnost, potporu i mobilnost, tako da grudnjaci više nisu bili samo sredstva za uljepšavanje tijela! Wonderbra je također izumljen 1960-ih, iako je trebalo nekoliko desetljeća da postane prihvaćen.
U 1970-ima i 80-ima grudnjaci su se ponovno promijenili. Iznenadna pomama za trčanjem dovela je na vidjelo problematiku da grudnjaci jednostavno nisu bili dorasli zadatku da stvari drže tamo gdje bi trebale biti. Lisa Lindahl i njezine prijateljice Hinda Miller i Polly Smith uvidjele su mogućnosti i potrebu za novom vrstom grudnjaka, pa su izumile jogbra. Stoga idućeg puta kada trčite i pomislite kako imate dobar sportski grudnjak, znajte da imate tri poduzetne dame kojima možete zahvaliti. Ostalo je povijest!
To je ukratko priča o grudnjacima koje bez obzira voljeli ih ili ne, stvarno volimo imati kao opciju. I sreća da su korzeti samo jedan od izbora!