Trogiranin G.V. (puni podaci poznati redakciji) u listopadu 2010. godine dobio je otkaz kod svog tadašnjeg poslodavca ACI-ja, s objašnjenjem da je tehnološki višak.
Nakon tromjesečnog otkaznog roka i kako nije našao drugo zaposlenje, prijavio se na Zavod za zapošljavanje da bi barem dobivao naknadu za nezaposlene.
S otkazom se, međutim, nije mirio. Osim što je angažirao odvjetnika, obratio se Državnom inspektoratu u Splitu, a slučaj je čak došao i do Sabora. U prilog mu je išla i činjenica da je prije otkaza imao presudu u svoju korist da ga se vrati na mjesto vođe posade, koju ACI nije ispoštovao, pa je tvrtka mjesečno plaćala penale od četiri tisuće kuna, a odgovorna osoba još tisuću.
Sve u svemu, našem sugovorniku je ACI, nakon 11 mjeseci biroa, sam ponudio povratak na posao, a zauzvrat se on morao odreći tužbe.
Punih devet godina potom on je živio u uvjerenju da su mu uredno regulirali staž i podmirili sve ostale troškove, među kojima i one odvjetnika, sve dok u veljači lani nije ponovno proglašen tehnološkim viškom i opet završio među nezaposlenima na Zavodu.
ŠOK IZ ZAVODA’
– Lanjski 26. lipanj bio je moj zadnji dan u ACI-ju i ponovno se prijavljujem na HZZ-ov regionalni ured Trogir početkom srpnja kako bih ostario pravo na naknadu. Tijekom ljeta ukazala mi se prilika za jedan sezonski posao i krenuo sam u prikupljanje dokumentacije. I tada doživljavam šok, jer koristeći platformu e-Građanin otkrivam da mi moj bivši poslodavac za 2011. godinu nije uplatio ni kune naknade tijekom tih 11 mjeseci koliko sam bio na Zavodu. Još gore, nisu isplatili ni zaostale plaće, za koje sam imao dogovor s odvjetnikom da će svoje troškove naplatiti iz njih. Od svega samo mi je priznat staž – govori 57- godišnji G.V.
Upravo plaćeni staž od strane ACI-ja za 11 mjeseci koliko mu je trajao otkaz prije nego što je vraćen na posao bit će kvaka za koju će se HZZ uhvatiti kada je lani, nakon što mu je završio sezonski posao, odlučio opet prijaviti se kao nezaposleni.
– Nazvali su me iz Zavoda u Splitu negdje u studenom i rekli kako ja po njihovoj evidenciji imam staž u kontinuitetu pa im moram vratiti iznos od 27.469,66 kuna. Duboko šokiran, u istome mjesecu odlazim u Split i potpisujem nagodbu, jer su mi zaprijetili ovrhom. Ja sam im valjda u strahu, iako nisam trebao, 25. svibnja ove godine uplatio jednu ratu od 763.05 kuna. Na tomu sam stao, ali ubrzo me službeno obavještavaju da će pred nadležnim sudom stvarno pokrenuti postupak ovrhe, što su i učinili 5. listopada.
‘NEKA VRATE UPLATU’
Kada sam vidio da je vrag odnio šalu, počeo sam ići od vrata do vrata. Ključnim će se, uz razumijevanje koje je pokazao šef pravne službe Zavoda u Splitu Željko Meštrović, za razliku od dugih tamo, pokazati dokument Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Iz njega je bilo jasno da mi ACI za tih 11 mjeseci 2011. nije uplatio ni kunu doprinosa, iako je sporazumom bio dužan. To je referentica HZZ-a mogla i sama provjeriti ili kontaktirati mog poslodavca, ali nije željela čuti. Po njoj je ispalo da sam primao i plaću i naknadu s biroa, zapravo da sam varao. Nije pomoglo ni to što sam se pismeno obvezao da ću u slučaju da dobijem ACI na sudu zbog neisplaćenih plaća i doprinosa sam vratiti tih 27 i nešto tisuća kuna – ogorčeno će ovaj Trogiranin.
Finale je takav da je 29. listopada HZZ povukao zahtjev za ovrhom, koju je sam pokrenuo. To, međutim, nije kraj, jer je u zraku ostalo visjeti oko tisuću kuna troškova samo ovrhe kod Fine, kao i jedna uplaćena rata navodnog duga. Zavod za to ne želi čuti.
– Oni se se sada počeli loptati sa mnom, prebacujući me s jednog kraja na drugi. HZZ je ovrhom paralizirao moj život. Doveli su me do toga da sam na kraju sam platio tih tisuću kuna da bih uopće mogao egzistirati… Čvrsto je odlučio da neće popustiti ni za jednu jedinu lipu i da će pravdu istjerati do kraja…
– Ja ni najmanje nisam kriv što u ovoj državi ništa ne funkcionira, počev od toga što i kako se radi u tvrtkama u državnom vlasništvu, preko činjenice kako funkcioniraju sudovi i, na koncu, da jedna agencija ne zna što radi druga. Zdrav mi razum nalaže da ne odustanem od traženje povrata nečega što nisam nikako trebao platiti. Meni HZZ treba vratiti tisuću kuna za nepotrebnu ovrhu, kao i onih 760 kuna što se me natjerali da platim, iako su sada sami priznali da nisam trebao. Neću se smiriti dok ne istjeram ono što mi pripada – poručuje glavni junak ove kafkijanske priče na hrvatski način. Piše Slobodna Dalmacija