Nagli pad kretanja i sportskih aktivnosti kod djece najvidljiviji je u trenutku prelaska iz osnovne u srednju školu, odnosno u periodu mlade adolescencije, pokazuju podaci iz sportske i obrazovne evidencije. Razloge zašto je tome tako i kako potaknuti mlade da se više i bolje kreću donosi N1 Slovenija.
Školski rasporedi
Dio problema svakako je i u školskim rasporedima, budući da je u srednjim strukovnim školama manje sati posvećeno tjelesnom odgoju. Ali aktivnosti u slobodno vrijeme također su dio problema. Mnogi osnovnoškolci treniraju u klubovima i udrugama, no među srednjoškolcima udio takvih opada. Zašto se to događa?
Je li istina da se u to vrijeme sportski treninzi usmjeravaju na vrhunsku razinu, a klubovi počinju izbjegavati učenike koji nisu dovoljno talentirani za profesionalnu sportsku karijeru?
Zašto postoji malo more rekreativnog vježbanja za odrasle, a tako malo opcija prilagođenih tinejdžerima?
Odlučuju da škola neće trpjeti nauštrb sporta
Istina, mnoga djeca na prelasku iz osnovne u srednju školu odustanu od bavljenja sportom, slažu se naši stručnjaci u tom polju i naglašavaju da su razlozi za pad tjelesne aktivnosti različiti.
“Vrhunski sport ima oblik piramide”, objasnila je dr. Tanja Kajtna s ljubljanskog Fakulteta za sport. “Ako se, primjerice, u jednom upiše 30 djece na nogometne treninge, pitanje je hoće li jedno od njih doći do kategorije člana kluba”, istaknula je. Jedan od najvećih padova događa se na prijelazu u srednju školu.
Učenici imaju više školskih obaveza, gradivo postaje teže, natjecanja sve ozbiljnija, sve je više međunarodnih natjecanja. Tada mladi počinju razmišljati isplati li se toliko vremena ulagati u trening i jesu li uopće sposobni zakoračiti na prag vrhunskog sporta.
“Najčešće odluče da škola neće trpjeti nauštrb sporta. Ovo je ujedno i ispravna odluka, jer obrazovanje ostaje zauvijek, a nitko ne može jamčiti opstanak nauštrb sportskih rezultata“, rekla je Kajtna.
Slična su i zapažanja slovenske Ženske košarkaške udruge Ježica: “Srednjoškolke treniraju pet puta tjedno, a vikendom imaju utakmice”, pojasnila je poslovna tajnica udruge Mina Kos.
“Neke djevojke upisuju i srednje škole koje su udaljenije od njihovih domova nego osnovne škole. Dakle, djevojčicama je potrebno više vremena za putovanje od škole do kuće i potom na trening nego u osnovnoj školi”, objašnjava situaciju Kos.
Tinejdžeri žele raditi stvari – drugačije
Razdoblje srednje škole vrlo je zahtjevno za današnje tinejdžere, događa se razvojna tranzicija, mijenja se i tijelo, objasnila je sportska psihologinja Tina Jeromen, koja vodi Psiholab. „Svi smo se kao djeca voljeli kretati, trčati, penjati se, skakati. Adolescenti dobivaju puno poruka da kretanje može biti opasno ili štetno. Čak ni umor više nije ugodan”, rekla je.
Adolescenti između 14. i 18. godine počinju formirati osjećaj identiteta, počinju se ugledati na svoje vršnjake, a ne više na roditelje. Primjerice, odustaju od planinarenja s roditeljima i radije se druže s vršnjacima. Dakle, koliko će tinejdžeri biti aktivni uvelike ovisi o grupi vršnjaka: neki se druže na igralištima, a drugi igraju igrice na računalu.
Učenici se premalo kreću, a pretilost je u porastu
Ako se o srednjoškolcima koji više nisu voljni posvećivati toliko vremena treninzima ili nisu talentirani za vrhunski sport ne vodi odgovarajuća briga, oni će odustati od sporta. Prema Jeromenovim zapažanjima, sve više klubova osniva i druge i treće lige, B-programe ili rekreativne programe. Za mnoge dobro rješenje može biti i prelazak na neki drugi sport.
“Međutim, ako se djeca povuku iz nekog sporta jer nisu dovoljno dobri, naravno da se njime više ne žele baviti”, rekla je dodavši da tinejdžeri razvojno žele raditi drugačije nego što su radili do sada, pa je najlakše odustati od sportskog treninga.
Skakanje na trampolinu, zipline…
Ravnateljica Srednje ekonomske škole i gimnazije Maribor, Andreja Zver Dobaj: “U sportske dane ulažemo puno truda da ne budu monotoni i da učenici mogu birati između različitih aktivnosti, pa i kako bi isprobali nešto novo.
Primjerice, nudimo im skakanje na trampolinu, skijanje, klizanje, plivanje, planinarenje, ljeti su išli na zip line… Budući da se učenici vole natjecati, organiziramo i natjecanja u odbojci, košarci i nogometu,” objasnila je. Škola ima i dobro opremljenu sportsku dvoranu i fitnes centar, a na terasi se nalazi i stol za stolni tenis. Na zelenilu iza škole uredit će se vanjski fitness centar. Novac smo skupljali dvije godine, ali ovo je kratkoročni projekt, dodao je Zver Dobaj.
Kako potaknuti mlade na kretanje?
Tina Jeromen istaknula je kako je važno da se mladima nudi njima prilagođena tjelovježba koja se razlikuje od tjelovježbe namijenjene odraslima.
„Odrasli dolaze na trening isključivo zbog sebe. Srednjoškolci su, s druge strane, okrenuti vršnjacima i traže pripadnost. Dakle, nije važno što se trenira, nego da su u grupi, da se potiču socijalne vještine, da nađu prijatelja i da ustraju i kad se ne slažu”, opisala je.
Istraživanja pokazuju i da srednjoškolci od 1. do 3. godine žele vježbati odvojeno po spolu: “Na kraju srednje škole ponovno žele vježbati u mješovitim grupama”, rekao je Jeromen.
I sama primjećuje da djeca vole tjelovježbu u školi, ali ne vole presvlačenje i nemogućnost tuširanja. Smatra da bi bilo dobro poslušati srednjoškolce i ponuditi im više mogućnosti. „Neki ljudi vole timske sportove, dok drugi uživaju npr. trčanje ili plivanje. Da je školski program fleksibilniji, sigurno bismo povećali sudjelovanje“, dodao je Jeromen.
Tanja Kajtna istaknula je napore sportskih klubova koji zbog pada polaznika teško mogu osigurati adekvatne treninge. “U inozemstvu to rješavaju sportskim centrima. Srednjoškolci tako treniraju u sklopu škole, a savezi omogućavaju trenere. Lakše je regrutirati reprezentativce u jednoj srednjoj školi nego u svakom klubu pojedinačno“, objasnila je.
Dodala je kako bi bilo dobrodošlo i da klubovi organiziraju rekreativne sekcije, a mogli bi se i regionalno umrežiti., prenosi N1.